Top 10 pjesama hrvatskog rap undergrounda

Jeste li ikada sudjelovali u raspravi što je underground, a što komercijala? Ne tako davno bila je to osnovna podjela glazbene stvarnosti svakog iole nadobudnijeg slušatelja i izvođača entuzijasta. Danas više nije aktualna zbog digitalnih tokova kojima glazba kola, ali i dalje postoji ta opskurna, gotovo mistična sfera iz koje niču svi bendovi i izvođači, zakopana u dubinama bass-linija i komornim uvjetima hrvatskog glazbenog inferna.

Što je uopće underground? Underground je bio i ostao pojam za nešto nepretenciozno, za ono što ne teži širokom priznanju zatupljenih masa, a sadrži samu esenciju glazbenog izražavanja. Underground je zato bio omiljena lokacija, više metafizička nego stvarna, niza autora koji su oblikovali hip-hop kulturu, no pitanje je što je u Hrvatskoj underground.

Kada razmišljate o domaćoj hip-hop sceni, sigurno vam na pamet padaju imena kao što su TBF, Elemental, Edo Maajka, Tram 11, Bolesna braća itd. Ta imena dominiraju posljednjih godina, neki trajno, neki u svoje vrijeme, i pojavljuju se na radiju, TV-u, koncertima. Manje je poznato da su svoje karijere dugo gradili kroz različite projekte i albume koji su prethodili službenim izdanjima i popularnosti.

Možemo reći da oni danas postoje u javnosti i da ih to na stanovit način ostavlja izvan spomenute podzemne sfere, odnosno da svojim djelovanjem čak nadilaze takvu podjelu. Ipak, postoji niz izvođača koji iz raznih razloga iz te sfere nikada nisu izašli, a zaslužili su biti primijećeni – ne nužno u smislu da nakon toga snimaju reklame za telefonske operatere, lance hamburgera ili anatomski prilagođene jastuke, već da je njihovo stvaralaštvo prošlo ispod radara najprije zbog naše male sredine i sukladno male publike.

Naravno, činjenica da je netko nepoznat široj javnosti ne čini ga automatski i kvalitetnim izvođačem. Zato je u takvom slušanju potrebno biti prilično oprezan, jer u trudu da iskopate nešto dobro možete naći prave dijamante, ali i raznorodan kakofoničan otpad, operiran od svakog smisla i značaja. Ako volite rap formu, ali nikada niste mogli prožvakati pozerstvo i ceremonijalnost repera koje ste imali priliku vidjeti, možda će vas iduće pjesme navesti da drugi put razmislite o hrvatskom hip-hopu.

Shot – Rime s predumišljajem

Prije Elementala i Romantike Shot je bio jedna od ključnih figura u razvoju hrvatskog hip-hopa, prisutan na sceni od 1995. Osim što je repao i producirao Young Lordze, zagrebački all-star rap bend (Target, Reel Phast, Shot i DJ Psycho Samurai), idejni je autor prvoga hita benda Tram 11, Hrvatskih velikana, a u svojstvu mentora ”trenirao” je Generala Wooa da bi kasnije idejno i produkcijski iznio Basemental Project, svojevrsni pandan Blackoutu, iz kojega su proizašli Elemental, Nered i Stoka te Delirium Tremens (frontmen Delyricuma). S Remi i Inkom oformio je Elemental, koji je sve više napuštao rap izričaj i orijentirao se na pjevanje, kao i na sviranje s bendom umjesto klasičnog hip-hop matričnog pristupa. Posljednja relevantna reperska aktivnost bila mu je produciranje Doppler Efekta.

Doppler Efekt – Noćna vožnja

Nakon što se slegla prašina koju je podignuo prvi hip-hop val, započela je nova era u kojoj više nije bilo relevantnih ili zapaženih službenih rap izdanja. Tram 11 se raspao, Baby Dooks i Bizzo iz Bolesne braće snimali su reklame i nastupali kao DJ-i, TBF je postao vlastiti žanr, a Elemental je za rap vezala više uspomena nego način vokalnog izražavanja. U tom periodu nastao je Doppler, dvojac Inkognito Popara i Špica Magellano, prvotno uz Shotovu produkciju. Ovo su ujedno i začeci pokreta Sinestet, koji je narednih godina okupljao velik broj repera, producenata, DJ-a, pa čak i breakera i writera. Osovinu Sinesteta činili su Magellano i AC3PO, a dogurali su i do dva službena izdanja, prvi Pepermint Alejuandra Buendije (Saša iz TBF-a, također član Sinesteta) i drugi album Sinestet kolektiva, Hologram Funk LP.

Scriptor – Kada odu svi

Vjerojatno najvažnije ime u hrvatskom hip-hopu u posljednjih pet godina. Jedan je od najproduktivnijih autora, uvijek na razini, apsolutni junak zagrebačkog undergrounda, premda iza sebe ima sijaset albuma u najrazličitijim kombinacijama – samostalni albumi, Nas Pet, Sinestet, Shizo, Oni. Inovirao je sheme rimovanja i visoko podignuo prag za storytelling i rap liriku općenito, tako da se bogatstvom figura opasno približio pravoj poeziji, uspjevši zadržati suštinu rap izričaja, što recimo nije pošlo za rukom proslavljenom Marčelu, koji je utopio rap u vlastitoj književnosti.

Skam i Valar – Ovdje je grad

Dvojica samozatajnih i versatilnih autora (obojica beatmakeri i reperi) uspjeli su pristojno, bez kreveljenja i fašističkog lokalpatriotizma – što je uvriježeni standard u rapu – obraditi temu grada. Da to nije lako, možemo se osvjedočiti u bezbrojnim neuspjelim Stokinim pokušajima, premda to ni ne može biti mjera. U tom smislu ovaj je rap zaista odmaknut od uvriježenih principa i misaonih struja bez refleksije i pučkoškolskog rimovanja, što je svakako kolosalan iskorak u odnosu na rane faze hrvatskog hip-hopa.

Muhamed – Gospon

Na vanjskom rubu urbane civilizacije, u Dubravi, sredinom ludih nultih pojavio se DBP, zapravo grupa kvartovskih mangupa, ali koja je u nekoliko projekata izvela zanimljive rap manevre. Svestrani Skam – producent, reper, dizajner – napravio je impresivan spot za Muhameda, u rangu američke produkcije, ali s domaćim licima i vokalnim semplovima. Muhamed je bio aktivan sudionik demo scene s čak nekoliko albuma, pojavio se i na nekim službenim izdanjima (Neki Daniels) te se istaknuo visokim plasmanima na freestyle natjecanjima.

Ropez – Gledam naprijed

Također dio kvinteta Nas Pet, Ropez je ostao poznat ne samo po prijesnoj, animalnoj britkosti koju je prenosio na vlastite audiouratke nego i po organizaciji freestyle natjecanja koja su okupljala respektabilan broj ljudi i neke zanimljive MC-je. Surađivao je s vrlo talentiranim videoproducentom Draženom Zeljkovićem na nekoliko spotova, no ovo je pjesma bez spota s albuma Nas Pet, Repetike.

Khan – Eci, peci, pec

Khan je prvi pobjednik dosad nenadmašenog freestyle natjecanja u Utrinama, Ropezova turnira nemogućeg imena Chilla’geroo (ne pokušavajte ovo pročitati). Premda je u svojoj karijeri forsirao kvartovsko-gangstersku-fiftisentovsku paradigmu koja nije polučila željeni komercijalni uspjeh, autor je vjerojatno najboljeg i najdirektnijeg dissa na domaćoj rap sceni. Bez obzira na to što nije dostigao uspjehe prozvanog Wooa, apsolutno ga je nadmašio u ovom dvoboju i time pokazao koliko je njegov talent mogao eksplodirati da je bio pravilno usmjeren.

Kali – Fiftača

Kada treba zvati čovjeka da baci vers, najbolje je okrenuti Kalijev broj. U svakoj pjesmi u kojoj se pojavljuje iznenađuje stilom i aforizmima, a nepredvidivi izrezani flow čini ga unikatnom pojavom u hrvatskim rap okvirima. Afiliran je na Kvaternikovu trgu gdje se kao poltergeist usred noći ukazuje u svakom sumnjivom dimu.

Nebu – Poož u glavu

Prije nego što je postao Vojko Vrućina iz Dječaka i Kiše metaka, bio je Nebu iz dua Nebu i Drugi. Zapravo, on je splitski nulti rap meridijan i ishodište svakog netibiefovskog rapa s kraja autoceste A1. Postojao je i prije Latkovićeva spota za Lovrinac, a tada je njegova duhovitost išla u smjeru parodiranja crnačkog geto idiolekta koji se protezao od Marije Bistrice do Kaštel Sućurca, neko vrijeme poznatog kao ebonics.

High5 – Robi Prosinečki

Trap hommage manekenu Kutjevačkog gemišta nastao je u radionici Tr33z/High5, a rap je djelo kosmatog frontmena čiji je nadimak Riđi Riđ. Hit je nastao prije Svjetskog prvenstva i savršeno je anticipirao neminovnu alkoholnu televizijsku budućnost, ali i genijalnu nogometnu prošlost Žutog virtuoza. High5 trenutačno predstavlja najperspektivniji hip-hop bend, a osim ove himne, kao bonus preporuka je njihov prvi videosingl Doobie.


Propustili ste