TOP 10: Glazba u hororima

Žanr horora bio bi nezamisliv bez glazbe i ona je njegov iznimno važan dio. Glazba u hororima povećava napetost i osjećaj uznemirenosti te se koristi kako bi pojačala faktor straha. Pokušate li gledati horor film bez tona, doživljaj strave bit će puno manjeg intenziteta.

Najnovije studije pokazuju kako pojedine frekvencije koje se koriste pri skladanju glazbe u filmovima strave kod publike djeluju na centre za strah pohranjene u amigdali, žlijezdi ljudskog mozga odgovornoj za procesuiranje emocija. Intenzivni zvukovi kod gledatelja bude primordijalne strahove koji izazivaju osjećaj panike, nesigurnosti i nelagode. Glazba u hororu tako je obavezan aditiv, pojačivač okusa bez kojega bi žanr bio puno bezukusniji i dosadniji. Donosimo izbor 10 najuspjelijih glazbenih horor tema.

Psiho (Alfred Hitchcock, 1960.)

Kada je Alfred Hitchcock glavešinama u Paramountu obznanio da će njegov idući film biti horor, odbili su ga financirati. Uvjeren u uspjeh filma, redatelj je založio svoju kuću i odlučio ga producirati sam (želite li znati više o ovoj epizodi, pogledajte film Hitchcock s Anthonyjem Hopkinsom u glavnoj ulozi). Rezultat Hitchcockove tvrdoglavosti i upornosti jedan je od najvažnijih filmova u povijesti, a prati ga podjednako uzbudljiv soundtrack Bernarda Herrmanna. Za slavnu scenu pod tušem Hitchcock nije uopće htio koristiti glazbu. Herrmann je prateću glazbu svejedno komponirao i nakon što je odslušao glavnu temu, slavni je redatelj promijenio mišljenje. Stručnjaci se slažu kako je violina u sceni posebno efektna jer se koristi kao udaraljka. Zvuk imitira glasanje životinja u opasnosti, što kod čovjeka izaziva osjećaj straha i panike. Nakon Psiha, Hollywood je veću pažnju počeo posvećivati glazbi u hororu kao i samome žanru općenito.

Rosemaryna beba (Roman Polanski, 1968.)

Vjerojatno najukletiji film svih vremena prati jednako ukleta uspavanka koju je komponirao Krzysztof Komeda, a otpjevala Mia Farrow. Ubrzo nakon premijere kompozitor je umro od posljedica krvnog ugruška u mozgu. Na isti način umire i jedan od sporednih likova u filmu. Nepunih godinu dana poslije Sharon Tate, trudna žena redatelja filma Romana Polanskog, ubijena je u krvavom pohodu Mansonove sotonističke obitelji. Svoj užasni akt nazvali su Helter Skelter prema istoimenoj pjesmi Beatlesa. Najpoznatiji stanar zgrade Dakota u kojoj se snimao film i koja se nalazi na Manhattanu bio je lider Beatlesa John Lennon. Kada se 8. prosinca 1980. vraćao kući iz studija, prišao mu je David Chapman i ispucao pet metaka u leđa. Lennon je ubrzo iskrvario na stepenicama iste zgrade. Od ovoliko jezivih slučajnosti diže se kosa na glavi najokorjelijim skepticima i racionalistima. Brrrrrrr.

Istjerivač đavola (William Friedkin, 1973.)

Ovo je prvi horor u povijesti žanra koji je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma. Kada je igrao u kinima, gledatelji su dobivali napade panike i mučnine pa je Hitna pomoć često morala ordinirati. Redatelj William Friedkin odbio je nekoliko glazbenih tema za Istjerivača đavola, no Tubular Bells Mikea Oldfielda zapeo mu je za uho i odlučio ga je iskoristiti za glazbu uvodne špice filma. No skladba ima svoj zaseban život. U ovome filmu iskorištene su samo tri minute klavirskog uvoda, dok cijela skladba ima dva stavka i uzima se kao jedno od najvećih remek-djela progresivnog rocka i moderne glazbe. Kada je skladao Tubular Bells, Mike Oldfield imao je samo 19 godina, a 17 od 22 instrumenta koji se mogu čuti na kompoziciji odsvirao je on osobno, jedan po jedan. Savjet: slušati u mraku prije spavanja.

Ralje (Steven Spielberg, 1975.)

Steven Spielberg, kojega su upravo Ralje lansirale među velike holivudske igrače, mnogo toga duguje skladatelju zlokobnog soundtracka, velikom Johnu Williamsu. Glazbu je skladatelj opisao kao ”točan zvuk napada morskog psa; iznenadan, instinktivan, nemilosrdan i nezaustavljiv”. Dvostruki bas na početku zvuči kao da dolazi iz dubina i polako se pojačava kako se morski pas primiče žrtvi. Zbog ovog filma i njegovih zvučnih i vizualnih efekata mnogi na svojim godišnjim odmorima u more nisu ušli dublje od gležnja. Tema iz Ralja neslužbena je himna svih morskih pasa ljudoždera u svijetu.

Pretkazanje (Richard Donner, 1976.)

”Krv pijemo. Tijelo Sotonino slavimo. Živio! Živio Antikrist! Živio Sotona!” prijevod je riječi glazbene teme filma Pretkazanje. U izvornom obliku pjesma se pjeva na latinskom i zvuči prilično okultno. Skladao ju je Jerry Goldsmith, a ideja mu je bila srednjovjekovnu gregorijansku koralnu misu okrenuti naopako. To mu je i uspjelo u suradnji sa zborovođom, stručnjakom za latinski. Rezultat je savršeno jeziva pjesma koja se divno uklapa u atmosferu i tematiku filma. Soundtrack Pretkazanja te je godine osvojio Oscara za najbolju glazbu, a Ave Satani bila je nominirana za najbolju pjesmu. Ipak u toj kategoriji slavila je Barbra Streisand pjesmom iz filma Zvijezda je rođena. Šteta.

6. Suspiria (Dario Argento, 1977.)

Druidsko-paganski zvuk Goblinove glazbe savršeno se uklopio u horor koji se bavi zlim vješticama. Redatelj Dario Argento komponirao je soundtrack u suradnji s Goblinom. Na snimanju filma puštao je glazbu na najglasnije kako bi od glumaca izvukao što prirodnije reakcije. To mu je po svemu sudeći i uspjelo.

7. Noć vještica (John Carpenter, 1978.)

Kultni horor s kraja 70-ih mnogo je toga posudio od Psiha, uključujući hladno oružje, psihotičnog ubojicu i atmosferu filma u kojemu nema mnogo krvi i klanja, već se čitava fabula oslanja na osjećaj nelagode i iščekivanje. Prepoznatljivu glazbenu temu na klaviru komponirao je sam redatelj, John Carpenter. Premda je priznao da nema formalno obrazovanje niti zna čitati note, samouko je savladao sviranje klavira te skladao glazbu za gotovo sve svoje filmove.

8. Isijavanje (Stanley Kubrick, 1980.)

Automobil klizi jezovitim planinskim krajolikom. Prati ga kamera iz ptičje perspektive i podjednako zlokobna glazba. Riječ je o 5. stavku Fantastične simfonije Hectora Berlioza koji nosi podnaslov Vještičje sijelo. Stravična melodija odsvirana na rogu zapravo je parafraza koralnog napjeva iz 13. stoljeća prozvanog Dies Irae (Dan gnjeva), a opisuje sudnji dan i posljednju trubu apokalipse koja poziva duše na konačan sud. Napjev o danu gnjeva savršeno se uklopio u horor o gnjevnom, duhovima opsjednutom Jacku Nicholsonu. Premda su Wendy Carlos i Rachel Elkind skladali odličan soundtrack, Kubrick je odlučio iskoristiti klasičnu glazbu kao što je učinio i u svim svojim velikim filmovima. Rog je instrument koji se često koristi u hororima jer priziva osjećaje koji asociraju na lov, lovca i lovinu.

9. Groblje kućnih ljubimaca (Mary Lambert, 1989.)

Da kućni ljubimci mogu biti itekako jezivi ako ih pretvorite u zombije na ukletom indijanskom groblju, dokazuje ovaj naslov s kraja osamdesetih. Podjednako mračno zvuči i punk grupe The Ramones. Naslovna pjesma uvrštena je u sve kompilacije najboljih pjesama ove grupe, a omiljena je na proslavama Noći vještica. Groblje kućnih ljubimaca pokrenulo je trend suradnje punk, rock i metal glazbenika na skladanju glazbe za horor filmove, što je proizvelo mnoge nezaboravne ”rock horor” trenutke. I ne, definitivno ne želim biti pokopana na groblju kućnih ljubimaca.

10. Vrisak (Wes Craven, 1996.)

Premda je Vrisak službeno uvršten u žanr horor-komedije, on ima mnogo elemenata horora, a oni neupućeni u konvencije žanra mogu ga gledati i kao čisti horor (jednako kao što se npr. Ime ruže tumači i kao krimić iako je mnogo više od toga). Vrisak, za razliku od ostalih filmova s ovog popisa, nema svoju prepoznatljivu temu, ali na soundtracku se mogu naći brojni ”horor” izvođači poput Nicka Cavea, Alicea Coopera, Blue Öyster Culta i mnogih drugih. Čak i techno-hipi Moby na ovom soundtracku zvuči darkerski.


Propustili ste