Steve Kuhn

Važan dio Kuhnove opsežne diskografije uključuje niz čuvenih albuma što ih je objavio za kultnu diskografsku kuću ECM. Plodnu suradnju s utemeljiteljem i producentom ECM-a Manfredom Eicherom započeo je početkom 1970-ih, a ona traje i danas.

Tijekom karijere koja traje više od pola stoljeća Steve Kuhn je postao slavan kao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih lirskih pijanista u jazzu. Njegova se umjetnost odlikuje prekrasnim touchom, profinjenim osjećajem za swing, melodijskom ljepotom, harmonijskom i ritmičkom suptilnošću te strašću prema kolektivnim međuigrama.

Važan dio Kuhnove opsežne diskografije uključuje niz čuvenih albuma što ih je objavio za kultnu diskografsku kuću ECM. Plodnu suradnju s utemeljiteljem i producentom ECM-a Manfredom Eicherom započeo je početkom 1970-ih, a ona traje i danas. Godine 1974. za ECM je objavio solo album “Ecstasy” koji je snimio u dahu, tijekom trosatnog sessiona, od prve. Taj je album uvršten u najvažnija solo ostvarenja iz 1970-ih, uz albume Keitha Jarretta, Paula Bleya i Chicka Coreae. Na jednom od svojih najhvaljenijih albuma, “Mostly Coltrane” iz 2009., objavljenom također za ECM, Kuhn je podsjetio na važan aspekt svoje prošlosti, suradnju s Johnom Coltraneom. Sa saksofonistom Joeom Lovanom, kontrabasistom Davidom Finckom i bubnjarem Joeyom Baronom za taj je CD snimio skladbe koje je tijekom 1960. svirao s legendom jazza.

Kuhn je rođen 1938. u Brooklynu. Njegovi su roditelji bili imigranti iz Mađarske. Kao mali dječak bio je fasciniran jazz pločama koje je slušao njegov otac. To je okružje postalo njegovim igralištem. Zahvaljujući fotografskom pamćenju počeo je učiti glasovir u dobi od 5 godina. Kada se obitelj preselila u Boston počeo je primati poduku od glasovite pedagoginje Margaret Chaloff, specijalizirane za rusku klavirsku školu na kojoj su odgojeni Rahmanjinov i Horowitz. Madame Chaloff je Kuhnu postala druga majka, učiteljica i guru. Ona je zaslužna za njegov bogat ton i klasično oblikovanu tehniku, te posebice za njegovu sposobnost da izvlači dobar zvuka iz klavira, čak i onih lošijih ili osrednjih. Kao tinejdžer obožavao je glazbu Dukea Ellingtona, Fatsa Wallera, Charliea Parkera, Buda Powella i, iznad svega, Arta Tatuma. Iskustvo je stjecao na vatrenim svirkama u Bostonskim klubovima u kojima je počeo nastupati još kao trinaestogodišnjak. Tijekom studentskih dana – studirao je i diplomirao na sveučilištu Harvard – svakodnevno je nastupao, ponekad surađujući s velikanima jazza kao što su Coleman Hawkins i Chet Baker.

Nakon Harvarda pohađao je Lenox School of Music gdje je, zajedno s Ornetteom Colemanom i Donom Cherryjem, učio od Gunthera Schullera, Georgea Russella, Johna Lewisa i Billa Evansa. Tamo je upoznao slavnog trubača Kennyja Dorhama u čijem je sastavu svirao godinu dana. Godine 1960. pridružio se kvartetu Johna Coltranea. Poslije je dvije godine svirao sa Stanom Getzom uz Scotta LaFara i Roya Haynesa, te godinu dana s Artom Farmerom kao član ritam sekcije sa Steveom Swallowom i Peteom LaRocom. Njih dvojica bili su članovi prvog Kuhnovog trija.

Godine 1966., udružio se s vibrafonistom i skladateljem Garyjem McFarlandom s kojim je svirao glazbu tzv. treće struje u spoju jazz improvizacija i klasične glazbe. Iste godine McFarland i Kuhn snimili su kultni album “The October Suite” koji su objavili za diskografsku kuću Impulse!. Taj je album, za koji su snimili McFarlandove skladbe, a Kuhn je svirao kao solist, izvršio snažan utjecaj na Manfreda Eichera u doba razvoja njegovih zamisli kojim je oblikovao tzv. ECM zvuk. Krajem 1960-ih Kuhn je preselio u Švedsku gdje je živio četiri godine i započeo suradnje ​​s europskim glazbenicima, uključujući i buduće zvijezde ECM-a: basista Pallea Danielssona i bubnjara Jona Christensena.

Sredinom 1980-ih utemeljio je trio s kontrabasistom Ronom Carterom i bubnjarem Alom Fosterom s kojima je snimio nekoliko albuma koji donose snimke iz kluba Village Vanguard, a 2006. je s njima obnovio suradnju i za diskografsku kuću Blue Note snimio CD “Live at Birdland”. Od kasnih 1980-ih kroz 2000-e Kuhn je neprestano na turnejama, a snima najčešće u omiljenom trio formatu u kojem mu se pridružuju basisti Ron Carter, David Finck, Eddie Gomez, George Mraza, Harvey S. i Buster Williams te bubnjari Joey Baron, Billy Drummond, Al Foster, Bob Moses, Lewis Nash, Bill Stewart i Kenny Washington.


Magazin za bolje sutra :)

Propustili ste