Yu erotika
- 21. svibnja 2013.
- #erotika — #erotski film — #Igor Mandić — #Jelena Lovrić — #Milena Dravić — #Milja Vujanović — #seks
Zapitamo li prosječnog hrvatskog korisnika čemu služi internet, odgovor je predvidljiv - Facebook, portali s lakim i brzim vijestima i, naravno, Njeno Veličanstvo - pornografija. Ništa neobično, s obzirom da su se mogućnosti novog medija spojile sa starim navikama. A kakve su one točno bile 70-ih u bivšoj državi? Otkrivamo...
Piše
Kristian Benić
Godine 1981, prepoznajući bolje od partije autentičan sadržaj ‘klasne svijesti’ radnika, Bora Đorđević osvaja mase ‘soft porno’ uratkom Volim, volim, volim, volim žene. Simbolički, u toj točki dovršena je prva etapa društvene liberalizacije seksualnosti započete oko 1967. godine, kada čak i fotografi američkog Timea stižu u Novi Sad ne bi li napravili reportažu o lokalnim konobaricama obučenima u ‘zečice’ slične Hefnerovima. Možemo smatrati Boru prvorazrednim primitivcem i čobanom, ali kulturološku vrijednost stihova guzate, sisate, lomne u struku zbog njih razvijam desnicu ruku ne možemo zanijekati. No vratimo se izvorima.
Kako su povijest erotike, odnosno pornografije i medija povezane jače nego prst i nokat, otvara se teško rješiva dilema – je li se prvo mijenjalo društvo, a onda mediji prihvatili novi sentiment publike ili su upravo mediji stvorili novi sentiment? Ukoliko je ‘moralni čistunac’ razdoblje od 1966. do 1971. proveo u dubokoj komi od doživljenog šoka, brzo se u nju vratio – npr. samo izgled kioska transformiran je do neprepoznatljivosti. Šarene dječje stripove poput Reportera Fleša i Operacije Palac na naslovnici Plavog vjesnika zamijenili su prizori poput sugestivne reklame s djevojkom u uskoj majici koja zavodljivo šireći usta pije Naru, a crno-bijeli Vjesnik u srijedu ‘oplemenjen’ je naslovnicama domaćih ‘jetseterica’ u minijaturnim kupaćim kostimima! Potpuno nova pojava bio je Start, formom najsličniji američkom Playboyu, pa su relativno kvalitetno obavljene istraživačke reportaže i intervjui okruženi gomilom žena u toplesu i prikladnim zidnim posterom!
Gospođa Marija, iako već u poodmaklim godinama, izgledala je tako lepo i očuvano da su se mnogi pogledi mladića često zaustavljali na njenim oblim grudima – na njenoj maloj, zgodnoj zadnjici. Nekoliko puta sam u snu vodio ljubav s tom ženom anđeoskog izgleda. Jednog jutra probudio sam se sav obliven znojem, po butinama sam osetio nešto lepljivo i mokro, klasičan je citat iz tekstova Čika, beogradskog tjednika iz šezdesetih i sedamdesetih s otvoreno pornografskim tekstovima i visoko izražajnim fotografijama. U Čiku su se mogla pročitati i npr. ‘muška pisma Anđi’ satkana od stihova ko srebrne lisice, stoje tvoje sisice, u njihovu stilu je da ih netko miluje, ali i nevjerojatno bolesni šovinistički izrazi poput čak i mučena i pretučena, lepša si no obučena!?
Iz Sarajeva pak stizale su Večernje novine s tjednim prilogom Eros, indikativnog podnaslova za seksualno vaspitanje, humanizaciju među polovima i pripreme za brak i porodicu. Tko im je mogao išta prigovoriti kada oni samo ‘vaspituju’?
Ubrzane i dramatične promjene nisu mogle proći bez značajne antireakcije. Prema javnom zakonodavstvu, konkretno članku 189. Krivičnog zakonika, tko proizvodi, prodaje, raspačava, javno izlaže, radi prodaje ili drži spise, slike ili druge predmete kojima se teško krši moral, kaznit će se zatvorom do jedne godine. Po tzv. Zakonu o šundu, dijelom potenciranom i eskalacijom otvorene seksualnosti, mediji skloni erotici i ‘soft’ pornografiji morali su plaćati dodatne poreze, posljedično povećati cijenu proizvoda, a bili su i laka meta cenzure. Tako je npr. javno tužilaštvo Beograda u listopadu 1971. zabranilo Čiku objavu niza fotografija, a na predviđenim mjestima pušten je samo – prazan prostor!
Na temelju 189. članka, film Boštjana Hladnika Maškarada s nekoliko slobodnijih, ali umjetnički interpretiranih prizora seksualne igre hipija zabranjen je na području cijele države za prikazivanje, ali i za izvoz. U burnom razdoblju sukoba liberalnog i konzervativnog vjerojatno najprofiliraniji i najugledniji branitelj uspona umjetničke, ali ne i vulgarne erotike bio je Igor Mandić, koji je to redovito činio kroz legendarnu kolumnu Notes.
Zanimljivo, 1976. godine, kada je početni val erotike ipak polomio niz starih granica,; mlada Jelena Lovrić ljuto reagira na izostanak oporezivanja romana Glasa Slavonije, naslova Nikad dosta, Požuda, Orgije, Noć zadovoljstva, Jedan po jedan…
Medij filma dovodio je prizore golog ženskog tijela i seksa na potpuno novu razinu. Sa seksualnošću se poigrava generacija mlađih redatelja, pa se oko 1970. javljaju komentari da je Filmski festival u Puli ‘sav u seksu’, iako je najčešće bila riječ o postojanju jednog prizora seksualnog odnosa, ponekad u neobičnom kontekstu s eventualnom pojavom glumice u toplesu. Milena Dravić, svojevrsni domaći ‘čedni seks simbol’, održala je čak ‘fotosession’ za fotografe Playboya kojima je ipak ispala ‘prečedna’. Teško je mogla naći mjesto osoba koja je istovremeno tvrdila da šorcevima nije mjesto u velikom gradu, ali da će ih na plaži svakako nositi. Puno više akcije bilo je vidljivo u filmovima talijanske, njemačke i skandinavske produkcije, povremeno i suradnje s jugoslavenskim avangardnim redateljima, pri čemu se javlja zanimljiv fenomen ‘odljeva glumica’. Naime, mlade zgodne djevojke željne novca, slave i slobode prihvaćale su i filmove obilježene prizorima golog tijela i seksa. Lista imena je podugačka – Marija Baxa, Milja Vujanović, Nevenka Đunđek, Jagoda Kaloper…;
Predstavljajući se i objašnjavajući vlastite poteze, Milja Vujanović provokativno izjavljuje: Davno prije nego što sam postala glumica čitala sam Hegela i nisam kriva što sam počela karijeru u vrijeme kada se pojavio goli val, što mi nije bila ponuđena uloga partizanke ili kaluđerice. Do Jugoslavena su istovremeno stizale prve vijesti o sugrađankama koje su u stranim zemljama uvučene u prave pornofilmove, kao što je bio slučaj s izvjesnom, tada dvadesetogodišnjom Titograđankom Stevanom V.
Gdje se javlja erotika, neizbježna je i moralistička briga za mlade. Dovoljno je spomenuti slučaj iz Krapine ranih sedamdesetih, gdje su u omladinski disko klub zbog raširenih tračeva dolazili zabrinuti roditelji jer su čuli da se tu orgija, a bake pričale da djevojke plešu samo u gaćicama. Na uzorku od 200 studenata zagrebačkih fakulteta između 20. i 25. godine života provedeno je 1967. ispitivanje o navikama spolnog života. Na pitanje o prvom spolnom odnosu 89 posto muškaraca tvrdilo je da ga je već iskusilo, dok je istovjetan odgovor pružilo samo 49 posto žena! Osim što su značajno više stupali u spolne odnose, muškarci su se prema ispitivanju isticali i većom potrebom za samozadovoljavanjem – da to nikada ne radi tvrdilo je 35 posto muškaraca i čak 73 posto žena!
Zanimljivo, nekoliko godina kasnije tvornica iz Ozlja proizvodila je vibrator Tahir, a prodavači su se žalili da su očekivali puno jaču prodaju. Uz ankete o spolnom životu, omladinu se ispitivalo i o konzumaciji pornografije, a njihovi su stavovi, barem kroz tisak, interpretirani kao izrazito negativni prema tom vidu istraživanja seksualnosti. Već tada rođena je ideja o uvođenju spolnog odgoja u škole, čiji je program i eksperimentalno isprobavan u nekoliko škola.