Kako smo ljetovali
- 9. srpnja 2014.
- #Kristian Benić — #ljetovanje — #retro
Napomena autora: Ova je tema izrazito osobnog karaktera i uz nju su obično vezane ugodne emocije – djetinjstvo, more, baka… U novije vrijeme u zbornicima poput ‘Yugoslavia’ s Sunny Side’ materiju odlično sustavno obrađuju i kvalitetni znanstvenici.
Sljedeći pak redovi rezultat su kreativne igre autora podacima dobivenima istraživanjem izvora. Jednostavno, autorova generacija, rođena orvelovske godine, prva sustavna sjećanja na ljeta veže tek uz sličice Cro Army i sl. Jugoslav je stoga fiktivan lik iz sedamdesetih godina, ali u realnom ambijentu domaćih i stranih brendova vezanih uz ljetovanje i odmor općenito.
Napokon. Sjeli smo u Citroen AMI – 8 Break kupljen nakon duge mentalne bitke s malim divom Renaultom 4 i krenuli prema odmaralištu Gavrilovića u Puntu na otoku Krku. Pročitavši u Vjesniku u srijedu reklamu Imate veliku obitelj? Trebate veliki prtljažni prostor? Volite sport, lov, ribolov, izlete u prirodu?, za tatu više nije bilo dileme. Na pauzi u Severinu na Kupi čekajući u redu za BiP-ov hladan ruski Kvas, koji poboljšava rast djece i stimulira intelektualne aktivnosti, prvi put sam u rukama blagajnice vidio tehnološko čudo – elektronski kalkulator marke Digitron, na što je tata u autu komentirao da su to sigurno Rusi ponudili Titu neke svoje tajne patente… Majka je samo kimala glavom držeći se čeprkanja po goblenu, sestra čitala časopis Tina sa savjetima za ljetovanje omladinki, a meni je pažnju uglavnom zaokupljao klik-klak.
Stigavši oko četiri popodne u Punat nisam dugo čekao – opremanje Jugoplastikinim rekvizitima i odvlačenje u more Tomosovog gumenog čamca. Ludilo. Jedini nesretnik bila je sestra koja se protestno nije htjela skinuti u kupaći kostim sašiven umijećem majke na Bagatovom šivaćem stroju, ali uz savjete Svijeta. Gospođica je htjela isprobati obećanje Varaždinske industrije svile, konfekcije i kišobrana – na plaži ženstvena i privlačna. Ogladnio sam, a srećom smo imali prijenosan camping prehrambeni paket s proizvodima Podravke, Čoka, Kraša i 8. maja…
Majka je konstantno njurgala: Jugoslave, Jugoslave, što nisi vidio kako muči rak?, pa me namazala kremom Saponije Osijek DI koja tobože potencira crnilo kože i istovremeno je njeguje. Kroz sve to tata je stoički prolazio skrivajući Ghetaldusovim naočalama za sunce poglede prema mladim Njemicama. Za desert sam u lokalnom dućanu kupio žvakaće gume Šumi te čokoladu Milka o kojoj sam dotad čuo samo preko bratića gastarbajtera. Dado mi je već izlazio na uši, a i prerastao sam ga…
Na večeri u restoranu roditelji su se lijepo opustili – otac je zadovoljno lamentirao da je odlično to što nam se zemlja otvara prema novim proizvodima, pa on sada može piti pivo s pasošem, Tuborg. Kraj takvih teorija majci je očito trebalo nešto jače, pa je obarala ture vinjaka Trenka. Priznajem, ja sam se znojio i uslijed rada klimatizacijskog uređaja Soko Mostar te pomalo nervozno pogledavao na u Trstu kupljen sat Darwil jer sam već kasnio na druženje s prijateljima s prošlog ljetovanja. A da sam propustio, ubio bih se. Ekipa je odrastala – pušile su se LD cigarete s upitnikom, puštale pjesme s muzičkog aparata Jupiter, a Jozef iz Maribora je od starijeg brata posudio lagan i poletan, snažan i siguran Colibri 15 Tomos.
Sljedeće dane osvježilo je ugodno iznenađenje. Naime, tata je bio u dobrim odnosima s direktorom, pa je na korištenje dobio firmin čamac Aqua-Home koji je doista prenosio udobnost svog doma na plavu pučinu mora, kako je i tvrdila reklama. U ambijentu obilja na dalekoj pučini čak se i sestra opustila i spremno svukla u Podravkinu majicu s fluorescentnim likom Zlatnog pijevca dobivenu na nagradnoj igri nakon poslane četiri prazne kutije juhe u kocki. Nisam se mogao požaliti – pio se Sinalco, jela također tek pojavljena Nestleova čokolada, a majka je zadivljeno gledala u Franckovu novu instant kavu Domino, koju suvremena domaćica upotrebljava u kući, na ljetovanju i izletu.
Ipak, svemu lijepom dođe kraj iako je i povratak bio veseo. S broda smo posudili TPR-101 japanske firme AIWA, tranzistor s kasetnim magnetofonom i uređajem protiv smetnji pri vožnji automobilom. Naravno, ni moj želudac nije mirovao, pa sam pao na pjesmicu Leda Čašica, kornet i štapić, sve je slatko poput meda, sve je svježe poput leda, sve se tako rado gleda i primamljivost BiP-ovog soka od kajsije, tj. marelice. Vrijeme sam kratio i čitajući novi uzbudljivi časopis Galaksija s neobičnom temom o dolasku nekakvih računala. Pun uspjeh ljetovanja je umalo pokvarila milicija koja nas je zaustavila pred Karlovcem, no otac je samo otišao do prtljažnika i drugu pružio bocu viskija Macfie. Uz prve cigarete i okus stranih čokolada, bilo je to doista ljeto odrastanja…