Nostalg-i-ja: Flash Gordon, klasik na svoj način

Flash Gordon je toliko konzistentan u svojoj ludosti, prpošnosti, over the top glumačkim izvedbama i (ne)namjernoj duhovitosti, da mu jednostavno treba skinuti kapu.

Postoje oni neki filmovi koje jednostavno obožavamo i promatrati ih objektivno jednostavno nema smisla, bez obzira na to što im se može štošta prigovoriti. Flash Gordon iz 1980. godine definitivno nije ultimativno remek-djelo niti jedan od vrhunaca SF žanra, ali je tako prokleto zabavan i uvijek pogodan za ponovno gledanje. Zapravo, klasik na svoj način.

Flasha Gordona prvi puta sam gledao negdje u osnovnoškolskim danima, kada se često vrtio na domaćoj dalekovidnici, i od prvih kadrova bio sam potpuno “zakačen” za psihodelični pulp spektakl nastao u produkciji legendarnog Dina De Laurentiisa. Film je imao sve što mi je u ono vrijeme bilo “napeto” i zanimljivo: spektakularne bitke, pregršt specijalnih efekata, maštovit dizajn, duhovite junake… I da, taj pompozni soundtrack Queena koji se ne zaboravlja. “He’s for every one of us, stand for every one of us…”

S vremenom sam ipak shvatio kako Flash Gordon nije pretjerano vjeran duhu legendarnog stripovskog predloška, dok bi istovremeno većini glumaca (pogotovu onome glavnome, Samu J. Jonesu) dobro došli dodatni satovi glume. O samoj logici scenarija i likova da i ne govorimo. Ali, sve je to u ovom slučaju nebitno. Film Mikea Hodgesa jedan je od onih koji estetiku šunda diže na gotovo umjetničku razinu, pa svi njegovi nedostaci i mane odjednom postaju vrline.

Flash Gordon je toliko konzistentan u svojoj ludosti, prpošnosti, over the top glumačkim izvedbama i (ne)namjernoj duhovitosti, da mu jednostavno treba skinuti kapu. Međutim, u vrijeme premijere publika nije imala previše razumijevanja za skupu SF zafrkanciju (koja je koštala dvostruko više od Lucasovih Ratova zvijezda), pa je film razočarao u kinima, uglavnom praćen hladnim prijemom kritičara.

Ali, u početku omražen film godinama poslije dobio je poseban status među filmofilima i ljubiteljima SF žanra te danas ga mnogi svrstavaju među najomiljenije i najzabavnije uratke osamdesetih. Uostalom, tko može zaboraviti campy pojavu zlog cara Minga (Max von Sydow), opasno zavodljivu princezu Auru (Ornella Muti) ili nemilosrdnu generalicu Kalu (Mariangela Melato)? I sve one smiješne dijaloge i citate koji već ušli u opću kulturu?

“Bring me… the bore worms!”

“Flash, Flash, I love you, but we only have fourteen hours to save the Earth!”

“What do you mean ‘Flash Gordon approaching’?”

[… ubacite svoj omiljeni citat iz filma…]

Flash Gordon istovremeno je raskošan spektakl, filmofilska poslastica, “guilty pleasure” i nostalgični podsjetnik na djetinjstvo. Uistinu, malo je filmova koji funkcioniraju na toliko razina. “Flash, a-aaaa!”

***

Nostalg-i-ja je rubrika u kojoj se naši autori prisjećaju stvari iz domene pop-kulture koje su obilježile njihovu mladost i odrastanje. Pročitajte prijašnji članak!


Tomislav voli filmove, knjige i pop-kulturu. Latentni skriboman.

Propustili ste