Vatromet emocija riječkog Muzeja djetinjstva

Djetinjstvo. Što reći o razdoblju bezbrižnosti, igre, veselja, nevinosti? Ipak, možda smo se upravo tada osjećali nesretnima i kao najveći Pale sam na svijetu – mama nam nije htjela kupiti lego-kockice za kojima smo plakali pred izlogom, nije bilo dovoljno kuna ili dinara za novi paketić sličica omiljenoga albuma, rumeni ''Djed Mraz'' iz mjesnoga odbora samo je nama dao poklon-paket namijenjen suprotnom spolu jer je netko u pozivnici napravio tipfeler, novokupljena lopta već je u prvoj utakmici završila probušena, i to u provaliji! Da, da, dječje pretjerivanje poznata je stvar. Da bismo se vratili u to vrijeme, posjetili smo riječki Muzej djetinjstva.

 

Peek&Poke – Muzej djetinjstva novi je projekt skupine entuzijasta osvježene novim članovima koja je prije šest godina pokrenula i prvi hrvatski muzej informatike Peek&Poke. Nakon gotovo godinu i pol dana gerilske akcije i rada dočekano je otvaranje novoga muzeja.

Zapravo riječ muzej jednostavno je preteška za ovaj riječki projekt. Pred očima se redaju asocijacije: ozbiljni kustosi u samtastom sakou s leptir mašnom, hladni zidovi, priče o dalekim vremenima… No toga u riječkom Muzeju djetinjstva nema. Njega su stvorile upravo generacije odraslih ljudi svojim donacijama. Svi izlošci rezultat su doniranja i posuđivanja igračaka, knjiga, fotografija koje su stigle nakon javnoga poziva Izgradimo muzej djetinjstva zajedno!, a u nešto više od godinu dana trajanja akcije, uz pomoć građana Republike Hrvatske, ali i iz drugih zemalja, prikupljeno je više od 600 eksponata čija se starost proteže kroz doslovno tri stoljeća – od najstarijih igračaka koje datiraju iz sredine 19. stoljeća do relativno novijih iz 21. stoljeća koje su ”odbacili” tek stasali odrasli ljudi.

I uspjelo se doći do – početka! Jer što još tavani i podrumi doista kriju teško je i naslućivati, govore nam iz Muzeja. Zato će Muzej djetinjstva rasti iz dana u dan, kako neki novi klinci budu prestajali biti djeca…

”Muzej djetinjstva s jedne strane bit će usmjeren na istraživanje i prezentaciju materijalnih manifestacija tog najbezbrižnijeg perioda života, dok će s druge strane nastojati posjetitelju omogućiti unutarnje putovanje i oživljavanje sjećanja, ukazujući pritom na veliki kapital djetinjstva kao ‘mjesta’ kontinuiranog učenja o samome sebi”, kazala je njegova kustosica Vana Gović.

Muzej djetinjstva podijeljen je u svojevrsne ”kvartove” od kojih svaki nosi posebnu priču i tematizira specifičan dio odrastanja. Neki su se ”kvartovi” već razvili, dok drugi čekaju ostvarenje jer, prisjetimo se, ovo je Muzej koji raste bez milijunskih investicija, već samo na sjećanjima i emocijama.

Park stvaranja

Na samome ulazu putuje se u samu srž djetinjstva – kreativnost! Još su Richterove kamene kocke, proizvedene 1902. godine u njemačkom Rudolstadtu, pokazale kako igračke mogu potaknuti stvaralačku dimenziju djetinjstva. Riječ je o prvom dječjem setu za konstrukciju koji se sastoji od većeg broja geometrijskih kamenih dijelova za slaganje. Edukativna vrijednost Richterovih kockica, koje potiču kreativnu misao u djece, ali i užitak igranja, rezultirala je nizom setova za konstrukciju koji se pojavljuju u 20. stoljeću, od kojih su nama najpoznatije lego-kockice ili pak jugoslavenski Konstruktor, Elektro-pionir i sl. Posebno je zanimljiva činjenica da je dobar dio domaćih tiskovina imao i niz vodiča kako samostalno izraditi igračku ili pak neki koristan proizvod!

”Vintage” kutak

Prije Drugog svjetskog rata djetinjstvo i igranje nisu bile komercijalne kategorije, već se dječji svijet razvijao zahvaljujući snažnoj dječjoj mašti. Vrijeme je to u kojemu su maleni samostalno domišljali igračke i igre. U njihovoj izradi prevladavalo je drvo od kojega je nastajalo sve – od lutkica do automobila. U udžbeniku hrvatskoga jezika Dobro jutro nekada se nalazila priča Bakini crtići u kojoj je baka unuku objašnjavala kako je pogledom na nebo vidjela crtiće! Tako je i u ”vintage” segmentu Muzeja!

Društveni laboratorij

Djetinjstvo je razdoblje u kojemu stječemo prve prijatelje i simpatije, a to se najbolje odvijalo uz stolne društvene igre. Od Čovječe ne ljuti se, koje je u ex-Yu inačicama postalo simpatično Ne ljuti se, bato (!) do Monopolyja, ljutilo se i smijalo upravo s prijateljima. U svijetu društvenih igara smješteni su i pravi ”slatkiši” poput igre U lietu preko Hrvatske iz 1942. godine. Primjer je to igre koja se javlja kao produkt jednog režima te se njome primarno nastoji djecu i mlade educirati o novoj državnoj geografiji i pravopisu, a tek potom i zabaviti. Spomenimo i Brojke i slova nastale prema famoznom televizijskom kvizu, koje je proizvodila Cetinka iz Trilja poznata po ”cetifixu”.

Stube reklamnih snova

Čokolade i bomboni nisu bili samo dobri prijatelji legendarnih Grica i Guca već i djece. U Muzeju djetinjstva možda ne možemo pojesti čokoladu iz 1950., ali možemo vidjeti kako je svijet slastica ulazio u glave mališana putem šarenih reklama…

Knjiški svijet

Čitanje je tijekom odrastanja uvijek bilo dvojako doživljeno – s jedne strane ono je značilo često dosadnu lektiru, a s druge je neka samostalno izabrana knjiga s police knjižnice vodila u neviđen svijet mašte. Srećom, potonji je slučaj mnogo češći. Tko nije poželio nakon čitanja Družbe Pere Kvržice i sam urediti svoj ”mlin”? Osim romana, ovdje se nalaze i prozori u svijet uzbudljivoga znanja poput enciklopedija (Svijet oko nas FTW!), dječji magazini ili pak prozori u svijet zabave poput stripova. Jedan od partnera u izgradnji ”knjiškog svijeta” je Gradska knjižnica Rijeka, pa dobroga štiva iz skrivenih fondova ne nedostaje.

Carstvo lutaka

Ah plišanci, lutkice… Na policama dječjih soba nalazilo ih se na desetke, a uz pomoć mašte postajali su najrazličitiji likovi. Samo u toj jedinstvenoj točki odrastanja je primjerice neki medvjedić u nedostatku boljeg mogao predstavljati i figuru He-Mana, a neka neugledna lutka od plastike – barbiku!

Snaga ulice

Na stranu sve divne igračke, televizijske serije, knjige, stripovi (…), prava stvar djetinjstva oduvijek se zbivala na ulici, u društvu s kompanijom, klapom, ekipom… Kauboji i Indijanci, policajci i lopovi, vojnici i ostali trčali su ulicama, penjali se po stablima, uvlačili u portune, pripremali zamke… Igrao se tu i cip-cop, vozili bicikli po kredom iscrtanim stazama koje su bile Monza, a ”ponica” najsnažniji motor, potom role… A u onim malo opasnijim igrama – pucao se karabit.

Geekovska soba

Prostor posebno prirastao našem srcu, a koji čeka uređenje. Od osamdesetih godina 20. stoljeća djetinjstvo poprima znatno drukčije oblike – po jednima siromašnije, drugima bogatije – gledaju se Zvjezdani ratovi, Alf, Djevojčica iz budućnosti… Gubimo se u svijetu videoigara, a igranje više ne poznaje granice prostora i vremena.

A nama ne preostaje ništa drugo nego se samo izgubiti u prostorima mašte i sanjanja…


Propustili ste