Medijska pismenost u Hrvatskoj: Gdje smo i kamo idemo?

O ključnim pitanjima vezanima za medijsku pismenost razgovarali smo s pravobraniteljicom za djecu Ivanom Milas Klarić.

Digitalni i masovni mediji postali su glavni odgajatelji djece u modernom dobu. Roditelji provode sve manje vremena sa svojom djecom, a obrazovni sustav ne prati trendove koji se sve brže razvijaju. U rascjepu koji nastaje između potrebe za kritičnim razmišljanjem i nedostatkom medijski obrazovanog kadra, medijska pismenost i odgoj glavni su načini suzbijanja negativnog medijskog učinka na djecu i tinejdžere koji taj teret najviše osjete na sebi. Cyberbullying, poticanje agresivnosti i straha od javnog linča putem društvenih medija i povreda privatnosti problemi su društva u kojem živimo te se nikako ne mogu zanemariti.

O ključnim pitanjima vezanima za medijsku pismenost razgovarali smo s pravobraniteljicom za djecu Ivanom Milas Klarić. Do kojih zaključaka smo došli pročitajte u nastavku.

Kako biste usporedili konzumaciju medija nekad i danas?

Teško mi je to uspoređivati. Mediji su preplavili naš život u svim njegovim sastavnicama. Tako danas možemo govoriti o medijskom okruženju, koje velikim dijelom utječe i oblikuje stvarnost u kojoj živimo, u kojoj odrastaju naša djeca. To nam je otvorilo velike mogućnosti za komunikaciju, dostupnost informacija, učenje i razvoj, ali ujedno nam donosi nove odgovornosti i obveze, osobito u pripremanju djece za sigurno sudjelovanje u korištenju mogućnosti medija.

Koji su izazovi za djecu i roditelje kada govorimo o konzumiranju medija?

Izazov je sve jer nam je sve teže pratiti nove tehnologije i svakodnevne inovacije na tom području, a podrazumijeva se da kao roditelji, odgovorni za djecu, želimo imati kakav takav nadzor nad sadržajima kojima je dijete izloženo, osobito dok je još u osjetljivoj dobi. Dakle, to je i potreba zaštite djece od potencijalno štetnih sadržaja u medijima, uključujući i neprimjereno oglašavanje, i zaštita privatnosti djece, odnosno zaštita od mogućih zlouporaba i iskorištavanja djece putem interneta i mobitela, i potreba ograničavanje vremena koje djeca provode ispred ekrana i još mnogo toga.

Koja je uloga formalnog obrazovanja za medijsku pismenost? Zašto nema formalnog obrazovanja u tom smjeru te kako stojimo po tom pitanju u obrazovnoj politici u Hrvatskoj?

Već godinama iz Ureda pravobraniteljice za djecu upućujemo apele izvršnoj vlasti o potrebi uvođenja medijske pismenosti na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava, počevši od dječjeg vrtića. Razvoj medijske pismenosti treba biti cjeloživotna zadaća te je važno da se u tom smislu trajno educiraju i roditelji i odgojitelji i učitelji. Nažalost, jedino što je zasad uspjelo jest da je medijska pismenost uključena kao važna kompetencija u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, te da su mnoge škole same prepoznale važnost medijske i digitalne pismenosti te u suradnji s udrugama i stručnjacima nastoje obogatiti izvannastavne školske aktivnosti sadržajima usmjerenim na razvoj medijske pismenosti. Žalosno je da sustavnog uvođenja ovih sadržaja još nema i da su oni dostupni samo djeci čiji su nastavnici veliki entuzijasti.

Kakva su Vaša iskustva: kakve pritužbe Vam stižu, koji je broj i odakle?

Prijave koje dolaze u naš ured, a kojih je u prosjeku oko 1500, najčešće se odnose na povrede prava djece u području obiteljskih odnosa, odnosno prava na sudjelovanje oba roditelja u djetetovom životu, te povrede obrazovnih prava djece, među kojima posebno prava djece s teškoćama u razvoju. Već niz godina uočava se, ne samo kod nas, u kolikoj su mjeri djeca izložena manipulaciji roditelja tijekom razvoda braka ili prekida izvanbračne zajednice, kad se roditelji služe svim sredstvima kako bi otuđili dijete od drugog roditelja kojega prikazuju u najgorem svjetlu – takvih je slučajeva sve više. Time se djetetu nanosi velika šteta, ali u praksi je takva ponašanja teško suzbiti i sankcionirati. U području medija pritužbe se odnose na povredu privatnosti djece i na izloženost neprimjerenim sadržajima, uglavnom na televiziji.

U kojim slučajevima proaktivno reagirate?

Osim reagiranja u konkretnim slučajevima, naš je posao davati prijedloge za unapređivanje prava djece u svim područjima života, što je teško ukratko navesti. Niz je područja u kojima pozivamo institucije i cijelo društvo na djelovanje u zaštiti prava i interesa djece, a to se može vidjeti u našim preporukama u području odgoja i obrazovanja, zaštite zdravlja, zaštite od nasilja, pravosudno-zaštitnih, socijalno-ekonomskih, kulturnih i drugih prava djece. Kao primjer ističem i poziv na formiranje tzv. „dječjeg proračuna“ na državnoj te regionalnoj i lokalnoj razini, kako bi se redovito i ciljano izdvajala sredstva za ostvarivanje svih prava djece. To je važno kako se ne bi događalo da u kriznim vremenima država najprije štedi na izdacima za djecu.

Koje su Vaše preporuke vezano za jačanje važnosti medijske pismenosti?

Važna načela za razvoj medijske i informacijske pismenosti djece i mladih su dostupnost, sigurnost i sudjelovanje. Ostvarenje tog cilja zahtijeva i formalno i neformalno medijsko obrazovanje i djece i odraslih, osobito roditelja i profesionalaca koji rade s djecom te medijskih djelatnika. Preporučili smo stoga medijsko obrazovanje na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava, kroz uvođenje obveznih, izbornih i fakultativnih sadržaja u osnovnu i srednju školu, što zahtijeva i odgovarajuće obrazovanje nastavnika. Kao stručni temelj ovih programa nužno je poticanje istraživanja u području razvoja medijske pismenosti i medija za djecu, na sveučilištu i u znanstvenim institucijama. Također smo preporučili kontinuirano obrazovanje budućih medijskih djelatnika – novinara, urednika, filmskih autora, producenata – o medijskim pravima djece i medijskom komuniciraju s djecom. Usto smo istaknuli i važnost neformalnog medijskog obrazovanja djece i mladih te roditelja koje valja razvijati lokalnoj zajednici, u suradnji sa školama i udrugama, a u tome veliki doprinos mogu dati i sami mediji.


Propustili ste