Tata ga je napustio dok se još nije rodio, mama mu se ubila kad je imao četiri godine, čuvala ga je baka, koja mu je puštala crno-bijele horor-filmove pred odlazak u školu. Proživio je jedno pet stotina kriza identiteta, eksperimentirao s drogama… Ali što drugo reći – to je sve on, Adrian Thaws a.k.a. Tricky.

Na sjajnom londonskom labelu Domino records 2008. godine pojavio se Knowle West Boy, album finog dečka iz Bristola. Sam naziv albuma zapravo je ime geta u kojem je Tricky odrastao (kao kad bi npr. netko nazvao album Dugave boy ili slično). Jasno je da se radi o nekoj vrsti nostalgije, povratku korijenima, tj. približavanju sloganu domaće je najbolje. Možda ta spika o korijenima zvuči patetično, međutim u slučaju Knowle West Boy to nije tako.

Ovaj put album je u bojama bluesa, klasičnog brown punka, trip-hopa, post-rocka, grimea, također i raga ritma. Naravno, ako bismo vrijednosti pjesama s ovog albuma pojedinačno ocjenjivali iz perspektive kvalitete gore navedenih pravaca, svaka pjesma dobila bi ispodprosječnu ocjenu. No ovdje nije smisao uspoređivati npr. blues pjesme Puppy boy s nekim od klasika B.B. Kinga ili Johna Leeja Hookera. Tricky vrlo jednostavno, iskreno, kako bi i trebalo biti, svoje glazbene utjecaje pretvara u autorsku glazbu, dajući nove dimenzije spomenutim pravcima. Na albumu se nalazi i obrada Kylie Minogue, Slow, u varijanti koja je možda mogla biti malo prljavija, međutim i ovakva kakva jest poslužit će odlično kao high light motiv u nekom DJ setu.

Knowle West Boy ne preporučujem slušateljima koji očekuju nešto bolje od Angels With Dirty Faces ili Maxinquayea, koji nose abecedu trip-hopa, jer bi odmah popljuvali album. Nadrastite svoj ego, ne gledajte umjetnost kao ravnu ploču, i Knowle West Boy će vam otvoriti barem jedna vrata prema novom, svježem, autentičnom horizontu.