Lucrecia Martel, nagrađivana argentinska redateljica, scenaristica i producentica, režirala je film prema “Eternautu” – stripu koji je u Argentini, ali i svijetu, dosegao status mita. Istovremeno je u Italiji je snimljen dokumentarni film o životu još jednoga mitskog lika: Héctora Germána Oesterhelda, kontroverznog “Eternautovog” scenarista, kojeg je prije više od 30 plus godine uhitila vojna hunta i koji je nakon toga, zajedno sa svoje četiri kćeri, nestao s lica Zemlje. Taj vjerojatno najznačajniji argentinski strip svih vremena, možete čitati i na hrvatskom jeziku, u luksuznom izdanju Naklade Fibra.

Sve je počelo jedne ledene noći. Četvorica prijatelja sjedila su na toplom tavanu obiteljske kuće i kartala argentinsku igru truco. Gotovo idiličnu situaciju prekinut će nestanak struje i neprirodna, sablasna tišina koja će se, zajedno s neobičnim fluorescentnim snijegom, nadviti nad Buenos Aires. Juanu Salvu, glavnome liku ove priče, njegovoj supruzi i kćeri, te njihovoj trojici prijatelja, vrlo će brzo postati jasno da ih je snašlo nešto strašno i neshvatljivo te da im životi više nikada neće biti isti.

Znanstvenofantastična priča o eternautu (putniku kroz vječnost) Juanu Salvu, o njegovoj sudbini i sudbini njegove obitelji i prijatelja, ali i svijeta kojeg su poharali vanzemaljci, izlazila je od 1957. do 1959. godine u Tjednom podlistku Hora Cero. Scenarij je pisao Héctor Germán Oesterheld, a crtao ga je Francisco Solano López. “Eternaut” je doživio mnoga reizdanja, obrade i nastavke, od kojih su neke čitatelji odbacili, ne priznajući im status nasljednika originalne priče, no sve je to pridonijelo da mit živi i raste, da preraste okvire običnoga stripa – što, zapravo, nikada nije ni bio.

Od samog početka “Eternaut” je odskakao od onoga što se u ono vrijeme smatralo uobičajenim u svijetu stripa i znanstvene fantastike. Izlazio je u tjednim nastavcima, pa se čitateljstvo, naviklo na cjelovite priče, brzo “navuklo” na strip pun napetosti i neizvjesnosti. Uz to, priča se gotovo u cijelosti odvija u Buenos Airesu – više nisu New York ili London poprišta velikih događanja, već su to trgovi i ulice čitateljima poznati iz svakodnevice. Glavni je lik običan čovjek s obitelji, koji nije nikakav superheroj koji će sam samcat spasiti svijet. Heroj je ovdje kolektivan: heroj u skupini, jer ako postoji izlaz iz nevolje – iz noćne more iz koje se svi silno žele probuditi – neće ga pronaći uplašeni i malodušni pojedinac, već samo grupa ljudi koja djeluje složno i promišljeno. Sve to pridonosi da se čitatelji vežu uz junake, poistovjećuju s njima i sami postaju dijelom te priče.

Oesterheldove znanstvenofantastične teme su vrlo moderne, čak i napredne: invazija vanzemaljaca i pokoravanje Zemlje od strane nepoznate i nepobjedive sile, sasvim su u skladu s paranoičnim hladnoratovskim motivima prisutnima u žanru pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. No, Oesterheld nije jednostavno preslikao američku sadašnjost u argentinsku, već je motive iskoristio kako bi progovorio o vlastitoj političkoj stvarnosti. Godine 1955. u Argentini dolazi do državnog udara i na vlast dolazi vojna hunta, a s njom teška i nestabilna politička situacija koja će potrajati godinama, pa i desetljećima. Politička stvarnost još će jače biti izražena u nastavku, “Eternautu II”, kojeg Oesterheld pretvara u manifest svoje političke ideologije. I sâm politički aktivan (pripada peronističkoj gerilskoj skupini Montoneros), Oesterheld više nema vremena za suptilne metafore. Eternauta pretvara u narodnog vođu koji vodi pobunu protiv ugnjetavača, zbog čega će doći do neslaganja sa Solanom Lópezom, koji nije dijelio njegove političke stavove, ali i s državnim aparatom, pa će pisanje scenarija dovršiti u potaji.

Tijekom vojne diktature generala Videle, između 1976. i 1983. godine (razdoblja poznatog kao Prljavi rat), u Argentini je prema najcrnjim procjenama nestalo tridesetak tisuća političkih disidenata. Bili su hapšeni u svojim domovima, odvođeni u nepoznato i pogubljivani (primjerice, drogirane bi ih bacali iz aviona nad Atlantikom) i više nitko nikad ne bi čuo za njih. Takva je sudbina tijekom 1976. i 1977. godine snašla i Oesterheldove četiri kćeri (od kojih su dvije bile u visokom stadiju trudnoće), a 21. travnja 1977. bio je uhićen i Héctor Germán Oesterheld, nakon čega mu se gubi svaki trag. No, tu neće biti kraj “Eternautu”, kojeg će nastaviti stvarati drugi scenaristi u suradnji sa Solanom Lópezom ili drugim crtačima.

Godine 2007. obilježene su dvije važne obljetnice za “Eternauta”: 50 godina od njegovog prvog pojavljivanja u Hora Cero i 30 godina od Oesterheldovog nestanka. Jedinstvena priča o jednom čovjeku koji se pokušava oduprijeti nepoznatim napadačima i tragična sudbina jednog strip-autora, učinit će od “Eternauta” strip za čitavu vječnost: kultno djelo koje se i dan danas analizira, raščlanjuje i tumači te i dalje pobuđuje interes novih generacija čitatelja iz cijeloga svijeta.