Drugo liječničko mišljenje
- 4. svibnja 2015.
- #jurica savjetuje
Koliko ljudi je oko vas tražilo mišljenje drugog liječnika? Poznajete li takve ljude? Osobno ne poznajem nikoga tko je tražio drugo mišljenje. Dobro, osim prijatelja koji će svaku dobivenu dijagnozu provjeravati na webu, no to graniči s hipohondrijom i ne spada pod drugo stručno mišljenje. Uostalom, na kraju dana ni konzultacija preko web kamere nije poput posjeta liječniku.
Stravično je da većina ljudi kod nas među prvim asocijacijama uz medicinu spomene davanje poklona, to predivno mito koje prema istaživanju Ekonomskog instituta većina niti ne smatra mitom, već poklonom, odnosno zahvalom zbog pružene usluge te će takvo što činiti svaki put kada bi željeli ostvariti normalan, a kamoli požuren tijek ostvarenja određene usluge ili pomoći. Podjednako razočaravajuće je biti svjedokom zastarjelog, čak primitivnog ponašanja po medicinskim ustanovama te bolnicama, gdje je uvriježeno da je ‘doktorova riječ zadnja, sinko!‘.
Igranje demokracije nam vrlo loše ide, upravo zato što se igramo. Suludo je kojom brzinom hvatamo loše aspekte demokratskog društva, a istovremeno se čvrsto držimo za šablone ponašanja iz prošlih vremena. Naš mentalitet i demokracija kao da ne idu jedno s drugim. Zašto se i dalje ponašamo poput uplašene dječice koja se i dalje boje dići ruku te reći ‘ja želim… ja zaslužujem!’. Moramo iz ovih stopa promijeniti današnju percepciju medicinskog osoblja, posebice liječnika. Oni nisu bogovi, a ni demoni – to su ljudi poput nas i ponekad mogu pogriješiti. Ne moramo, odnosno ne smijemo ih se bojati, već poštovati. Na isti način kako poštujemo sva živa bića oko sebe.
Dok je apsolutno jasno da je to težak, odgovoran i vrlo plemenit posao, na kraju dana, to je samo posao. Također je jasno da ni medicinska struka nije kod nas plaćena onoliko koliko bi trebala biti, a uvjeti u kojima se radi su nerijetko očajni.
Zašto treba tražiti drugo liječničko mišljenje?
Prije svega jer ćete dobiti drugu perspektivu. S druge strane, neki liječnici vole agresivniji, tj. operativni tretman, dok drugi više njeguju konzervativniji pristup. Možda drugi liječnik preporuči metodu koje se prvi liječnik nije sjetio ili je ne poznaje. A onda, opet, možda vam potvrdi ono što je prvi dijagnosticirao i time možete biti sasvim sigurni te krenuti s valjanom terapijom.
Kada tražiti drugo liječničko mišljenje?
Mnogim se pacijentima kaže da je izlječenje nemoguće te da nema previše nade. U takvim je slučajevima dobro tražiti drugo mišljenje – prvo, nema se što izgubiti, te drugo, možda ipak postoji bar mala šansa da se radi o pogrešci. Opet se vraćamo na upućenost i znanje, možda će drugi liječnik biti stručniji ili upoznat s novom ili eksperimentalnom metodom koja bi mogla spasiti život. U rijetkim se slučajevima zna dogoditi i da se znatno detaljnijim pregledom pacijenta i anamneze bolesti otkrije da se radi o drugom, iako sličnom obliku oboljenja, čime se mijenja terapija i povećava mogućnost ozdravljenja. Dakle, ako je dijagnoza katastrofalna, graniči s dva stanja, radi li se o rijetkoj bolesti; o kanceroznom oboljenju kojem se ne zna točno izvorište, tražite drugo mišljenje.
Živite li u manjim ili ruralnim sredinama te imate pristup manjim bolnicama ili ambulantama, ako ikako (financijski i zdravstveno) možete, potražite pomoć u većoj ustanovi. Ne kažem da su u manjim zdravstvenim ustanovama nesposobni – u većoj će ako ništa drugo biti ili bolje opremljeni ili će imati više iskustva zbog većeg broja pacijenata s istom ili vrlo sličnom dijagnozom.
Svakako pripazite s privatnicima. Svaka čast divnim ljudima, profesionalcima u poslu, ipak nije jednostavno naći takve u moru loših iskustava. Čak i kod najmanje dvojbe otiđite na savjetovanje kod drugog liječnika.
Nemojte se bojati tražiti drugo mišljenje – to je vaše pravo koje je omogućeno Zakonom o zaštiti prava pacijenata. Dakle, liječnik opće prakse vam mora napisati uputnicu za drugo mišljenje na vaše traženje. Također imate prema zakonu pravo izabrati drugu bolničku ustanovu, a ne jedino onu kojoj ste po mjestu stanovanja dodijeljeni.
Ne kaže se bez razloga: ‘Nitko nam neće pomoći ako si sami ne pomognemo.’