Svi znamo da s vremena na vrijeme neki video poput ovog ili ovog ili slika s YouTubea postanu viralni jer su nam Twitter ili Facebook news feed preplavljeni “smiješnim” postovima na tu temu. Čak i naši roditelji nešto naslućuju kada im spomenete ime najnovijega fenomena, jer su nešto o tome čuli u nekoj od emisija na televiziji ili su im kolege s posla proslijedili vijest u jednom od onih mailova s naslovom “Moraš ovo vidjeti!”.

Microsoftov tim razvio je sustav ViralSearch (nedostupan javnosti) koji vizualno, kao razgranato drvo, raščlanjuje dijeljenje određenoga sadržaja na internetu. Glavni mu je cilj prikazati razliku između broadcast sadržaja i viralnoga sadržaja.

Broadcast sadržaj je onaj tip sadržaja koji jedan subjekt izravno “odašilje” velikom broju ljudi, kao što to čine televizija ili radio. Mali dio gledatelja taj sadržaj podijeli, pa se kroz par “generacija” dijeljenja taj sadržaj “ugasi” – oni do kojih je ta priča/video/meme/slika došla indirektnim putem (tako što ju je podijelio netko od njihovih poznanika, a taj ju je vidio zahvaljujući onom prvom broadcast izvoru) jednostavno ga ne podijele dalje. Naime, ovakav pristup koristi većina medijskih kompanija.

Za razliku od broadcast sadržaja, ViralSearch prikazuje kako se viralni sadržaj uistinu širi poput virusa. Prvi stadij je, doduše, isti kao i kod broadcast sadržaja (jer društvene mreže tako funkcioniraju), ali se potom na svakom novom stupnju odvija efekt umnožavanja – svaka osoba uspije uvjeriti deset ljudi da podijeli taj sadržaj s još deset novih. Naravno, neće svatko od njih podijeliti priču, no taj je sustav dovoljno efikasan da se trend počne graditi.

Premda je već i sam prikaz grananja broadcast sadržaja fascinantan, ono što je zaista zanimljivo jest prikaz svih izvora odakle se počela širiti viralna vijest. Taj prikaz Microsoft naziva “šumom”, a svaki od pojedinačnih izvora širenja vijesti “drvetom”. Ti su izvori prikazani koncentričnim kružnicama čiji središnji krug prikazuje koliko je ljudi podijelilo sadržaj izravno od samoga izvora sadržaja. Svaka iduća koncentrična kružnica predstavlja novu razinu dijeljenja tog sadržaja, a ukupan broj kružnica prikazuje kroz koliko je ”generacija” sadržaj podijeljen, poput godova debla. Uvid u ovaj tip informacije koristan je i kod pripisivanja zasluga originalnim stvaraocima viralnoga sadržaja, za razliku od oportunista koji kasnije tvrde da su imali istu ideju.

Šteta je što ViralSearch nije dostupan javnosti, ali kako internet funkcionira, pitanje je vremena kada će “viralne vizualizacije” postati standard.