Armageddon (1998.)
Komercijalno uspješni Michael Bay u svojoj je karijeri nekoliko puta posezao za oprobanim receptom što ga je desetljećima ranije patentirao Allen, a svakako najslikovitiji primjer je Armageddon, film katastrofe koji kao da je smislio sam Allen. Svijet je ugrožen, a jedino ga može spasiti hrpa zvijezda u suludo neuvjerljivom pothvatu. Premda su ga kritičari nazivali bučnim i glupim te opravdano kritizirali zbog loše glume, nikakve razrade likova, ljigave patetike i još koječega, film je bio hit sa zaradom višom od pola milijarde dolara, pa se Bay vjerojatno nije previše uzrujao. Znanstvenici su film proglasili glupim, a kao nepobitni dokaz naveli su scenu u kojoj letjelica s glavnim junacima slijeće na asteroid na kojemu kiša poprska prozor. ”To je vjerojatno najmanje realističan trenutak u povijesti SF filma”, istaknula je psihologinja Jessica Cail sa Sveučilišta Pepperdine.

Ratovi zvijezda: Fantomska prijetnja (1999.)
Čini se da osim Georgea Lucasa i njegovih producenata nitko nije bio previše zadovoljan ovim prequelom. Nisu ga mogli smisliti kritičari, nisu ga mogli smisliti fanovi originalne trilogije, većina nije mogla smisliti Jar Jar Binksa, ali Sila je svejedno bila jaka pa se nekim čudom radi o komercijalno najuspješnijem filmu serijala. Ne vole ga previše ni znanstvenici, a jedan od njih, Daniel Novy s MIT-a, kao glavne krivce za to navodi ”midi-klorijane”, inteligentne mikroorganizme koji, prema Lucasu, žive u stanicama svih živućih organizama te su zaslužni za Silu, ali i za bezgrešno začeće Anakina Dartha Vadera Skywalkera.

Jezgra (2003.)
Film katastrofe s početka ovoga milenija jedan je od lošijih pripadnika žanra, koji svojim vizualnim prosedeom i traljavim specijalnim efektima izgleda kao da je snimljen barem 15-ak godina ranije. Inače iskusni redatelj Jon Avnet ovdje se zbilja nije iskazao, uostalom kao ni glumačka ekipa koja se sastoji od redom dobrih glumaca (Hilary Swank, Aaron Eckhart, Bruce Greenwood, Delroy Lindo), no film je začudo povratio uloženi novac. Priča o skupini znanstvenika koji posebnim vozilom zaštićenim ”unobtanijumom” buše put prema Zemljinoj jezgri vrvi glupostima i nelogičnostima, stoga ne čudi što ga je fizičar Sidney Perkowitz nazvao ”znanstveno vjerojatno najmanje točnim filmom koji je pogledao”.

2012 (2009.)
Sumnjam da je itko zaboravio histeriju što je vladala prije koju godinu kada su dežurni prognostičari navodno pronašli poruke u majanskom kalendaru o kataklizmi koja se sprema čovječanstvu. Taj je hype odlučio iskoristiti novovjeki Master of Disaster Roland Emmerich, istinski sljedbenik Irwina Allena, koji je u svojoj karijeri uništavao Zemlju uzduž i poprijeko kako izvanzemaljskim invazijama, tako i mutiranim čudovištima ili iznenadnim dolaskom ledenoga doba.

Ovdje se odlučio za scenarij prema kojemu Sunčevi neutrini mutiraju, što djeluje na Zemljinu jezgru i dovodi do kataklizme globalnih razmjera. Na stranu to što tajanstveni neutrini ne mutiraju, znanstvenici su ovaj film otpisali iz brojnih razloga. ”Znanstveno je ovaj film potpuno nevjerojatan, a pri tome je i dosadan”, kazao je David Kirby s Mančesterskog sveučilišta.