Top 5 filmskih superjunaka koji nisu iz stripova
- 5. svibnja 2015.
- #sf
Superjunaci već duže vrijeme rasturaju kinoblagajne, prvenstveno oni koji svoje podrijetlo vuku sa stranica Marvelovih stripova, ali tu negdje su uvijek i Batman i Superman koji brane boje konkurentskog DC-ja. Ekranizirani superjunaci ujedno su najpoznatiji i komercijalno najuspješniji, ali postoji i mala skupina onih koji nisu nastali u stripu, već su izvorno proizvod sedme umjetnosti. Izdvajamo nekoliko filmova s “originalnim” superjunacima!
Kronike
Što bi se dogodilo kada bi se skupina tinejdžera pretvorila u superjunake? Sličan koncept već je viđen u stripovima i filmovima, ali debitantski uradak redatelja Josha Tranka ide korak dalje i cijelu priču prezentira u dokumentarističkom, odnosno “found footage” stilu. Kronike (2012.) prate trojicu srednjoškolskih prijatelja koji nakon kontakta s tajanstvenim objektom dobivaju superjunačke moći, uključujući veću snagu i mogućnost letenja, ali jedan od njih s vremenom postaje – (super)zlikovac. Osim što se poigravaju tipičnim stripovskim motivima, Kronike sasvim očito crpe inspiraciju i iz anime klasika Akire, a film je naposljetku Joshu Tranku osigurao režiju reboota Fantastične četvorke.
Super
Frank (Rainn Wilson iz serije U uredu) običan je čovjek kojemu ne ide u životu, a nakon što ga napusti žena (Liv Tyler) odluči da će postati – superjunak! Problem je u tome što ne posjeduje nikakve moći niti posebne vještine, što rezultira nizom uvrnutih situacija, a uskoro dobiva i neočekivanog sidekicka (Ellen Page)… Super (2010.) na crnohumorni način dekonstruira mit o superjunacima, a riječ je o jednom od ranijih filmova Jamesa Gunna, koji je široj publici postao poznat nakon režije megauspješnih Čuvara galaksije.
Darkman
Godinama prije angažmana na visokobudžetnom Spidermanu Sam Raimi režirao je superjunački film Darkman (1990.) u kojemu su glavne uloge odigrali tada još uvijek slabije poznati Liam Neeson i Frances McDormand. Darkman je svojevrsna posveta Batmanu, Shadowu i sličnim klasičnim superjunacima, kao i starim hororima iz tridesetih i četrdesetih, a Raimi je sve začinio frenetičnom režijom i stiliziranim kadrovima koji imitiraju poetiku stripa. Sličan pristup ispreplitanja sedme i devete umjetnosti poslije je koristio i Ang Lee u svojoj podcijenjenoj ekranizaciji Hulka iz 2003. godine.
Neslomljivi
Prije nego što je nanizao seriju promašaja i izgubio povjerenje publike i kritike M. Night Shyamalan režirao je hvaljene filmove kultnoga potencijala, a toj fazi pripada i Neslomljivi (2000.) koji se na zanimljiv način poigrava superjunačkim arhetipovima. Ovdje nema ni spektakularnih prizora niti složenih vizualnih efekata, već pratimo atmosferičnu priču o naizgled običnom čovjeku (Bruce Willis) koji postupno otkriva da je mnogo više od toga, da bi na kraju sve preraslo u sukob dobra i zla prema stripovskim pravilima. Svaki superjunak mora imati i svog antagonista, zar ne?
Izbavitelji
U vrijeme kada se trend stripovskih ekranizacija već poprilično zahuktao studio Pixar lansirao je animirani spektakl Izbavitelji (2004.) u kojemu se na svoj način pozabavio superjunačkim motivima. Film Brada Birda govori o “umirovljenim” superjunacima koji se nakon dugogodišnjeg prikrivanja ponovno vraćaju u akciju, a usput upoznajemo i obiteljsku stranu njihova života. Animirani hit ističe se retro atmosferom, odličnim humorom, spektakularnom akcijom i brojnim popkulturnim štosovima, a zanimljivo je i da pojedini elementi priče poprilično podsjećaju na kultni strip Čuvari koji je pet godina poslije dobio vlastitu ekranizaciju u režiji Zacka Snydera.