Postoje ljudi koji vas živciraju na onaj način da jednostavno želite znati sve o njima. Postoji nešto što ne biste nužno nazvali privlačnošću, no zbog čega se osjećate čudno privučeni u njihovom smjeru. Želite znati čime se bave, kako su postali to što jesu i zbog čega su toliko popularni. Ne biste im pisali hvalospjeve, to ne. Ali pisali biste o njima.

Amanda Palmer za mene je jedna od takvih osoba. Budući da nisam neki posebno velik glazbeni geek, za nju sam čula tek kad je bila stavljena u isti kontekst s Neilom Gaimanom, piscem kojeg izuzetno cijenim i čiji blog i twitter-account pratim. Tako sam jedne godine i saznala za zanimljivu knjigu Who Killed Amanda Palmer, koja se sastoji od fotografija na kojima je određena Amanda Palmer prikazana kao da je ubijena, a koje su popraćene Gaimanovim pričama. Morbidno plus gaimanovsko u mojoj je glavi nezaobilazna kombinacija. No tko je ta Amanda Palmer?

Rođena 1976. i odrasla u gradiću Lexingtonu u američkoj saveznoj državi Massachusetts, Amanda je od malih nogu bila performerica i provokatorica. Provodila je djetinjstvo smišljajući i s prijateljima organizirajući predstave i zamišljene ulične sajmove u kojima je bila glavna zvijezda, a s teatralnim je hobijima manje-više nastavila i kad je odrasla. Premda nikada nije prošla formalnu glazbenu naobrazbu, odlučila je postati glazbenica i rockerica jer joj muziciranje i nastupanje nikada nisu izgledali kao “pravi” posao, a činilo se da je moguće sasvim solidno živjeti od toga.

The Dresden Dolls

Godine 2000. upoznala je bubnjara Briana Viglionea te su formirali duo bend The Dresden Dolls, u kojem Amanda, uz skladanje pjesama i pjevanje, svira klavijature, harmoniku i ukulele, dok Brian svira bubnjeve, udaraljke, gitaru i bas-gitaru. Njihov glazbeno-scenski stil zove se “brechtijanski punk kabare”, što je naziv koji je osmislila Amanda, navodno u strahu da ih mediji ne predstave kao gotički bend. Izdali su pet albuma (među njima dva studijska), a među brojnim nastupima i turnejama posebno se ističu oni na turneji True Colors Cyndi Lauper 2007. godine, na TV showu Jimmy Kimmel Live! 2006. godine te na ceremoniji dodjele nagrada Ig Nobel 2002. godine.

Svoju ljubav prema kazalištu i scenskom nastupu izrazili su predstavom The Onion Cellar, koju su krajem 2006. i početkom 2007. postavili u Cambridgeu. Bila je to mješavina mjuzikla, kabarea, rock-koncerta i drame, a za koju je Amanda dobila inspiraciju iz djela Limeni bubanj Güntera Grassa. Međutim, uskoro nakon toga Amanda je odlučila krenuti u solističke vode, pa bend trenutačno pauzira. Premda je Amanda nedavno opovrgnula glasine da će ponovno zajedno nastupati ove godine, službeno se nisu raspali.

Who Killed Amanda Palmer

Ime Amandinog prvog soloalbuma, objavljenog 2008. godine, bilo je inspirirano likom Laure Palmer iz serije Twin Peaks, čije je ubojstvo pokretač radnje cijele serije. Album je prije izlaska bio promoviran na službenim stranicama i You Tubeu, a postavljena je i stranica lažne radiopostaje (WKAPFM.com) na kojoj se “govorkalo” o Amandinom navodnom nestanku. Album su uglavnom dobro prihvatili kako kritika tako i publika, a dvije su se pjesme posebno istakle zbog kontroverzi koje su izazvale.

Zbog spota za pjesmu Leeds United, Amanda je došla u sukob sa svojom glazbenom kućom, Roadrunner Records, koja je izdala album. Naime, u jednom trenutku u spotu se vidi Amandin goli trbuh koji nije seksi ravan trbuščić, kakav se obično očekuje na provokativnoj pjevačkoj zvijezdi. U Roadrunner Recordsu predložili su uklanjanje snimki neuglednog i punašnog trbuha, Amanda je to odlučno odbila, zatim pisala o nemilom događaju na svom izuzetno čitanom blogu, inspiriravši fanove da krenu Roadrunner Recordsu slati slike svojih trbuščića – i tako je rođen pokret ReBellyon.

Još više je prašine podigla pjesmom Oasis i spotom o djevojci koja se napije na tulumu, bude silovana, zatrudni te odluči napraviti abortus. No ništa je od toga previše ne opterećuje jer je dobila autografiranu fotografiju obožavane grupe Oasis. Prpošna i vesela pjesma te jednako takav spot bili su previše za britanske TV-kuće, koje su zabranile prikazivanje Oasisa, smatrajući da se Amanda olako sprda s teškim temama. Nije im ostala dužna, javno ih prozvavši na svom blogu i pitajući se je li moguće da se to događa u “zemlji crnog humora koji je crnji od najcrnjeg crnila”. U istom je postu napisala da je i sama bila žrtvom silovanja te kako je kao sedamnaestogodišnjakinja imala abortus, pitajući se čemu se možeš smijati ako ne najgorim stvarima u životu. Da uspori pjesmu, otpjeva je u nižem ključu i ubaci srcedrapateljne violine, dodala je, bi li onda pjesma bila prihvatljiva?

Ima još kontroverznih tema na albumu: pjesma What’s the Use of Won’drin u spotu obrađuje temu obiteljskog nasilja na način koji bi se također mogao opisati kao sprdnja, a jedna interpretacija pjesme Runs in the Family govori o stvarima koje se mogu naslijediti od obitelji – od osobnosti do mentalnih i inih bolesti.

& Neil

Poznavajući Amandin pobunjenički stav prema životu i umjetnosti, neće nas previše čuditi knjiga puna njezinih fotografija na kojima je prikazana kao da je ubijena. A poznavajući bolje književni opus Neila Gaimana, neće nas čuditi ni zašto je pristao surađivati na toj knjizi. Možda stoga nije neobično što su se dvije ovako osebujne i kreativne osobe zbližile ubrzo nakon što je knjiga izašla. Budući da oboje imaju jednako bogat offline i online život, javnost je manje-više uvijek znala što se događa u njihovoj vezi. Tako se već prvog dana ove godine saznalo da su se zaručili jer se Amanda izblebetala na Twitteru, rekavši da je možda pristala udati se za Neila, ali da je također možda bila pijana u trenutku pristanka.

Bez obzira na to je li pobunjenica s razlogom ili bez njega, Amandi se ne može poreći da proizvodi hrabru, zanimljivu i zaraznu glazbu kojoj cilj nije samo provocirati i ispitivati granice, nego i propitkivati ustaljene konvencije a da istovremeno ostane intimna i emotivna. A živcira li vas Amanda na način na koji živcira mene, dobra je vijest da se o njoj može još jako, jako puno toga saznati. Ovaj kratak tekst tek je uvod.