Abraham Maslow, jedan od najznačajnijih psihologa XX. stoljeća te tvorac najneznanstvenije i ujedno najprivlačnije teorije ljudskih potreba, zapisao je jednom davno, u vremenu prije interneta (kada se kategorija geekova definirala prvenstveno zaljubljenošću u knjige, a ne u gadgete): “Bio sam mali židovski dječak u nežidovskom kvartu. Izoliran i nesretan, odrastao sam u knjižnicama između knjiga.” Pametan knjiški čovjek, kakav je bio, Maslow je posegnuo za relativno jednostavnim i zdravorazumskim objašnjenjem ljudskog ponašanja, smjestivši potrebu za sigurnošću u svim mogućim sferama tik do one za jedenjem i izbacivanjem tog istog sadržaja iz tijela. Svaka osoba – ako nije body snatcher ili V – teži sigurnosti tijela, zaposlenja, obitelji, zdravlja, vlasništva…

Naši preci – premda je njihovim venama, kako su nam znali poručivati, tekla neka junačka plava krv – nisu bili ništa drugačiji; uslijed straha, neizvjesne budućnosti i manjka samopouzdanja tražili su utočišta koja im mogu dati odgovore na ono što ih očekuje. Astrologija, umijeće određivanja budućnosti prema položaju nebeskih tijela, spremno im je u tome pružala ruku. U 12. epizodi treće sezone Big Bang Theoryja vezu Leonarda i Penny ugrožava Pennyjino vjerovanje u riječi vidovnjakinje. Mi se pak osvrćemo na događaje na našem tlu oko kojih su se, tijekom stoljećâ, svađali naši ljudi – Mara i Šime.

Sv. Križ

Suvremena medijska trka za novcem omogućila je i astrologiji da nas sa stranica dnevnih novina i s televizijskih ekrana svakodnevno zasipa horoskopima i tarotom. No nekad, osim što se njome predskazivala budućnost, na astrologiju se gledalo i kao na spoj religijskih vjerovanja, futurologije, te nadasve astronomije. Stoga prema astrolozima naših predaka i njihovim sljedbenicima ne trebamo koristiti standardne, pomalo umišljene prosvjetiteljske kriterije, a priori povezujući astrologiju s opskurnim i praznovjerjem. Premda naši davni preci nisu poznavali strukturu DNA, niti su izrađivali velike hadronske akceleratore tražeći Higgsove čestice, koristili su snagu uma i pokušavali dokučiti najviše tajne prirode.

Dokaz je tomu i izgradnja “najmanje katedrale na svijetu” – starohrvatske crkvice Sv. Križa u Ninu, sagrađene u vremenu između IX. i XI stoljeća, čiji su zidovi, vrata i prozori u izravnoj vezi s kretanjem sunca. Sunčeve zrake ulazile su (a ulaze i danas) kroz otvore na kupoli ovog spomenika na najvažnije datume u godini, obilježavajući početke godišnjih doba, što svjedoči o fenomenalnom spoju religijskog značenja, astronomskog znanja i pravilnog predviđanja ritma događaja.

Herman Dalmatin

Fenomen “odljeva mozgova” počeo se vrlo rano odražavati na naše krajeve, o čemu svjedoči primjer Hermana Dalmatina, jednog od najznačajnijih intelektualaca ali i astrologa srednjeg vijeka. Rođen u XII. stoljeću u Istri, gdje je zacijelo stekao i osnovno obrazovanje, Herman se uputio prema francuskim sveučilištima, tada najaktivnijim intelektualno-znanstvenim središtima, gdje se istaknuo prevođenjem značajnih arapskih astrološko-astronomskih djela (imajte na umu da su arapski autori crème de la crème tadašnje znanosti!) kao što su “Uvod u astronomiju” i “Proročica“, ali je istovremeno stvarao i vlastite originalne teorije u djelima “O istraživanju srca” i “O skrovitim stvarima”. Herman ne samo da nije sumnjao da planeti utječu na čovjeka i čovjekov život, nego je njihovom utjecaju pripisivao snagu kakvu će nekoliko stoljeća kasnije u fizikalnoj teoriji zauzeti gravitacija. Planete je dijelio na “dobre” i “zle”, pri čemu je u prvu skupinu uvrstio Sunce, Veneru, Merkur, Mjesec i Jupiter, a u drugu Mars i Saturn. Utjecaj planeta na ljude izmjenjivao se na godišnjoj razini, tako da je njihov utjecaj oblikovao i sudbinu ljudi: Sunce i Mjesec smatrao je nositeljima blagotvornih utjecaja, dok su Saturn i Mars unosili sukob i nemir. Zanimljivo je primijetiti da je Hermanova teorija činila mainstream astrološke misli sljedećih nekoliko stoljeća, sve do drugačije interpretacije “dobrote” i “zloće” planeta jednog drugog hrvatskog autora.

Kometi i pomrčine

Razna vjerovanja u ulogu i značaj astronomskih pojava, kao što su kometi i pomrčina Sunca, nisu izmišljotina blockbusterske filmske industrije, nego zanimljiva povijesna konstanta u kojoj i Hrvati imaju svoje mjesto. Već spomenuti Dalmatin jasno je izrazio bojazan za ljude, vjerujući da su pomrčine Sunca i Mjeseca štetne jer najavljuju opasnost ili štetu prema prirodi. Splitski arhiđakon Toma u epohalnom djelu “Historia Salonitana” s dozom straha zapisuje: Godine Gospodnje 1239., dana trećeg na početku mjeseca lipnja, zbila se čudnovata i strašna pomrčina Sunca; čitavo je naime Sunce pomrčalo i sva je jasnost zraka potamnila. (…) I svi su se tako bojali da su trčkarali kao izbezumljeni, vikali koješta i mislili da je došao konac svijeta. Bio je pak petak (dan Venerin) i trideseti dan Mjesečeve mijene. (…) Iste se godine vidjela zvijezda repatica, tj. komet, koji je strašio nad sjevernim područjem kao da se nalazi nad kraljevinom Ugarskom. Ostao je mnogo dana i dobro se vidjelo da je predznak velikih događaja.

Viđenja kometa shvaćana su gotovo sigurnim predznakom velikog događaja, o čemu vrlo upadljivo svjedoče sačuvani fragmenti. Prema zapisu zadarskog rektora, u veljači 1402. godine u crkvicu Sv. Martina kraj Zadra doneseno je dijete staro tri mjeseca, rođeno bez ruku i nogu, pa rektor spremno zaključuje: U posljednjih nekoliko dana padala je jaka tuča i viđena je repatica, a to ne može biti slučajno! Nadgrobni spomenici, tj. stećci iz Zagore, stari više od pet stotina godina, genijalno svjedoče o neobičnom odnosu čovjeka prema nebeskim pojavama. Naime, diljem Zagore sačuvano je tridesetak stećaka iscrtanih neobičnim simbolima, koji najvjerojatnije označavaju pojavu polarne svjetlosti, fenomena koji se u vidu crvenkastih znakova na nebu u našim krajevima pojavljuje najčešće samo jednom tijekom čovjekova životnog vijeka. Posebno je zanimljivo da osim iscrtanih simbola viđenih na nebu – na stećcima ne postoji brojčani datum smrti pokojnika, što znači da su upravo simbolici polarne svjetlosti tadašnji stanovnici Zagore pridavali i kronološku i mističnu važnost.

Medicina i astrologija

Specifičnost tradicionalnog shvaćanja astrologije najviše se manifestira u vjerovanju da položaj zvijezda i planeta izravno utječe na sve segmente čovjekove svakodnevice. U vremenu koje nije htjelo pristupati empirijskim eksperimentima (klasičan primjer: skolastici raspravljaju o broju konjskih zubi, a nemaju potrebu konju otvoriti usta i pobrojati ih) – utjecaj nebeskih tijela na čovjekovo zdravlje uziman je zdravo za gotovo te je također odraz specifičnog znanstvenog razmišljanja. Osim što gotovo, primjerice, svaka kronika o pojavi kuge navodi i neki podatak o kometu koji se kao navjestitelj pojavio neposredno prije izbijanja epidemije, još je fascinantnija plejada ozbiljnih medicinara koji analiziraju vezu planeta i zdravlja.

U liku zadarskog liječnika Federika Grisogona, najaktivnijeg početkom XVI. stoljeća, i njegovom djelu “O načinu sprečavanja, proricanja i liječenja groznica, o ljudskoj sreći i napokon o plimi i oseki mora” – pred očima nam se otvara zadivljujuća teorija. Grisogono je uvjeren da baš sve promjene u ljudskom tijelu nastaju zbog gibanja i položaja nebeskih tijela, što sve vrlo potanko argumentira i analizira u svom djelu. Uzročnike gripe i prehlade Grisogono objašnjava položajem Saturna: Ako Saturn bude u stalnim znakovima, i to u Biku, Lavu Štipavcu i Vodenjaku, prouzročit će dugu groznicu koja ulazi odozdo, ili će, što je rijetko, bolesnik biti bez groznice. (…) Ako pak bude u pokretnim znakovima Ovnu, Raku, Vagi ili Kozorogu, izazvat će sluzavost u nosu ili spuptanje katara iz glave prema želucu, gdje će trunuti, pa će prouzročiti bolove probavila i bljuvanje. No ne možemo reći da Grisogono nije bio i optimist: Ako se jave naime znaci dobrih zvijezda, povući će se i znaci bolesti te će tako najaviti buduće ozdravljenje. Bude li se toga liječnik držao, ne samo da će imati od toga korist, nego će, što je još važnije, zadobiti besmrtnu slavu i glas.

U suvremenom prosuđivanja Grisogonovog značaja treba biti pošten – jer ako se u bilo kojem području toliko zadržao značaj astrologije, onda je to zasigurno medicina. Ultrazvucima, EKG-ima i CT-ima unatoč.

Meteorologija i astrologija

Osim predviđanja zdravstvenog stanja, naši imaginarni Mara i Šime smatrali su astrologiju vrlo korisnom i za predviđanje vremenskih prilika, toliko značajnih za ljude i gospodarstvo, oslonjenih na poljodjelstvo i stočarstvo. U Vrbniku na otoku Krku organizirana su dežurstva praćenja kretanja oblaka, pa ako bi se primijetio nailazak oblaka koji se nazivao “zlim”, promatrač je morao, uz obredno zaklinjanje, dati zvona za uzbunu. O kakvoj je odgovornoj funkciji bila riječ svjedoči podatak o javnom linču nemarnog promatrača! Sveprisutni Herman smatrao je pak da je otkrio pouzdan recept predviđanja kiše: Ako se Sunce nalazi u Vodenjaku, a Mjesec mu se približava ili je smješten u protivnom stupnju i ako se Venera nalazi na istom mjestu, doći će u tom mjestu do kiše. Čak je i šest stoljeća kasnije Pavao Ritter Vitezović, najpoznatiji kao leksikograf i povjesničar, na temelju astrološkog stanja izrađivao prognoze za pojedine godine, što je upisivao u vlastite kalendare. Zima bude jako nestalna i zmišana, s toplimi, močvarnimi i južnimi vetri – zabilježio je tako za 1692. godinu, premda teorije globalnog zatopljenja tada još uvijek nisu postojale.

Posebno angažirani u izradi prognoza utemeljenih na kretanju planeta bili su katolički župnici. Tomaš Mikloušić, župnik u zagrebačkoj župi Stenjevec, odvažio se 1819. godine objaviti astrometeorološki kalendar kojim predviđa vrijeme sve do XXI. stoljeća! Mikloušić dijeli godine u sedam redova, i to tako što svakoj godini pridaje ime jednog planeta – Saturn, Jupiter, Mars, Sunce, Danica (Venera), Merkur, Mjesec – vjerujući kako se svakih sedam godina vremenski ciklus iznova ponavlja, pa su tako ljeta u ciklusu Saturna većinom hladna i močvarna, a u godini Marsa sušna i topla.

U kalendaru je našlo mjesto i predviđanje, kako se kasnije pokazalo, najhladnije zime XX. stoljeća, one 1929. godine. Mikloušić je 1929. godini dodijelio utjecaj Merkura, predviđajući da jaka zima počimlje već u prosincu i traje neprestano do veljače, snieg takodjer će ostati do veljače, s početka veljače malo bude popustilo, ali od polovice zima opet pritisne i traje do 4. ožujka, iza toga vjetri i vihiri do konca. Premda je u detaljnom predviđanju kretanja vremenskih prilika pogriješio – jer zime u prosincu praktički nije bilo – Mikloušić je pogodio ili dobro predvidio temperaturni trend navedene godine: polarnu hladnoću!

Astro-tumač rata i igara?

Naravno, utjecaju zvijezda nisu mogli pobjeći ni ključni društveno-politički događaji. Za epski poraz na Krbavskom polju 1493. godine nisu mogli biti optuženi “hrabri hrvatski vitezovi”, nego je krivac pronađen u nebeskim utjecajima – ninski biskup Juraj Divinić u izvještaju papi Aleksandru VI. stvari stavlja na svoje mjesto: Nesreću kršćansku navještala su već od srpnja nebeska znamenja, osobito oluje, gromovi i tuče, koja je i uoči onoga dana padala. Za samoga boja pak oborio se na kršćansku vojsku nekakvi prašni oblak, tako da se nisu međusobno ni vidjeti mogli, dok je nad Turcima sjalo svijetlo sunca. Ni spomenuti liječnik Grisogono nije se libio koristiti svoje umijeće u predviđanju političkih događaja. U lipnju 1512. godine svojim proročanstvom izazvao je u tada mletačkom Zadru pravu paniku, rekavši: Na dan 8. lipnja kobna će se novost saznati u Mletačkoj Republici i bit će mnogo plača i naricanja.

Dvije glavne hrvatske feudalne obitelji, Zrinski i Frankopani, nisu bježali od utjecaja ni zabave koju je pružalo predviđanje budućih događaja, o čemu svjedoči sačuvani primjerak “Sibile” – knjige gatalica Zrinskoga dvora u Čakovcu, koji se prvotno pripisivao Katarini Zrinski. Riječ je o izrazito neobičnom i bogato šareno ilustriranom uratku, tj. svojevrsnoj igri u kojoj se bacanjem kockica otvaralo određeno polje, a time i uz njega vezani stihovi čiji je sadržaj predviđao sudbinu “igrača”.

Astrologija u visokoj politici

Nije teško pretpostaviti da su naši junaci Mara i Šime bili praznovjerni likovi te da su susretu s nepoznatim – bez odgovarajućih sredstava utvrđivanja istine – pristupali uz vlastite maštovite interpretacije. No fascinira činjenica da su vladari na dvorovima izrazito aktivno koristili astrološka znanja, ravnajući svoje političke odluke upravo prema nebeskim tijelima. Upravo takvi vladari upravljali su i hrvatskim zemljama, pri čemu se posebno ističu Matijaš Korvin i Rudolf II. Habsburški.

U drugoj polovici XV. stoljeća astrologija je stremila svojim vrhuncima, što je uvelike zasluga i hrvatskog kralja Matijaša. Na svom dvoru u Ugarskoj Matijaš je oformio tîm ljudi čiji su najistaknutiji članovi, poput Ivana Viteza i Ivana Česmičkog, bili hrvatskog porijekla. Ivan Česmički, osim što se iskazao kao vješt organizator na Dvoru, pribavivši Matijašu neka od najjačih imena astrologije da mu budu savjetnicima, u vlastitom djelovanju iskazao se i kao autor suprotstavljen uobičajenim gledištima. Godine 1468. Matijaš je želio da mu se protumači komet koji je upravo viđen sa Zemlje, pa su dvorske službe odmah reagirale, angažiravši Marcina Bylicu, slavnog poljskog astrologa, koji je ustvrdio da komet ne najavljivuje događaje nego bi ih izvodio kao posrednik prijenosa nebeskih utjecaja. Dobre astrologe Česmički je nalazio i u hrvatskim kraljevima, gdje je izbor pao na Dubrovčanina Gjina Gazullija, bivšeg privatnog astrologa hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog, tada već ostarjelog ali izrazito uglednog tumača zvijezda, koji je zbog starosti odbio osobno doći na dvor, no kralju je poslao svoje knjige predviđanja i sprave potrebne za rad.

Sâm je Česmički pak uzdrmao uobičajena astrološka gledišta ustvrdivši da je Mjesec ustvari zao planet, što je bilo šokantno gledište! U argumentaciji je otišao toliko daleko da je 1463. godine napisao čak i elegiju “Mjesec uzročnik smrti moje majke”, u kojoj kao uzrok smrti majke nedvosmisleno nalazi krivca u Mjesecu, vjerujući da on donosi samo loše vrijeme i bolesti, a ne blagotvorne utjecaje, kao što se dotad vjerovalo.

Zlatno doba astrologije, barem u njezinu dvorskom životu, završava vlašću Rudolfa II. Habsburškog, koji na dvoru u Pragu nije bio okružen talentiranim Hrvatima, premda je obavljao dužnost njihova kralja. Zanimljiv podatak, koji se ne ističe često, navodi da je riječ o čovjeku koji je mecenski pomagao Tycha Brahea i Friedricha Johannesa Keplera – najveće astronome-praktičare u povijesti. No jesu li Brahe i Kepler astronomi ili astrolozi nije jednostavno utvrditi – jer premda su došli do genijalnih spoznaja i izračuna o položaju i odnosu među planetima, temeljna im je preokupacija bila da istraže utjecaj položaja nebeskih tijela na samog čovjeka, njegovo ponašanje i budućnost.

Tako je Kepler živio upravo od izrade horoskopa za samoga kralja, a nakon kraljeve smrti izrađivao je horoskope i plemenitašima poput slavnoga generala Wallensteina. Jesu li to radili samo zbog novca ili su doista vjerovali u svoje teorije (npr. Kepler je smatrao da planeti emitiraju neku vrstu harmonije analogne glazbenim tonovima, pri čemu je jakost tona proporcionalna brzini planeta) – gotovo nije moguće utvrditi, no podatak o bizarnoj Braheovoj smrti na dvoru može biti ilustrativan. Naime, prema dvorskom protokolu bilo je nepristojno ustati od stola prije kralja, pa se Tycho, koji je bio nazočan jednoj takvoj gozbi, nije usudio poći obaviti nuždu, zbog čega mu je pukao prenapunjen mokraćni mjehur. Brahe je tako nakon 11 dana preminuo u teškim mukama. Budućnost je, eto, predviđao, ali ne i vlastite odlaske u WC.

Sudbine onodobnih geekova bez igraćih konzola i smartphonea očito su bile tužne. Sreća je tek što naši Mara i Šime nisu zbog njih trebali strahovati.