Možete li zamisliti život bez interneta? Većina vas zasigurno će kratko i jasno odgovoriti: ”Teško.” Međutim, starija generacija SF pisaca često je zamišljala budućnost u kojoj interneta jednostavno nema, vjerojatno zato što je koncept ”mreže svih mreža” postao poznat širokoj javnosti tek krajem 20. stoljeća, premda je sustav umreženih računala u stvarnosti zaživio još 1969. godine u sklopu američkog vojnog projekta ARPANET-a. Ipak, pojedini SF autori u svojim su djelima zamišljali tehnologiju koja iz današnje perspektive poprilično podsjeća na internet, a u nastavku kronološkim redoslijedom izdvajamo šest žanrovskih romana koji su više-manje predvidjeli današnje digitalno doba.

6. Isaac Asimov: Golo Sunce (1957.)

Dobro došli na Solariju, tehnološki iznimno napredan planet čiji stanovnici jako vole robote, ali ne vole osobni kontakt pa međusobno komuniciraju uglavnom na daljinu, koristeći napredne holografske uređaje. Premda je roman Golo Sunce nastao prije više od pola stoljeća, u njemu će se sigurno prepoznati svi oni koji se danas ne odvajaju od Skypea, Facebooka, Google Hangoutsa i sličnih servisa koji omogućuju internetsku komunikaciju u realnom vremenu. Možda da ipak izađete malo iz kuće i družite se s ljudima na stari način?

5. Arthur C. Clarke: 2001.: Odiseja u svemiru (1968.)

Glavne teme slavnog Clarkeova romana prvenstveno su svemirska istraživanja i kontakt s izvanzemaljcima, ali za ovu temu je zanimljivo da se u njemu pojavljuje i opis zanimljivog ručnog uređaja – newspada, koji korisniku omogućuje brz i lak pristup aktualnim vijestima koje se neprestano ažuriraju. Ne treba posebno napominjati kako je Clarke gotovo savršeno predvidio koncept tablet računala i pristupa internetu putem prijenosnih uređaja, a pažljiviji gledatelji primijetit će da se newspad nakratko pojavljuje i u Kubrickovoj filmskoj inačici Odiseje.

4. Douglas Adams: Vodič kroz galaksiju za autostopere (1979.)

Kultno Adamsovo djelo, odnosno cijeli knjiški serijal, mnogi ponajprije pamte po iščašenom humoru, uvrnutim likovima i odgovoru na ultimativno pitanje o smislu života i svemira (42, naravno), pri čemu nerijetko u drugi plan pada činjenica da vodič iz naslova jako podsjeća na gadgete koje danas svakodnevno koristimo. Vodič za autostopere zapravo je džepni elektronički uređaj s ekranom koji nudi pristup opsežnom enciklopedijskom sadržaju o galaksiji, njezinim svjetovima i rasama. Adams, koji je inače slovio kao računalni entuzijast, tako je istodobno predvidio e-čitače, tablet računala, ali i mrežnu enciklopediju Wikipediju!

3. William Gibson: Neuromancer (1984.)

U vrijeme kada je internet bio dostupan tek rijetkim pojedincima, a World Wide Web još nije postojao, Gibson je pisao o virtualnoj stvarnosti, hakiranju, krađi digitalnih podataka, umjetnoj inteligenciji i ovisnosti o tehnologiji, istodobno populariziravši pojmove cyberspace i matrix. Ironično, najpoznatiji pisac cyberpunka svoje je epohalno djelo napisao na običnom pisaćem stroju! Premda se njegovoj viziji budućnosti danas može štošta prigovoriti (npr. u Neuromanceru nitko ne koristi mobitele), činjenica je da je Gibson svojim opusom mnogima približio pojam interneta i umreženog društva te izvršio ogroman utjecaj na modernu pop-kulturu. S obzirom na to da se u posljednje vrijeme ponovno priča o virtualnoj stvarnosti i njezinim potencijalima, čini se da će se Gibsona još dugo citirati.

2. Orson Scott Card: Enderova igra (1986.)

Ako vam je priča Enderove igre poznata samo iz nedavne filmske ekranizacije, vjerojatno se pitate kakve veze ima space opera o borbi ljudi i izvanzemaljskih kukaca s predviđanjima o internetu. Međutim, u Cardovu književnom predlošku značajan dio radnje vrti se oko brata i sestre naslovnog junaka koji na globalnoj komunikacijskoj mreži objavljuju svoje političke stavove i potiču žestoku debatu među mrežnom zajednicom, što u konačnici rezultira velikim društvenim promjenama. Drugim riječima, Card se poigravao idejom utjecajnih forumaša, blogera i internetskih ”opinion makera” gotovo dva desetljeća prije nego što su oni postali uobičajena pojava u stvarnosti.

1. Neal Stephenson: Potpuni raspad (1992.)

Stephensonov Potpuni raspad pojavio se u vrijeme kada internet više nije bio takva nepoznanica, a s tehnološke strane obrađuje već dobro poznate teme kojima su se Gibson i njemu slični bavili godinama ranije. Međutim, Stephenson ide korak dalje pa tipične motive cyberpunka provlači kroz prizmu lingvistike, antropologije i mitologije, uz dobru dozu satire pa čak i parodije. Potpuni raspad tako je iznova definirao već ustaljeni podžanr cyberpunka, ali i izvršio značajan utjecaj na internetsku kulturu, ponajprije popularizacijom pojma avatar, koji u romanu označava vizualnu prezentaciju korisnika virtualne stvarnosti. Stephensonovo djelo poslužilo je i kao velika inspiracija industriji videoigara, a ono što je možda najzanimljivije, predvidjelo je koncept Google Eartha i pretraživanja lokacija putem interneta.