Iako se zbog današnje hiperprodukcije modela osobno vozilo većinom promatra samo kroz prizmu prijevoznog sredstva, neki su automobili ostavili mnogo dublji trag te postali dio opće kulture, ponajprije drugog dijela prošlog stoljeća. Pravo vrijeme, pravi koncept, pravi dizajn, prave vozne karakteristike i nedostatak pravog odgovora konkurencije – od nekih su automobila stvarali legende, gotovo odmah nakon što su bili predstavljeni tržištu.

Na njima su tvrtke zarađivale ogroman novac, takvi su automobili postajali filmske zvijezde, pop-ikone, a svi odreda postali su neizostavni dio simbola vremena u kojem su postojali. Kako se moda i trendovi ciklički ponavljaju, a dolazak novih modela na tržište sve više diktiraju šefovi marketinških odjela, a ne dizajneri ili inženjeri, tako su mnogi marketingaši došli na ideju da na staroj slavi zgrnu koju kunu. Recept je naizgled jednostavan: oživjeti duh starog automobila u modernom pakiranju i ponuditi ga tržištu. Iako se činilo kao lak posao, neki su shvatili da to baš i nije tako. Drugo vrijeme, drugi ljudi, druge prilike na tržištu, drukčije shvaćanje automobila i drukčije navike vozača – nisu bile najveće prepreke.

Najveća je prepreka, pokazalo se, bila stvoriti vozilo koje će u novo vrijeme prenijeti barem djelić duha starog automobila, onog nečeg (u većini slučajeva neopipljivog) po čemu je original bio i ostao poznat. Donosimo vam pregled nekoliko najpoznatijih originala i njihovih reinkarnacija, te razloge zbog kojih su neke uspjele, a neke ne.

Volkswagen Buba

Prva generacija, među ostalim, bila je i Hitlerovo dijete. Nakon što je Njemačkoj podario autobahn, Buba je nastala kao dio njegova plana da svaka obitelj ima povoljan, jednostavan i robustan automobil kojim će moći ići na izlete vikendom. Paradoksalno, ali nakon Hitlera, Bubu prve generacije prisvojili su hipiji. Razlozi su donekle bili isti – Buba je bila konstrukcijski jednostavna, imala je mjesta za četiri osobe i izgledala je simpatično. Osim toga, Buba je bila idealan antiestablishment automobil: četiri cilindra smještena straga, pogon straga i mala potrošnja bila su prava suprotnost velikim američkim limuzinama s rastrošnim V8 i V12 motorima, koje su simbolizirale “američki način života”, vjeru, obitelj i rat u Vijetnamu. Osim toga, stara Buba je konstrukcijski otac svih generacija Porschea 911. Nova Buba ima prednji pogon, motor sprijeda, te je konstrukcijski brat Golfa IV, odnosno izrađena je na njegovoj platformi, što i nije najsretnije rješenje. Osim toga, “genijalci” iz Volkswagena su kao homage originalnoj Bubi na dijelu instrumentne ploče napravili malu vazu koja je dolazila s umjetnim cvijetom… Naravno, automobil je potpun promašaj.

BMW 507 i Z8

Prema mišljenju mnogih stručnjaka za automobilski i industrijski dizajn, BMW 507 najljepši je roadster općenito, te jedan od najljepših automobila svih vremena. Proizvodio se vrlo kratko – od 1956. do 1959. godine. Proizvedena su samo 252 primjerka, a stigao je u vrijeme kad je BMW još tražio načina da se izvuče iz financijske krize uzrokovane ratnim razaranjima Njemačke; nastao je na inicijativu Maxa Hoffmana, najvećeg uvoznika BMW-a u SAD. Hoffman je našao dizajnera 507-ice, grofa Albrechta von Goertza, koji je imao udjela u dizajnu Porschea 911. Svaki je automobil rađen ručno, pa je jednog kupio i Elvis Presley. U tadašnje vrijeme razvijao je zadivljujućih 150 konja i postizao od 200 do 225 km/h (ovisno o odabiru prijenosnih omjera u mjenjaču), no cijena mu je bila astronomska, pa je upravo stoga gotovo do kraja uništio BMW, koji je gubio novac na svakom prodanom primjerku.

Reinkarnacija 507-ice, model Z8, zbog nedostatka LSD-a (diferencijala s ograničenim proklizavanjem), podijelio je mišljenja medija i kupaca, no ne može ga se nazvati neuspjehom. Tijekom četiri godine proizvodnje (od 2000. do 2003.) proizvedeno je 5.703 primjeraka Z8-ice, od kojih je polovica izvezena u SAD, a polovicu njih je – prema posebnim željama kupaca – u posebnim bojama eksterijera i interijera napravio odjel bavarske tvrtke koji se brine za posebno razmažene: BMW Individual. Imao je V8 motor (proizveo ga je M odjel BMW-a), iz kojega se na stražnje kotače isporučivalo točno 400 konja, što je bilo dovoljno za 4,7 sekunde ubrzanja i maksimalnu brzinu (bez limitatora) od 300 km/h. Nastupio je u 007 filmu The World is not Enough“.

Mini

Mini je promijenio način na koji vozimo, i to doslovno. Produkt rasta cijena nafte nakon sueske krize, Mini je bio prvi automobil koji je u malom pakiranju pružio dovoljno mjesta za vozača i putnike. Osim toga, donio je arhitekturu koja je postala dominantna na europskom kontinentu – motor sprijeda, pogon sprijeda. Njegov tvorac Alec Issigonis postao je zvijezda popularna poput automobila koji je osmislio. Originalni Mini, uzgred budi rečeno, najpopularniji britanski automobil svih vremena, rađen je od 1959. do 2000. godine, a proizvedeno je 5,387.862 primjerka. Zbog male mase, tvrdog ovjesa i kotača gurnutih u same rubove karoserije, Mini je nudio čak 70 posto više ‘gripa’ nego njegovi konkurenti. Zbog toga je ubrzo postao omiljen, a Cooper S izvedbe tri su puta pobijedile na reliju Monte Carlo, s tri različita vozača.

Ime Mini selilo se iz ruku jedne britanske automobilske tvrtke do druge, a 2000. godine, kad je BMW preuzeo Rover, najvrjednije što je dobio bilo je ime Mini. Proizvodnja novog Minija počinje 2001. godine, a prošle godine je predstavljena njegova druga generacija. Premda neki ljubitelji originalnog modela zbog povećanih dimenzija i luksuza u interijeru odbijaju i samu pomisao na reinkarnaciju, i novi je Mini postao ikona. Neki ljubitelji starog prihvatili su ga kao odrastanje starog modela, ljubitelji brze vožnje prihvatili su ga kao jedan od najboljih “vozačkih” automobila dostupnih za relativno pristupačan novac, a tatine kćeri i sinovi kao jedini pravi lifestyle automobil. U travnju je proizveden milijunti primjerak novog Minija. Originalu je za istu brojku trebalo samo mjesec dana manje.

Fiat 500

Originalni Fiat 500 proizvodio se od 1957. do 1975. godine. Motorizirao je većinom razjedinjenu Italiju te je postao sinonim za nju, isto toliko koliko i Ferrari. Iako se još i prije Drugog svjetskog rata znalo da je odličan, dolaskom Cinquecenta potvrdilo se kako je mali Fiat ujedno i najbolji Fiat. Jedina iznimka od ovog nepisanog pravila bio je nasljednik 500-tice, Fiat 126, u ovim krajevima poznatiji kao ‘peglica’. Fiat 500 oponašao je layout bube, imao je pogon i motor smješten straga, te unutrašnjost maksimalno iskorištenu za potrebe putnika i vozača.

Mnogi ga pogrešno zovu Fićom, iako je Fiat 600, na kojem je nastao Fićo, potpuno drugi automobil. Abarth trkaće verzije bile su vrlo popularne i konkurentne na mnogim automobilističkim natjecanjima, a danas su dobro očuvani primjerci vrijedni poput suhog zlata. Novi Fiat 500 već je rasprodan za ovu godinu. Italija i Francuska naručile su 57.000 primjeraka za tri tjedna. Zanimljivo, automobil se umalo nije proizveo jer Fiat nije imao novca za njega, no onda je pripadnik dinastije Agnelli, Lapo Elkan (koji je bio sklonjen na “odmor” u Alpe nakon što mu je policija pokucala na vrata hotelske sobe u kojoj je imao kokainsku zabavu s transseksualnom muškom prostitutkom koja je čekala operaciju promjene spola) naredio da automobil mora u proizvodnju. Budući da je njegova obitelj najveći pojedinačni dioničar Fiata, želja mu je uslišana.

Citroen DS

Na veliku žalost Citroena, uspjeh koji je postigao DS – nikad neće ponoviti, iako je njegova moderna inačica solidan automobil. Zašto? Kao prvo, DS (odnosno Déesse, ili Božica, kako je zvan ovaj automobil, razvijan je punih osamnaest godina daleko od očiju javnosti. Kao drugo, proizvodio se dvadeset godina (od 1955. do 1975.), a tijekom svog postojanja bio je jedini automobil u kojem su se vozili francuski predsjednici. Kao treće, zbog svog hidropneumatskog ovjesa nudio je nevjerojatnu razinu udobnosti i držanja ceste. Kao četvrto, nudio je svjetla koja prate zavoj (što je danas rijetkost). Kao peto, bio je, i ostao dizajnerski toliko osebujan da mu malo što nalikuje. Kao šesto, prvoga dana predstavljanja, na salonu automobila u Parizu, primljeno je 12.000 narudžbi. Aktualna francuska limuzina imena C6 trenutačno je predsjedničko vozilo, te je solidna reinkarnacija svog duhovnog oca. Avangardan dizajn i mnoštvo prostora u interijeru zajedno s voznim osobinama koje su podređene udobnosti (radi se o jednom od najudobnijih automobila svih vremena) recept su koji je na tragu DS-a. Međutim, problem je što automobili takvih dimenzija i cijene primarno pucaju na konzervativnu poslovnu publiku, koja se (čast izuzecima) mentalitetom ovce odlučuje na njemačku trojku BMW, Audi, Mercedes. Šteta, jer C6 je izvrsna alternativa.

Opel GT

 

Samo je letjeti ljepše, glasio je slogan pod kojim je Opel prodavao GT, svoj automobil koji se proizvodio od 1968. do 1973. godine. Iako je slogan bio malo nategnut, činjenica da je Opel ponudio tržištu mali sportski coupe koji je neodoljivo podsjećao na tadašnju Corvettu C3 – nije prošla bez odaziva kupaca. Moglo bi se reći da je ovo jedini cool Opel u povijesti, no s time se ne bi složili mnogi stanovnici prigradskih naselja Zagreba, koji u visine uzdižu Calibru. Tijekom životnog vijeka proizvedeno je 103.463 Opela GT, a najtraženije je prvih par stotina primjeraka, koji su proizvedeni rukom. Posebnost ovog automobila bila su njegova svjetla, koja su se otvarala rukom, putem male polugice u interijeru. Nasljednik je stigao nedavno, u sklopu ofanzive proizvoda kojom se Opel polako izvlači iz krize. Recept je isti: mali roadster sa sprijeda smještenim motorom i stražnjim pogonom. Naravno, zasad je prerano suditi kakav će mu biti tržišni uspjeh, no činjenica je da do ovog trenutka nije podigao preveliku buru.

Tekst je pisao Goran Vuzem, a objavljen je u Plan B magazinu.