Uoči i za vrijeme TV premijere filma (11. srpnja) korisnici Twittera počeli su iznenada brujati o Sharknadu pa je broj tvitova na tu temu za vrijeme prikazivanja dobrano premašio 300 tisuća, a po minuti je znalo biti i do 5 000 tvitova koji su spominjali famozni televizijski uradak.

Jedan tipičan B-film postao je tako odmah vruća tema na tehnološkim portalima poput Mashablea i The Vergea, ali priča je privukla i mainstream-medije kao što su Forbes i BusinessWeek. I sam Twitter se na svom službenom blogu osvrnuo na instantni fenomen posvetivši mu kratku analizu.

Zašto je Sharknado postao takva senzacija? Ukratko, sama premisa filma već je bila dovoljna za zafrkanciju na društvenim mrežama, ali ključan faktor su zapravo bile slavne i utjecajne osobe koje su se uključile u konverzaciju, a ostali su ih retvitali. Tako su o filmu tvitali i na njegov račun zbijali šale glumci kao što su Wil Wheaton, Olivia Wilde i Mia Farrow, ali i suautor serije Izgubljeni Damon Lindelof te gradonačelnik Los Angelesa Eric Garcetti.

Zahvaljujući sarkastičnim komentarima na račun Sharknada Wil Wheaton (poznat kao Wesley Crusher iz Zvjezdanih staza) u jednoj je noći dobio čak 3 400 novih followera na Twitteru!

Sharknado ipak nije imao dojmljivu gledanost u premijernom prikazivanju. Prema podacima agencije Nielsen, privukao je 1,36 milijuna TV gledatelja, što je malo ispod prosjeka za slične uratke Syfyja. Međutim, tjedan dana poslije film je repriziran, a gledanost je bila gotovo 40 posto veća u odnosu na premijeru. Početkom kolovoza Sharknado će čak biti pušten na jednu noć u dvjestotinjak kina diljem Amerike, a u pripremi je i nastavak u kojemu će morski psi napasti, a što drugo nego – New York.

Po svemu sudeći, učinak društvenih mreža na filmove i serije nije nešto što se smije zanemariti, a primjera je u posljednje vrijeme sve više. Nešto slično, premda u sasvim drukčijem kontekstu, dogodilo se ove godine i s Igrom prijestolja, točnije pretposljednjom epizodom treće sezone u kojoj su na iznenađenje mnogih ubijeni neki od ključnih likova popularne serije. Komentari iznenađenih gledatelja odmah su se proširili društvenim mrežama, čak i među hrvatskim korisnicima Facebooka i Twittera, a mnogi su mediji cijelu famu prepoznali kao zanimljivu vijest.

Važnost društvenih mreža vidljiva je i na primjeru serije Živi mrtvaci čiji fanovi često komentiraju pojedine epizode na Facebooku i Twitteru za vrijeme njihova prikazivanja, nerijetko se okomljujući na omražene likove i njihove postupke.

Sve sugerira na to da društveni mediji danas imaju značajan utjecaj na navike gledatelja, što dokazuje i Nielsenovo istraživanje za prošlu godinu u kojemu je oko 49 posto žena i 43 posto muškaraca obuhvaćenih anketom izjavilo da su počeli gledati neku emisiju ili seriju jer su o njoj počeli pričati njihovi prijatelji na Facebooku. Istraživanje je pokazalo i kako čak 70 posto gledatelja za vrijeme prikazivanja nekog TV sadržaja raspravlja o njemu s drugim osobama, bilo uživo, telefonski ili – online.

Facebook, Twitter i srodni servisi imaju velik utjecaj i na širenje vijesti o nadolazećim kinofilmovima, pa je već uobičajeno da novi foršpani, plakati i fotografije potencijalnih hitova brzinom munje preplave društvene mreže. Ponekad i prebrzo, pa se ”službeni” viralni sadržaj ponekad zna pogrešno protumačiti. Nedavno je tako filmski studio 20th Century Fox putem Facebooka lansirao promotivni plakat s vizualnim motivima iz kultnoga Predatora uz status: “Nešto dolazi…”. Nekoliko trenutaka poslije društvenim mrežama i portalima proširile su se glasine kako se snima novi nastavak filma (koji, usput, uopće nije bio najavljivan ili očekivan). Međutim, ubrzo se pokazalo kako je riječ samo o najavi za Blu-ray 3D verziju originalnog filma.

Kako filmofili vole čavrljati o filmskim (ne)djelima, posljednjih se godina pojavio i niz nišnih društvenih mreža namijenjenih upravo njima (Flixster, iCheckMovies, GetGlue…), putem kojih mogu ocjenjivati i komentirati filmove, sastavljati top-liste, povezivati se s istomišljenicima i slično. Putem društvenih mreža gledatelji mogu jasnije izraziti što im se sviđa, a što ne, i to doslovno u stvarnome vremenu, odnosno dok konzumiraju neki filmski ili televizijski sadržaj.

Slučaj Sharknada pak pokazuje kako korisnici društvenih medija mogu praktički sami stvoriti senzaciju od uratka koji bi prije samo nekoliko godina vjerojatno ostao potpuno nezamijećen. Doduše, možda iza svega stoji prikrivena i promišljena viralna kampanja SyFyja, ali to onda samo dokazuje kakve rezultate može polučiti pametno korištenje društvenih mreža.