Sanja matsuri je japanski festival u spomen jednoj od rijetkih japanskih pa i svjetskih legendi u kojima se zna točno ime sudionika i točan datum. Braća spomenuta u uvodu su Hamanari i Takenari Hinokuma, a njihov gospodar je Nakatomo Hajino; Kannon se uplela u mrežu i sakralna zbivanja na mjestu današnjeg kvarta Asakusa u Tokiju, na dan 17. svibnja 628. godine. Ipak, bilo je potrebno proći još tisuću godina da se u Asakusi izgradi pravo svetište kakvo danas znamo pod imenom Sensō-ji.

Sensō-ji je kompleks svetišta, započinje ‘vratima groma’ Kaminarimon – impresivnim budističkim vratima s ogromnom papirnom svjetiljkom, na njih se nastavlja Nakamise-dori, jedna od najpoznatijih turističkih ulica u Tokiju sa štandovima prepunim tradicionalnih, ali i nešto modernijih suvenira. S lijeve strane u oči prvo upada peterokatna pagoda Gojunoto, dok su ‘vrata kuće blaga’ Hōzōmon ravno ispred vas. Prolaskom kroz ta vrata dolazite u samo srce svetišta, oči u oči s drvenim kipom božice, starim gotovo 1400 godina.

Mimohod uz bubnjeve

Sanja matsuri je jedan od najvećih i najznačajnijih japanskih shinto festivala. Održava se u počast osnivača svetišta Sensō-ji, svaki treći vikend u svibnju, a traje tri dana. Festival počinje u petak, procesijom gradskih vijećnika, svećenika i raznih zabavljača odjevenih u kostime razdoblja edo. Nakon središnje shinto molitve i tradicionalnog plesa kojima se bogove moli za bogatu žetvu i uspješnu trgovinu, počinje mimohod mikoshi svetišta, obiteljskih oltara na nosiljkama uz zvuk taiko bubnjeva i povike sudionika.

Subota je rezervirana za posjete mikoshi svetišta iz ostalih tokijskih kvartova. Svi oni bi trebali posvetiti svoje obiteljske oltare u svetištu Sensō-ji oko podneva, što obavezno stvara veliku gužvu sastavljenu od neprestano pokretljivih sudionika povorke i velikog broja promatrača oboružanih tradicionalnije, udaraljkama i frulama ili modernije, fotoaparatima i kamerama.