Radikalizam i kako se boriti protiv njega u digitalno doba
- 24. ožujka 2017.
Iako je vrijeme u kojem živimo zaista zapanjujuće zbog svih dostignuća ljudskog roda na tehnološkom i komunikacijskom polju, postoje problemi koji nas ograničavaju i vraćaju nas u mentalno stanje srednjeg vijeka. Ako ne i gore. Pojava nasilnog ekstremizma i radikalizma nije nastala jučer, ali se u zadnjih nekoliko godina pojačala do te mjere da se gotovo nitko više ne osjeća sigurno.
Radikalizam znači usvajanje ekstremnih političkih, ekonomskih, religijskih i društvenih svjetonazora te zaoštravanje vlastitih stavova vezanih za njih. Mnogi se stručnjaci danas pitaju i raspravljaju o uzrocima radikalizma, ali i mnoge nevladine institucije prionule su na posao kako bi dale odgovor na njega te ga smanjile u što većoj mogućoj mjeri. Jedna od njih je i Radical Awareness Network Centre of Excellence koja postoji od 2011. godine i sastavljena je od praktičara (doktora, novinara, menadžera i ostalih predstavnika različitih struka) koji su kroz ovu mrežu dobili priliku aktivno sudjelovati u borbi protiv ekstremizma.
U Bruxellesu se sredinom ožujka održao sastanak pod palicom RAN-a pod nazivom Civil Society Empowerment Programme Kick-off koji je okupio predstavnike nevladinih organizacija iz 24 europske zemlje, a na kojemu sam sudjelovala kao predstavnica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Kroz niz predavanja i radionica dva dana se raspravljalo o načinima stvaranja sadržaja koji će osvijestiti ciljane skupine (npr. djecu i mlade koji su umreženi te se smatraju ranjivom skupinom u društvu) o namjerama ekstremističkih skupina te pružiti im prihvatljivu i bolju alternativu.
Cilj stvaranja “alternativnog” sadržaja je potpuno promijeniti razmišljanje ciljane skupine i pomoći joj da se vrati na “pravi put” koji je u ovom slučaju potpuno odbijanje terorističkih načela, narativa, stavova i djelovanja.
Koliko god to zvučalo komplicirano, zapravo je doista jednostavno i potrebno je samo proširiti vidokrug u lokalnoj zajednici te razviti određene alate kako bi se pomoglo u ostvarivanju navedenog cilja. Neki od zaključaka ovoga sastanka su da je lokalno djelovanje jedna od važnijih metoda u suzbijanju nasilnog sadržaja, kao i razumijevanje zajednice u kojoj se djeluje, s naglaskom na važnost međunarodnog partnerstva i zajedničkog djelovanja. Ako radite ili volontirate za neku nevladinu organizaciju u Hrvatskoj koja se bavi ovakvim problemima, nije potrebno otići u europsku prijestolnicu “po alate”. Dovoljno je započeti razgovor, potaknuti dijalog i kritičko razmišljanje u sredini u kojoj živite.
Osim samog teoretskog dijela i zaključivanja, raspravljalo se i o online kanalima na kojima bi alternativni sadržaj mogao imati najbolji doseg i učinkovitost. Nametnulo se i pitanje društvenih mreža te njihova optimizacija u svrhu detektiranja i reduciranje ekstremnog sadržaja i govora mržnje.
Važnost konzistentnosti u kampanjama i objavljivanju sadržaja je velika te joj je potrebno posvetiti dovoljno truda i pažnje kako bi se poruka prenijela do što većeg broja ljudi. Naposljetku, ali ne i manje važno, evaluacija rezultata ključna je za kampanju, a pokazat će koliko su metode u kampanji bile učinkovite ili ne.
Ovaj sastanak mi je otvorio oči i pružio mi uvid u stanje drugih zemalja koje se bore protiv terorizma i ekstremizma. Iako je Hrvatska prošla ispod radara ekstremista, ne znači da se oni ne mogu pojaviti. Govor mržnje i svaki oblik nasilja u društvu stoga bi trebao biti glavni razlog koji će vas potaknuti na angažman u stvaranju sadržaja koji će pomoći u borbi protiv radikalizma.