Večera za dvoje, baleric ride, rana house glazba, Ibiza, filmovi 70-ih, plačući sax, lake droge, nijemi filmovi… – ključni su sastojci albuma prvijenca Silent movies, producentskog dvojca Joela Martina i Matta Edwardsa a.k.a. Quiet village.

Quiet village albumom prvijencem na višu razinu uzdiže započet posao DJ Shadowa, Davida Holmesa, Gillesa Petersona, prekopavanja nepreglednih podruma gramofonskih ploča 60-ih, 70-ih, 80-ih te njihovo ponovno plasiranje u javnost, eklektično čarobnim DJ setovima, gdje su zaboravljeni brojevi suptilno naglašeni i spašeni od zaborava.

Naime, Joel i Matt komponiraju semplove preuzete iz soundtrackova filmova 70-ih, 80-ih, zatim pop-glazbe, soula, acid rocka, mijenjaju im ekvivalizaciju, raspoređuju ih na njima svojstven način u layere, te ih priljepljuju na ritmove koji se pojavljuju poput rose u zoru, a nestaju kao sunce u suton. Silent movies, varljivo jednostavan u kompoziciji, bitno efektan u oštroumnom odabiru semplova, provodi nas od sjećanja na viđene i neviđene panorame gradova, preko osjećaja puhanja juga u lice, sve do ponoćnog osjećaja erotskog uzbuđenja ili čak jeze.

Victoria secret, broj s početka albuma, zvukom lomljenja valova o stijene i galeba koji pjeva svojoj dragoj kao da nagoviješta ženske obnažene grudi u sceni kakvog soft-pornofilma. Sljedeći broj, Circus of horror, svojom repetitivnom bass-sekcijom i lebdećim uspavanim vokalom daje nam prostora da se pripremimo za sljedeće brojeve raznih raspoloženja, u kojima će se oni stariji i na vrijeme cijepljeni protiv kulture kiča prisjetiti i nekih poznatih semplova. I naravno, moram istaknuti prekrasan budući after hour klasik Cant be beat, koji vas očekuje u drugoj polovici albuma.

Zima traje, praznici su gotovi, treba to izdržati, pa stoga na pristojnoj jačini svake večeri prije spavanja u cjelini poslušajte Silent movies. Jamčim vam bolje sutra.