Meni pivo daleko više paše uz dobro pečenje, šnicl, mesni ili vegetarijanski gulaš. Što god sommelieri rekli (ta i osobno sam na faksu slušao semestar enologije), kako god vino otvaralo okusne pupoljke i većini bolje klizilo tijekom jela, češće ću posegnuti za hladnim pivom jer mi ljepše priprema te iste pupoljke na sljedeći božanski zalogaj. Da, slažem se s Vucom, volim jesti i piti, a ponekad i ljubiti.

Danas neću govoriti o pivu kao sredstvu za čišćenje kućanstva, neću spominjati njegove divote u vrtlarstvu ili u svrhe lijepe kože i kose, čak ni kako ga brzo ohladiti. Dotaknut ću se šoka koji sam ljetos doživio ugledavši bocu radlera.

Noseći boce hladnih piva sasvim sam slučajno bacio oko na sastav jednoga od njih, odnosno radlera. Orošena etiketa klela se u osvježavajući gušt te novu i poboljšanu recepturu obogaćenu još prirodnijim sastojcima nego prije.

E sad, što se osvježenja tiče, njega nakon koje minute kod većine radlera pa tako i kod ovoga nema, već samo okus u ustima koji se najbolje može opisati kao ni vrit ni mimo osjećaj. Naravno potom se čovjek odluči na sljedeći gutljaj kako bi uhvatio tih nekoliko sekunda onog prvog okusa koji je još i okej, sve da bi se na kraju osjećao čak i mrvicu nasamareno jer boca je prazna, novac je potrošen, a osvježenja nigdje.

Što se recepture tiče, tu dolazimo do apsolutnog fijaska. Proizvođač tvrdi da su zaslađivači njegova napitka iz prirodnoga izvora te da se radi o voćnom šećeru, odnosno fruktozi koja ne podiže razinu šećera u krvi osobe koja će taj radler piti. Netko će na prvu pomisliti kako je takav proizvod super te da je ovo mnogo bolja opcija od šećera ili onih umjetnih sladila koja se nalaze u nekim drugim radlerima, no to nije tako ni u ovome slučaju.

Zakonski gledano tvrdnje na etiketi jesu točne, ali također plivaju u sivim vodama kada je u pitanju količina, odnosno koliko ćete, a koliko biste trebali (hm, smjeli) na dnevnoj ili tjednoj osnovi radlera popiti. Ukratko, naše je zdravlje ozbiljno ugroženo ako ne pripazimo.

Za početak spomenimo fruktozu. Ona doista neće povisiti krvni šećer, ali je dokazano da već unutar desetak tjedana uzrokuje nakupljanje masnih stanica oko srca, jetara i ostalih organa, pa vas izravno čini izvrsnim kandidatom za srčana oboljenja i dijabetes. Osim spomenutih bolesti, spomenut ću i povišeni krvni tlak, povišene trigliceride u krvi, težu apsorpciju vitamina i minerala, giht te artritis. Po jedenju ili u ovome slučaju pijenju fruktoze sav metabolički proces pada na vaša jetra, koja će osim alkohola te svih ostalih otrova kojima smo okruženi biti pod iznimnim stresom, pa tijelo neće moći izbaciti toksine kako bi trebalo.

Spomenut ću i to da se od svih kalorija koje unesete glukozom manje od jedan posto spremi u tjelesne masti jer glukozu treba svaka stanica našeg tijela, dok kod fruktoze čak trećina unesenih kalorija izravno završi kao tjelesna masnoća. Konzumiranje fruktoze ravno je konzumiranju čiste masti!

Sljedeća siva zakonska zona leži u tome da, ako na boci nije izričito napisano te certifikatima i redovnim testiranjima potvrđeno, sastojci mogu biti tretirani pesticidima, fungicidima te biti iz GMO uzgoja. Kažem mogu, jer sve ovisi o tome koliko će sirovina ovog ili onog izvora te tip skladištenja proizvođaču biti isplativi, a to izravno korelira s time koliko je kupac spreman izdvojiti za bocu pića. Dakle, taj glukozno-fruktozni sirup koji se nalazi u radleru vrlo je vjerojatno dobiven korištenjem GMO kukuruza, koji je k tome šprican svime i svačime kako ga insekti i plijesan ne bi dograbili prije vas.

A što znači preporučena količina? Piše li igdje na boci smijemo li popiti jednu malu ili veliku – dnevno, tjedno ili možda mjesečno? Nakuplja li se u tijelu?

Nije radler jedini krivac. Glukozno-fruktozni sirup kukuruza nalazi se i u brojnim kupovnim desertima, umacima, konzervama, lijekovima (sirupi)… Osim kukuruza, glukozno-fruktozni sirup dobiva se i od agave, a to je veliki hit bioindustrije, što znači da konzumacijom tog sirupa nećete unositi otrove i umjetno stvorene organizme, ali ćete i dalje čini identičnu štetu s aspekta tjelesnih masnoća!

Kupujte ona piva (i druge proizvode) u kojima tog sirupa nema. Najbolje bi bilo da pijete fino, klasično pivo, a pije li vam se radler, sami umiješajte sok od naranče, limuna, bazge (to je jako fino!) ili nekog šumskog voća – u omjeru pola soka, pola piva ili malo više soka. Radite li sok sami, zasladite ga kvalitetnim medom, neobrađenim šećerom ili melasom, a može i domaćim sirupom od datulja o kojemu ću uskoro pisati.

Prilikom kupovine radlera te piva općenito također pazite da ne sadrži glicerolne estere iz smole drveta, gumu arabiku, karuba gumu ili karagenan jer oni mogu uzrokovati probavne smetnje.

Štetnost alkohola na jetra, kao ni razna bojila, propilen glikol, prirodne arome dobivene od žlijezda životinja i mononatrij glutamat u ostalim vrstama piva nisam ni spomenuo. Čitajte etikete sastava proizvoda, birajte pametno i živjeli!

Bonus savjet: djelovanje B vitamina koji se nalaze u pivu alkohol poništava, pa u tom slučaju birajte bezalkoholno.