Hrana, okusi i mirisi koje smo navikli jesti su upravo to, jedna velika navika koju smo usvojili odmalena. No sve novo i drukčije ne mora biti odbojno. Dapače, može biti tip-top ne samo za zdravlje već i za nepce. Danas vas neću upoznavati s novim namirnicama egzotičnih naziva ili podrijetla, bavit ćemo se zdravijim varijacijama na poznate teme, odnosno jela. Tako vam želim pokazati da se ne morate sasvim odreći omiljenih jela, već odabrati zdraviju te podjednako ukusnu (ako ne i ukusniju) varijantu. Nazovimo to uzimanjem najboljega iz obaju svjetova.

Osobno mi dijete ne odgovaraju, prije svega zato što su vrlo restriktivne i načelno ne donose dugotrajne tj. održive rezultate. Kažem načelno, jer tek nekoliko dijetalnih programa spominje promjenu životnih navika radi gubitka viška masnoga tkiva. Čak i ako želite primijeniti određenu dijetu, dajte prednost onoj koja nema svršetak.

Još ću napomenuti da dijetalni režimi te općenito promjena temelja načina prehrane, sami po sebi, mogu učiniti divote za tijelo izvana i iznutra: za srce i cijeli krvožilni sustav, zdrav(ij)e bubrege, ali i primjerice ciste na grudima ili zdravlje očiju, kao i za lijep izgled u novom kupaćem kostimu. Ipak, želite li još bolje rezultate za sve spomenute dimenzije naših tijela, svakako uključite kretanje. Ključ je kretanje koje će vam pokrenuti srce, malo vas na trenutke uzdrmati iz usporene i ponekad eterične svakodnevice, a vrsta aktivnosti neka vam bude po volji. Upravo to govorim svim klijentima koje treniram ili kojima poboljšavam prehranu, poenta zdrave prehrane i rekreacije nije primarno hvatanje komada, već život bez bolova i lijekova.

Jede li vam se tjestenina kod kuće ili u restoranu, svakako odaberite onu s rajčicom te izbjegavajte kremaste umake bazirane na vrhnju. Integralnu paštu ne morate jesti uvijek, bilo bi odlično barem svaki drugi put. Dok bi bilo idealno izbjegavati gluten, zazubice će nam ponekad krenuti na pomisao tanjura tjestenine s umakom, pa onda barem neka to bude jelo spravljeno od domaće ekološke tjestenine. Uvjerio sam se da razlika u cijeni obične i ekološke passate ili pelati rajčica nije veća od kunu do dvije, a isto vrijedi i za regularnu i organsku tjesteninu. Posipajte je žličicom pravoga parmezana, a jedete li bolognese, birajte meso od mljevene puretine ili nemasnih dijelova govedine.

Prilikom posjeta pizzeriji, upitajte imaju li pizzu od integralnog tijesta. Budite bez brige, u tijestu će i dalje biti i bijeloga brašna (koje će spriječiti suhoću i mrvljenje), a ovako ćete unijeti vlakna u tijelo. Prilikom odabira vrste pizze, odnosno sastojaka na njoj, odaberite onu sa svježim mladim špinatom ili rukolom, tikvicama i/ili patlidžanom, dimljenim lososom ili dimljenom tunom. Ja recimo uvijek biram vegetarijansku pizzu, a ponekad zamolim porciju tune uz nju. Nemojte jesti pizze s mnogo sira (koji su često ionako lošije kvalitete od onih koje biste inače jeli), kobasica, pršuta i sličnih mesnih prerađevina – riječ je o preslanim i kancerogenim varijantama, posebno u kombinaciji s masnim prepečenim sirom.

U restoranima često uočavam da muškarci jedu kao da su pušteni s lanca, a žene grickaju salatu. Salata nije nužno zdraviji izbor. Može biti ako muškarac trpa u sebe krvavice i tome slično. Naručujte salate bez preljeva i zatražite ulje, maslinovo ili bučino, te odvojeno ocat i porciju jogurta. Možete naručiti i med koji inače u lokalu serviraju uz čaj. Na malu salatu stavite žličicu ulja, na srednju dvije, a na veliku tri. Osim povrća, neka salata sadrži dimljeni losos, piletinu/puretinu sa žara, grah ili slanutak, tvrdo kuhana jaja. I to je to, nikakvi krutoni, plemeniti sirevi, pohano meso, špek, šunka ili bilo kakvi preljevi za koje ne znate što sadrže.

Jede li vam se sendvič sa šunkom ili drugim dimljenim/sušenim mesom, odaberite provjerene domaće suhomesnate proizvode s manjim udjelom masnoće (kare, dimljena pureća prsa i rostbif) ili sami uklonite masnoću pa složite sendvič po mogućnosti s kruhom od ekološkog brašna (bijelo, cjelovito, raženo itd.). Domaći mesni naresci sadrže proteine, kompleks B vitamina, cink i željezo, a ne sadrže nitrate i nitrite koji sustavno uništavaju naš organizam uzrokujući npr. anemiju, povećavajući rizik za nastanak raka prostate ili dojke. Vrste suhomesnatih narezaka koje sam spomenuo, osim manje masnoća, sadrže i nešto manje natrija (soli) od pršuta, buđole, kulena ili sudžuka.

Premda sam veliki protivnik voćnih sokova jer smatram da voće treba jesti tj. žvakati u komadima, što nam donosi daleko više vlakana i puni želudac čineći nas duže sitima, ponekad nam se pije nešto jače od limunade, koja je okej. Naručujete li sok, neka bude cijeđen ili miksan (kao smoothie) na licu mjesta, i to od svježeg ili zamrznutog voća bez dodatka šećera ili mliječnih proizvoda. Jedino mliječno što eventualno može ići unutra jest mjerica proteinskog praška (ili veganskog). Neka vam u sok tj. smoothie, ako nude, ubace šaku mladoga špinata ili trave ječma za dodatno ubrzanje metabolizma i energiziranje tijela.