GO Corp. – tvrtka koja je bila ispred svog vremena
- 5. listopada 2015.
- #GO Corporation
Mislite da su tablet PC, dlanovnici i komunikatori na dodir osjetljivim ekranima čudo moderne tehnologije? E pa varate se… Jer riječ je o konceptima i tehnologijama koje su osmišljene daleko ranije, a svoje su utjelovljenje doživjele još krajem osamdesetih godina – prije više od dvadeset godina!
Kao i uvijek, u središtu naše priče nalazi se malena tvrtka puna vizionarskog duha i – opet kao i uvijek – tragično neshvaćena te daleko ispred svog vremena. Godina je 1987.: tvrtka GO Corporation, a ključno ime Jerry Kaplan – jedan od akademski najobrazovanijih (studirao je povijest i filozofiju znanosti, doktorirao računarstvo i informatiku i radio kao znanstveni asistent na Stanfordu), najvizionarskijih i istovremeno najrjeđe spominjanih imena Silicijske doline.
Desetak godina kasnije Kaplan će postati poznat kao autor prvog aukcijskog sitea (znatno prije eBaya), no te ključne 1987. godine među informatičkim je tvrtkama zapadne američke obale napravio popriličnu halabuku osnovavši tvrtku čiji je jedini cilj i zadatak bio stvoriti novu generaciju i vrstu osobnih računala. Prema Kaplanu, osobna računala kakva su se dotad koristila, te paradigma prozora, miša i tipkovnice kao korisničkog sučelja – stvar su prošlosti, dok budućnost pripada povratku komunikaciji olovkom. Za tek nastalu tvrtku odmah su se zainteresirala velika informatička imena poput IBM-a i Microsofta. GO je ubrzo privukao popriličnu količinu mladih i inovativnih mozgova koji su u tri godine, do početka devedesetih, već imali gotov operacijski sustav – PenPoint.
Tko bi gore…
Negdje u tom trenutku stvari su za GO prvi put krenule nizbrdo. Pregovori o investiranju i licenciranju s IBM-om vukli su se nenormalno sporo te konačno propali, premda je IBM već imao gotov hardver (prvi Thinkpad tablet). Mali proizvođači koji su trebali proizvoditi hardver zasnovan na PenPointu zbog dugova su padali kao muhe (bila su takva vremena), a sam GO nije imao dovoljno novca ni radne (ni razvojne) snage za proizvodnju hardvera. U nastojanju da spasi stvar, Kaplan i GO kupili su konkurenta – Active Book Company, tvrtku koja je radila na sličnom proizvodu, ali ne s previše uspjeha – te apsorbirali njihove inženjere.
Problem je, međutim, bio u tome što su GO-ovi dotadašnji prototipovi koristili Intelove 286 i 386 procesore, a ABC-ovi posve različitu ARM arhitekturu. Godinu dana kasnije osnovan je EO Inc., GO-ova tvrtka-kćer zadužena za hardver. Sve to uzrokovalo je daljnje probleme i zastoje. Kaplan je nastavio tražiti, a konačno nedugo potom i našao potporu velikog igrača. Bio je to AT&T, koji je smjesta kupio EO, revitalizirao ga dodatnim financijskim injekcijama te zamijenio Intelove procesore svojim vlastitim RISC procesorom Hobbit. Nakon kraće stanke, zahvaljujući novom vjetru u krilima, EO je napokon napravio upotrebljiv konačan proizvod!
Ispred svog vremena
Zaboravite Appleov Newton – EO Personal Communicator bio je prava stvar. Iako znatno manje seksi i znatno glomazniji od svog jabučastog suvremenika, bio je mnogo bliži današnjem poimanju i funkcionalnosti tàbleta, dlanovnika i pametnih telefona. Dolazio je u dva modela, EO 440 i 880 (jednome je masa iznosila nešto manje od kilograma, a drugome nešto manje od dva), “vrtio” se na 20 odnosno 33 MHz, posjedovao 4-12 MB radne memorije i bio nadogradiv tvrdim diskom (kapaciteta 20 i 64 MB). Tu su potom bili i priključci za monitor (standardni VGA konektor), vanjski SCSI II tvrdi diskovi, paralelni i serijski port za pisače i prijenos dodataka, 38,4 kbs modem te PCMCIA utor za proširenja.
Brojke se možda čine pomalo smiješnima iz današnje perspektive, ali to je tada bio ekvivalent boljeg stolnog računala i mnogo više nego što je Newton (tada) mogao ponuditi. Šlag na kraju bili su zvučnik i mikrofon za snimanje i reprodukciju glasovnih bilježaka te celularni modul, koji je omogućavao bežični prijenos podataka, slanje i primanje e-mailova te telefaks-poruka putem mobitelske mreže. Sa stajališta softvera i korisničkog sučelja, PenPoint i EO nisu bili ništa manje impresivni, a gledajući prezentacije stare gotovo dvadeset godina, na trenutke je teško pojmiti da ono što promatrate nije jedan od modernih uređaja na kakve smo prošlih godina navikli. Pojmovi poput tabova, mobile connectivityja, gesti, bežičnog umrežavanja i tako dalje – frcaju na sve strane.
Osnovna metafora PenPointovog sučelja bila je bilježnica (s hiperlinkovima koji su povezivali dokumente i aplikacije), što je u kombinaciji s intuitivnim gestama i prepoznavanjem rukopisa EO činilo razumljivim čak i tehnički vrlo neobrazovanim korisnicima, a istovremeno bilo nevjerojatno cool svakom pravom geeku. Primjerice, objekti (riječi, crteži, podaci) brisali su se tako što ste ih prekrižili olovkom, a uređivali zaokruživanjem. Zanimljivo je i to da je EO kao sustav unosa olovkom koristio Wacomovu tehnologiju, daleko precizniju i napredniju od rezistivnih i kapacitivnih na dodir osjetljivih ekrana, koja je u takvim uređajima ponovno zaživjela tek godinama kasnije, s pojavom prvih tablet PC uređaja.
Tamna strana
Za razliku od mnogih drugih vizionarskih proizvoda, i PenPoint i EO po objavi su doživjeli popriličan uspjeh. Recenzentima su se svidjeli – kako po mogućnostima, tako i po jednostavnosti uporabe. Zapreka njihovu širenju bila je jedino prilično paprena cijena od dvije-tri tisuće dolara. Unatoč svemu tome, na PenPoint i EO ubrzo je stavljena točka. Do 1994. godine Kaplan je u potpunosti izgubio nadzor nad tvrtkom – nakon što su GO i EO potrošili čak 75 milijuna dolara koje je Kaplan u njih “upumpao”, glavnu su riječ u potpunosti preuzeli investitori. Iako je bio iznimno uspješan uređaj, EO se nije pretjerano dobro prodavao, a AT&T ga je, umjesto da se fokusira na tržišne niše, nastojao silom pretvoriti u masovni hit.
Shvativši konačno da stvari ne idu po planu, a novac i dalje otječe, AT&T-jeva je uprava konačno i finalno dokrajčila EO. Prema Kaplanu, do tog je trenutka u PenPoint ukupno otišlo oko milijardu dolara! Iza kulisa paralelno su se, čini se, događale neke znatno mračnije stvari, za što se saznalo tek nedavno, 2005., kad je Kaplan podignuo privatnu tužbu protiv Microsofta. Kaplan je Microsoft otvoreno optužio za niz monopolističkih poteza kojima je redmondski div početkom devedesetih pod svaku cijenu nastojao izbaciti GO iz tračnica – unatoč inicijalnom partnerstvu. Prema tužbi, Microsoft je “poticajima” i prijetnjama vršio pritisak na niz potencijalnih GO-ovih partnera i korisnika PenPointa, natjeravši ih da se drže podalje od mlade tvrtke i njezinog glavnog (i jedinog) proizvoda. Među njima i takve teškaše kakvi su Compaq, Fujitsu, Toshiba i Intel.
Compaq je u čitavoj priči bio posebno bitan, jer je iz njihovih internih dokumenata objavljenih 1999., na suđenju Microsoftu za monopolističko ponašanje na tržištu, bilo jasno vidljivo da se njegova uprava bojala Microsoftove reakcije u slučaju da za svoje dlanovnike odaberu GO-ov operacijski sustav. Jedan od razloga što je GO prešao s 286 i 386 procesora na AT&T-jev Hobbit također je, navodno, ležao u činjenici da je Microsoft uspješno “uvjerio” Intel da prekine suradnju s GO-om i povuče svoja ulaganja.
Kasno Kaplan na sud stiže…
Na krivom kraju Microsoftove batine našao se i niz potencijalnih PenPoint developera, a tu su, na koncu konca, i famozni PenWindowsi – Microsoftov projekt razvoja operacijskog sustava za tablet računala, koji je, začudo, započeo baš u trenutku kad se GO-ov posao počeo zahuktavati. Kaplanova optužnica tvrdila je da je Microsoft ukrao niz GO-ovih industrijskih tajni. Da tu definitivno nešto smrdi očigledno je po odabiru trenutka za realizaciju Microsoftova projekta, sličnosti između nekih njegovih elemenata s PenPointom, kao i činjenice da je razvoj PenWindowsa obustavljen upravo onda kad je AT&T dokrajčio GO (iz ostataka PenWindowsa kasnije je nastao projekt Pen Services for Windows, potom Windows CE te konačno Pocket PC).
Microsoftova obrana protiv svih ovih optužbi može se svesti na jednu rečenicu: “Mogli ste se sjetiti ranije”. Obrazloženje suda za odbacivanje optužbe glasilo je otprilike isto tako, a Kaplan je na to odgovorio da jednostavno nije bilo moguće tužiti Microsoft ranije jer su neke stvari izašle na vidjelo tek 2002. godine. Ni žalba na presudu nije prošla ništa bolje te je tragična priča o GO-u konačno završena 21. studenoga prošle godine. GO je, umjesto kao pionir mobilnog računarstva i komunikacija, ostao poznat tek kao jedan od zanimljivih nesretnih priča Silicijske doline – dobrim dijelom i zahvaljujući Kaplanovoj knjizi “A Silicon Valley Adventure”.