Digitalna umjetnost – kako izgleda stanje stvari u Hrvatskoj
- 21. studenoga 2016.
- #digitalna umjetnost
Razvoj računalnih alata i nove tehnologije utječe na sve sfere života i ljudskog djelovanja, pa tako i umjetnost koja je u suvremeno doba dobila svoju digitalnu komponentu. Od slikarstva i ilustracija pa sve do videa i instalacija, moderne tehnološke mogućnosti posljednjih su godina snažno utjecale na umjetnike i trendove u umjetnosti, otvorivši tako neke sasvim nove kreativne horizonte i pravce – kako u svijetu, tako i kod nas.
Kako nam je pojasnio Filip Gašparović Melis, predsjednik Hrvatske udruge digitalnih umjetnika (HUDU), digitalnom umjetnošću smatraju se sva ona djela koja su u potpunosti ili barem dijelom kreirana pomoću računala, odnosno digitalnih alata. “Na primjer, sliku možete započeti u računalu kako biste iskoristili slobodu stvaranja bez straha od pogreške, zatim kad ste zadovoljni smjerom u kojem se slika razvija, isprintate je na platno i nastavite slikati kistom. Na taj način dobivate najbolje od dva svijeta”, dodaje.
Osvrćući se na stanje na domaćem terenu, predsjednik HUDU-a ističe kako se digitalna umjetnost u Hrvatskoj razvija usporedno s ostatkom svijeta te tvrdi da je dostupnost informacija i učenja preko interneta izbrisala granice i postavila šanse za obrazovanje na istu razinu za sve koji imaju želje, vremena i talenta baviti se digitalnom umjetnošću.
“Trendove [u svijetu] pratimo istovremeno jer u ovo digitalno doba ne moramo čekati kako bi neka izložba stigla kod nas, već je dovoljno pratiti umjetnike koji nam se sviđaju preko Facebooka, Instagrama ili raznih digital-art stranica. Dakle, već nekoliko trenutaka nakon što je objavljena ilustracija koja nas inspirira možemo u istom stilu probati napraviti nešto svoje. Ono što pak razlikuje Hrvatsku i ostale manje zemlje od većih zemalja nedostatak je velikih projekata na kojima bi naši umjetnici dobili potrebno iskustvo i postali konkurentniji na svjetskom tržištu”, komentira Gašparović Melis, dodavši kako na našim prostorima prevladavaju uglavnom sve grane digitalne umjetnosti – od videoigara do elektronske glazbe. “Ipak manje su šanse za rad na specijalnim efektima za filmove jer nemamo takvu produkciju kakva je vani”.
Čelnik HUDU-a nam je i na duhovit način opisao status naših digitalnih umjetnika u svijetu: “Morate uzeti u obzir kako je svijet za digitalne umjetnike puno dostupniji nego za klasične umjetnike. Slike se ne moraju slati avionom u skupim zaštitnim kutijama od mjesta do mjesta kako bi bile viđene. Ono o čemu digitalni umjetnici moraju brinuti jest kako da njihova djela postanu vidljiva u moru sadržaja koji je dostupan preko interneta. Iz tog razloga možda je i vaš susjed uspješan digitalni umjetnik, ali kako radi preko interneta, introvertiran je i nije u nekom umjetničkom udruženju – i za vas je samo čudan tip iz zgrade. 🙂 ”
HUDU inače na svojim stranicama donosi pregled profila niza domaćih digitalnih umjetnika, a jednog od njih zamolili smo da nam pobliže opiše svoje iskustvo i način rada. Manuel Šumberac mladi je umjetnik iz Pule koji je dosad radio i za mnoge inozemne klijente, kao što su izdavači Harpers Collins i Running Press.
“Područja moga rada prvenstveno su animirani film i ilustracija. Pored toga bavim se nešto i skulpturom, grafikom, slikarstvom… Najčešće proces izgleda tako da sve započne s nekakvom idejom, nekom jednostavnom misli od koje krećem i kojoj se uvijek vraćam (ili kojoj se uvijek mogu vratiti). Ta je ideja u početku vrlo ‘daleka’ i nejasna, ali kroz razmišljanje, skiciranje, isprobavanje, kroz nizove pokušaja i pogrešaka ona postaje jasnija i pitomija (i vrlo važno – logična, točno onakva kakva je trebala biti). Nakon što razjasnim osnovnu problematiku, odabirem put koji najbolje definira tu ideju i nastojim je realizirati tako da ona ostane, što je više moguće, onakva kako je zamišljena”, opisuje Šumberac svoj proces rada.
Posebno nas je zanimalo kako on vidi trenutačno stanje digitalne umjetnosti u Hrvatskoj. “Na to pitanje mi je jako teško odgovoriti, s obzirom na to da ne pratim previše stanje u hrvatskoj digitalnoj umjetnosti. Ipak, čini mi se da ne zaostajemo previše, naročito s aspekta kreativnih ljudi. Volje i želje zasigurno ima, ali nekako mi se čini da je svijet odavno shvatio ‘u čemu je štos’, a mi ipak tu malo kaskamo za njima. Ono što mogu sa sigurnošću reći da nedostaje je određena vrsta industrije, odnosno pogona koji će sve te kreativne ljude usavršavati, omogućiti im rad na visoko kvalitetnim projektima te istodobno stvarati novu industriju, novo tržište – kako komercijalno tako i autorsko/umjetničko”, kaže Šumberac.
Među ostalim smatra i kako status domaćih digitalnih umjetnika u svijetu kao takav ne postoji: “Sve je binarno – ili si dobar i zanimljiv određenom tržištu (u određenom trenutku) ili nisi, nema sive zone. Nitko me nikada nije pitao odakle dolazim niti zbog moje geografske lokacije plaćao manje ili veće svote novca ili tražio neke posebne zahtjeve – već je uvijek pitanje kvalitete i prije svega profesionalnosti”.
Šumberac pritom ističe kako je ključna razlika u radu za domaće i inozemno tržište – profesionalnost. “To je jedna i jedina riječ koja opisuje i definira tu razliku. Profesionalnost s njihove strane kao naručitelja i profesionalnost s moje strane kao izvršitelja određenog posla, odnosno narudžbe. Za objasniti što to točno znači trebalo bi mi više od par rečenica pa neću niti ulaziti u tu raspravu. No ipak… Na domaćem tržištu cijelo vrijeme postoji taj osjećaj da se sve radi na temelju ‘dobre volje’ i želje pojedinca, a prije svega sve se svodi na poznanstva, što mislim da nije najbolje rješenje”, tvrdi umjetnik.
“Inozemno tržište (bar iz osobnog iskustva) cijeni tvoje vrijeme, ali prije svega cijeni tvoje znanje. Na domaćem tržištu većina se stvari planira ‘za jučer’, odnosno svi bi htjeli sve u zadnji tren, dok je vani to profesionalnije i planirano (6 mjeseci unaprijed, a najčešće i godina dana pa i više), tako da ostane dovoljno vremena da se sve kockice poslože u pravi projekt, a na kraju i pravi proizvod. Eto da ne duljim, dalo bi se tu raspravljati u beskonačnost, ali mislim da ipak treba kvalitetu i profesionalnost staviti na prvo mjesto, a potom sve ostalo”, zaključuje Manuel Šumberac.