Volim Harryja Pottera, ali ne filmove
- 14. prosinca 2016.
- #harry potter — #j.k. rowling
Napomena za sve one koji su novi u svijetu Harryja Pottera: u tekstu ima spoilera koji otkrivaju neke od ključnih trenutaka iz radnje knjiga, odnosno filmova.
Ljubav prema knjigama o Harryju Potteru počela je još u osnovnoj školi kada sam na nagovor prijateljice pročitala prvi nastavak serijala. Odmah nakon prvog, pročitala sam i ostale koje su tada bili dostupni i s nestrpljenjem čekala nove nastavke nadajući se kako ću nekim čudom ja biti ta koja će ih prva pročitati i znati detalje prije svih ostalih. Kako smo moja generacija i ja bili gotovo istih godina kao i Harry, poistovjećivali smo se, rasli i prolazili kroz avanture zajedno s njime. Naučili smo knjigu napamet, ispisivali latinske inkantacije u bilježnicu, istraživali sve o J. K. Rowling i njenoj inspiraciji za knjigu.
Dakle, knjiga je nedvojbeno obilježila moj život te nije postojalo ništa što bi je moglo maknuti s trona najbolje literarne kreacije. Godinu dana nakon izlaska četvrtog nastavka (Harry Potter i Plameni pehar) snimljen je i prikazan prvi film. Sjećam se da sam prvi put u životu išla u kino gledati baš taj film. I tada kao jako mlada nisam ostala pretjerano oduševljena filmom jer to jednostavno nije bilo to, ostavši doista razočarana.
Unatoč uzbuđenju gledanja filma u kinu i gledanja upravo filma o Harryju Potteru, znala sam da ne postoji ništa što tu priču može prikazati barem približno fantastično kao naracija i lirski stil J. K. Rowling. Postoji puno razloga zašto filmovi nisu moj fah te izdvajam tri najvažnija za koja smatram da su ključna za razumijevanje ove priče. Pa krenimo…
Glumci su super, ali…
Znate ono kad čitate knjigu i kroz karakterne i fizičke opise likova kreirate ih u svojoj glavi i imate osjećaj kako ste ih zamislili baš onako kao i autor? I onda, odjednom imamo glumce u filmu koji uopće ne odgovaraju tim opisima? Upravo to se dogodilo s ovim glumcima i filmovima i teško sam se mogla uživjeti u filmsku priču i likove. Iako su Emma Watson (Hermiona) i Rupert Grint (Ron) jako blizu moje ideje o glavnim likovima, mišljenja sam kako Harry (Daniel Radcliffe) nije baš pogođen.
Izmjena radnje i dodavanje elemenata
Zašto, ali zašto mijenjati priču koja je toliko dobro napisana za nešto što uopće nema veze s knjigom? Razumijem da se neki dijelovi moraju izbaciti ili skratiti kako bi se priča prilagodila filmskoj formi, ali nikako mi ne ide u glavu zašto su se potpuno mijenjali dijelovi fabule, poput recimo nepotrebne scene plesa Harryja i Hermione?
Za one koji nisu čitali romane ni gledali filmove: u zadnjem nastavku knjige Harry, Hermiona i Ron tumaraju šumama i gorama tražeći horkrukse kako bi uništili najvećeg crnog maga. Pritom se susreću s raznim problemima i strahovima, a kako to obično biva, stvari postanu gore nego što jesu kada se Ron i Harry posvađaju na mrtvo ime, te Ron jednostavno nestane na neko vrijeme. Tmurna i tužna situacija opisana u knjizi, u filmu je prikazana prilično opušteno, a dodana scena gdje Harry i Hermiona plešu valcer jednostavno je nepotrebna i besmislena. Što je autor scenarija time htio reći, ne znam do dana današnjeg.
Nepostojeći likovi i umanjena vrijednost ključnih situacija
Prije nekog vremena suočila sam se s činjenicom da postoje fanovi Harryja Pottera koji nisu pročitali niti jednu knjigu, ali su zato pogledali sve filmove, i to mnogo puta. Iako mi je to jako čudno, prihvatila sam da postoje ljudi koji su ostali uskraćeni za jako lijepe i opširne opise situacija i likova u knjizi, ali i jednog od najsmješnijih duhova svih fantasy priča, a to je Peeves. Apsolutni kralj ludorija, dvorski duh koji stalno upada ili uvaljuje druge u nevolje, uopće se ne pojavljuje u filmu.
Nadalje, u filmovima postoje i izraziti nedostaci u prikazima važnih trenutaka radnje iz knjige, koji pritom padaju u drugi ili treći plan. Pri tome konkretno mislim na Petera Pettigrewa koji je, iako zlikovac i beskičmenjak, pao pod utjecaj savjesti i nije ubio Harryja sjetivši se da mu je on spasio život.
Jednako tako, izostavljena je, po meni, jedna od ključnih stvari, a to je obraćenje ili iskupljenje Dudleyja Dursleyja, koji je nakon godina zlostavljanja Harryja ipak pokazao koliku-toliku ljudskost ostavljajući mu poslužavnik s hranom koju su mu tako često uskraćivali on i njegovi roditelji.
Svi koji vole čitati, ali i gledati filmove složit će se da je knjiga ipak često bolja od ekranizacije jer papir trpi puno više nego filmsko platno. Za mene su ova tri razloga bila dovoljna da ovlaš pogledam neke nastavke (nisam ih sve ni pogledala :D) i shvatim da je jako teško prikazati nešto tako kompleksno u kratkom vremenu. Unatoč toj činjenici i tome što je J. K. Rowling intenzivno sudjelovala u snimanju filmova, oni su mogli biti puno bolji, smisleniji i emotivniji.
J.K. Rowling nedavno je ponovno imala izlet u filmske vode i to filmom Fantastične zvijeri i gdje ih naći, nastalom na temelju istoimenog “udžbenika” za Hogwarts. U ovom slučaju ipak moram priznati da mi je film zaista bio zanimljiv i zabavan, pun skrivenih detalja s odličnom glumačkom postavom. Ono što mi sad preostaje jest čekati nastavke i nadati se razotkrivanju detalja iz vremena puno prije Harryja Pottera koja će nam dati još bolji uvid u magičan svijet vještica i čarobnjaka i koje neću morati uspoređivati s knjigom.