U devedesetima smo mogli govoriti o hiperprodukciji mangi u Japanu, a danas gotovo svaki tržištu orijentiran dio svijeta izbacuje enormnu količinu manga-naslova, ne birajući načine kojima će se dodvoriti čitatelju. Kvalitetnim autorima stoga se pridaje manjak pozornosti, a dakako da im je i naklada manja. Hordama klinaca u pubertetu mange će biti ispušni ventil za njihove seksualne maštarije i ostale nagone, a utapat će se i u fanservisu (fan service) i filerima (filler). Nihei je upravo ono što manga u Americi ili Europi nije. Protagonisti njegovih mangi – usamljenici su izgubljeni u postapokaliptičnom svijetu svedenom na divovske zgrade, tehnološke komplekse sastavljene od bezbrojnih katova i nakrcane ljudima, kao i svim mogućim stvorenjima, strojevima i njihovim bizarnim kombinacijama.

Da bi se uveo red i kakva-takva hijerarhija, među bićima tehnogradova moralo je postojati i neko mračno oružje, i to takvo koje uz veliku buku radi i velike rupe. Još ako je glavni junak u mogućnosti integrirati se sa svojim motociklom – eto prilike da se razmjerno brzo obiđu novi ogromni gradovi – možete biti sigurni da ćete dobiti ono što tražite. Inzistiranje na ovakvim cyberpunk temama i dobro snalaženje u takvom svijetu među prvim fanovima izjednačilo je Tsutomua Niheija s Williamom Gibsonom, svakoga u njegovoj domeni.

Pričajući o stilu prvo ćemo u Niheijevim mangama primijetiti razmrljanost crne boje, koja stvara efekt hiperrealističnosti kakav ima offset otisak novina. Plohe objekata izvedene su crno ili bijelo, bez kombinacija, ali čim se pojavi organski ili cyber oblik, kadar će zaživjeti od detalja. U njegovim pričama lako je doživjeti poznati osjećaj protoka vremena svojstven seinen mangama, neki će se događaji odvijati na više stranica, no bez brige – akcijski trenuci odvijaju se brzo u stvarnosti, ali vrijeme utrošeno na unutarnju introspekciju ponekad duže traje.

Europska popularnost

Seinen manga (manga za odrasle) još uvijek kvalitativno vlada Zapadom, pa ne iznenađuje velik broj Niheijevih fanova u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Upravo stoga što se radi o stripu za odrasle, ovaj je autor i nama opravdano bliži nego većina ostalih japanskih mangaka. Dok su Europljani najbolje prihvatili njegove mange Blame!, Biomegu ili Abaru, u Americi je Nihei popularnost stjecao kao jedan od nekolicine autora koji su radili na strip-projektu Marvel Legends – Wolverine. Njegova priča Snikt! također je smještena u opustošeni svijet, u kojem Wolverine ne može biti nitko drugi doli usamljeni protagonist u potrazi za rješenjem problema uz pomoć popularne kibernetike. Time zainteresiran američki stripofil mogao je potražiti što se od autora još objavilo i vjerojatno poskočiti od veselja vidjevši da njegova ponajbolja manga Blame! izlazi već duže vrijeme, zahvaljujući prilično sveprisutnom Tokyopopu. Nisu samo čitatelji primijetili Niheija; i sama struka nominirala je upravo Blame! za nagradu Harvey Award za najbolje američko izdanje stranih stripova.

Godine 2009. Nihei je dovršio posljednji duži serijal Biomega i fanovi su mogli prijeći u fazu iščekivanja novog naslova. Sidonia no Kishi (Knights of Cydonia) zaživio je u japanskom manga-časopisu Afternoon. Na prvi pogled nema odstupanja ni u stilu crtanja ni u izboru tema. Još jednom počinjemo u betonu cyber-zgrada, no vrlo brzo izlazimo u – za Niheija – sasvim neobičan prostor. Svemir. Glavni protagonist Tanikaze Nagate uz pomoć svemirskih školarki u mecha-robotima ulazi u borbu s Ghaunom, bićem odgovornim za uništenje Zemlje. Cyberpunk se tu polako pretapa u mecha-podžanr, no to nije toliko zasmetalo fanove koliko još jedan neuobičajeni ustupak. Srozavanje muške seinen mange u dječačku shounen za sada je jedina zamjerka, no budući da se radi o prvim poglavljima novog serijala – bit će još dosta prilika da se točnije ocijeni ovaj novi uradak još uvijek cijenjenog Tsutomua Niheija.

Halo: Breaking Quarantine

Možda ste se pitali zašto Nihei obožava nakrcati prostore svojih stripova betonskim blokovima zgrada i rasporediti ih u prostoru na najbizarnije načine? To je stoga što je prije nego što je s mangama postao “big in Japan” – studirao arhitekturu. Također voli zaigrati i PC igre; poznato je da je fan igre Halo, čak joj je napravio originalnu posvetu mangom Halo – Breaking Quarantine za kolekciju priča različitih autora, također fanova spomenute igre.