Da je snimanje filmova mukotrpan posao, najbolje svjedoče legendarni primjeri Apokalipse danas, koja je u konačnici ipak snimljena, te Don Quijotea Terryja Gilliama koji na kraju nikada nije završen. Slijede filmovi koji bi sigurno bili sjajni da su zaživjeli na velikom platnu.

Srce tame – Orson Welles

Hvaljeni roman Srce tame Josepha Conrada svoju je najbolju (premda prilično slobodnu) adaptaciju dobio u Apokalipsi danas, no unatoč tome bilo bi zanimljivo vidjeti verziju koju je godinama ranije pripremao Orson Welles. Naime, on je već bio u ozbiljnim pripremama za taj film, imao je završen scenarij (duži od 180 stranica, što tih godina nije bilo uobičajeno) i odabrane glumce, ali pokazalo se da je taj monumentalno zamišljeni spektakl u konačnici bio preskup pa je Welles dobio odbijenicu od šefa studija RKO.

Nisu se mogli dogovoriti ni oko idućeg projekta, pa se Welles odlučio za plan B i odabrao novi projekt kojim će debitirati kao filmski redatelj. Radilo se o Građaninu Kaneu, što se pokazalo najboljim mogućim rezervnim planom jer je taj film postao najpoznatiji naslov Wellesove karijere (i jedan od najpoznatijih filmskih naslova općenito).

Napoleon – Stanley Kubrick

Kubrick je tijekom godina mahnito kupovao autorska prava za brdo romana koji su mu se svidjeli, što pokazuje i gomila kutija prepunih ideja i scenarija koje su ostale na njegovu imanju. Stoga ne čudi da je prikupio i priličan broj filmova koje nije stigao realizirati (Spielberg je završio AI, od filma o užasima holokausta odustao je nakon Schindlerove liste itd.), ali ovaj je projekt svakako izgledao najzanimljivije.

Nakon uspjeha Odiseje u svemiru, Kubrick se entuzijastično bacio na pripreme za snimanje filma o Napoleonu Bonaparteu kojim je oduvijek bio fasciniran. Navodno je tijekom priprema filma i pisanja scenarija bio toliko opsjednut njime da se hranio isključivo hranom s jelovnika kakav je nuđen malenom ratobornom Korzikancu.

Kubrick je s ekipom izvidio lokacije, napravio rekonstrukcije Napoleonovih bitki, a planirao je snimati u Rumunjskoj uz pomoć tamošnje vojske koja mu je obećala dati 50 tisuća vojnika (od čega deset tisuća konjanika). Za uloge Napoleona i Josephine odabrao je Davida Hemmingsa (navodno je razmišljao i o Jacku Nicholsonu) i Audrey Hepburn, te se hvalio kako će Napoleon biti najbolji film ikada snimljen.

Na kraju je predviđen budžet bio viši nego što su producenti bili spremni osigurati, pogotovo što je tih godina propalo nekoliko povijesnih filmova, pa je MGM odustao od snimanja. Kubrick je svoje opsežno istraživanje iskoristio tijekom snimanja Barryja Lyndona, ali nikada nije odustao od filma o Napoleonu te je krajem osamdesetih rekao kako nije spreman odreći se projekta za potrebe kojeg je pročitao gotovo 500 knjiga. Jednako tako je smatrao da nije snimljen nijedan značajan film o tom legendarnom vojskovođi. Prošle je godine njegov prijatelj Steven Spielberg najavio snimanje serije koja će se temeljiti na Kubrickovu scenariju.

The Short Night – Alfred Hitchcock

Poput Kubricka i Hitchcock je tijekom karijere duge više od pola stoljeća nakupio priličan broj nerealiziranih projekata, a posljednji film na kojemu je radio svakako je zvučao vrlo intrigantno. Radilo se o adaptaciji istoimenog špijunskog romana Ronalda Kirkbridea o napetom lovu na dvostrukog agenta, a Hitchcock je imao namjeru snimiti realističnu verziju Jamesa Bonda. U glavnim je ulogama Hitch vidio Clinta Eastwooda i Seana Conneryja, a odabrao je i Liv Ullmann, Cathérine Deneuve i Waltera Matthaua.

Na samom je projektu redatelj radio više od tri godine te je promijenio nekolicinu scenarista, a u konačnici je bio zadovoljan verzijom koju je napisao David Freeman. Međutim, tijekom pretprodukcijske faze redatelj se zbog narušenog zdravlja odlučio povući u mirovinu, te je ubrzo i preminuo.

Lenjingrad – Sergio Leone

Neposredno nakon snimanja filma Bilo jednom na Divljem zapadu, Sergio Leone naletio je na knjigu Timesova novinara Harrisona Salisburyja, The 900 Days: The Siege of Leningrad, koja detaljno opisuje sve užase te epske bitke. Tako se rodila ideja o snimanju ljubavne priče koja se odvija tijekom opsade grada, a za protagoniste ima američkog snimatelja koji tamo zaglavi uoči napada i rusku djevojku (”Zamislite Zameo ih vjetar”, govorio je Leone).

Film se trebao snimati u tadašnjem SSSR-u kamo je Leone nekoliko puta odlazio na dogovore, glavna uloga bila je namijenjena Robertu De Niru, a glazbeni score napisao je (ali ga nikada nije snimio) njegov stalni suradnik Ennio Morricone. Čak se i politička klima mijenjala, što mu je išlo na ruku pa je Leone bio sve odlučniji u svojoj namjeri te je do kraja 1988. osigurao budžet od 100 milijuna dolara u koprodukciji nekoliko zemalja.

Pripreme su se nastavile još dvije godine (Leone je o ovom filmu sanjao od kraja šezdesetih), ali je sudbina htjela da redatelj premine svega dva dana prije potpisivanja ugovora. No Leone je i to predvidio te je osobno prije smrti odabrao francuskog redatelja Jean-Jacquesa Annauda za svog nasljednika, ali se taj projekt na kraju nije realizirao (Annaud je nekoliko godina poslije režirao film Neprijatelj pred vratima).

Dina – Alejandro Jodorowsky

Titula ”najutjecajnijeg filma koji nije snimljen” dovoljno govori o ovom projektu, a premda je i Lynch odradio izvrstan posao, nema sumnje da bi čileanski luđak i okultist Jodorowsky uspio snimiti nezaboravan film. Premda zvuči suludo, ali ovom majstoru bizarnog i nadrealnog pošlo je za rukom prikupiti novac i krenuti s pretprodukcijom. Već se tada moglo naslutiti kakva bi to poslastica bila jer su među suradnicima bili Dan O’Bannon, Mobius, H. R. Giger, Peter Gabriel i Pink Floyd, dok je uloge podijelio Orsonu Wellesu, Davidu Carradineu, Gloriji Swanson te Micku Jaggeru i Salvadoru Daliju. No rast troškova, ekscentrični redatelj i njegov scenarij dovoljan za 14-satni film zaustavili su projekt, a nekoliko godina poslije Herbertovo djelo završilo je u rukama Davida Lyncha.

Crusade – Paul Verhoeven

Premda je za kormilom novog Robocopa sjedio daroviti José Padilha, taj je remake izvrstan podsjetnik na činjenicu da je Hollywood prestao snimati dobre akcijske filmove kada je s radara nestala generacija redatelja Paula Verhoevena, čiji je original po svemu superioran novoj verziji. Danas se Verhoeven vratio u domovinu, a dok mu se dalo zezati s Hollywoodom, dobili smo klasike poput spomenutog Robocopa, Potpunog opoziva, Mesa i krvi i Sirovih strasti. I zato je prava šteta što Verhoevenu nije pošlo za rukom da na vrhuncu karijere snimi povijesni ep, svojevrsnu mješavinu Spartaka i Conana te njegov odgovor na Lawrencea od Arabije u kojemu je Arnold Schwarzenegger trebao sudjelovati u križarskim ratovima.

Film je ušao i u pretprodukcijsku fazu, izgrađeni su setovi u Španjolskoj, a pored Švarca u filmu su trebali glumiti Robert Duvall, Jennifer Connelly i John Turturro. Predviđeni budžet premašio je 100 milijuna, a onda je produkcijska kuća Carolco bankrotirala zbog propasti Otoka boje krvi, što je zacementiralo sudbinu potencijalno zanimljivog blockbustera.

Pored velikog budžeta i propasti kompanije, sudbinu filma sigurno je zapečatilo i to što je iskusni provokator Verhoeven u vrijeme Zaljevskog rata želio snimiti film u kojem su muslimani pozitivci, dok su Katolička Crkva i križari zaslužni za silovanja, pljačke i slične pojave. Za scenarij Walona Greena (čovjeka koji je napisao Peckinpahovu Divlju hordu) kažu da je jedan od najboljih neproduciranih scenarija što kruže Hollywoodom.

Superman Lives – Tim Burton

Posljednji pokušaj oživljavanja Supermana bio je mnogo zabavniji i suvisliji nego onaj prije nekoliko godina, premda ni on nije pretjerano interesantan, pa je zato prava šteta što Burtonova verzija nije zaživjela. Projekt se kuhao u devedesetima i na njemu se izmijenilo nekoliko imena, a jednu od verzija scenarija napisao je tada popularni Kevin Smith i njegovu verziju fanovi smatraju najbližom i najvjernijom Supermanovoj mitologiji.

Kada se Burton prihvatio projekta, u glavnoj je ulozi želio Nicolasa Cagea, dok su glavni negativci u filmu trebali biti Brainiac, Doomsday i nezaobilazni Lex Luthor, ali je i taj projekt napušten nakon nekoliko godina razvojnog pakla.

Susret s Ramom – David Fincher

Kultni SF roman legende žanra Arthura C. Clarkea nagrađen je dvjema najznačajnijim SF nagradama, Hugom i Nebulom, te ga se smatra jednim od uspjelijih romana ovoga autora. Priča o pojavi neobičnog cilindričnog izvanzemaljskog broda u Zemljinoj blizini oduševila je Morgana Freemana, koji je u nekoliko navrata istaknuo da je spreman producirati ekranizaciju romana.

Freeman je na suradnju uspio nagovoriti i Finchera s kojim je nekoliko godina ranije surađivao na filmu Sedam, pa se počelo ozbiljnije razmišljati o projektu. Nakon početnih problema, 2003. godine činilo se da je sve spremno, ali onda je opet došlo do zastoja premda je Fincher još 2007. u intervjuu rekao da je vezan za taj projekt.

Godinu dana poslije Fincher je najavio da će teško doći do snimanja, objašnjavajući to ”nepostojanjem scenarija i Morganovim lošim zdravljem”. Dvije godine poslije se predomislio i obećao Susret s Ramom u 3D izdanju, ali do danas se ništa nije dogodilo.