Iako nam se ponekad čini da na našim prostorima nije izniklo ništa vrijedno pozornosti u svjetskim razmjerima, to je zapravo daleko od istine. Od Markova trga, preko Istre i Slavonije pa sve do Dalmacije, od računala bržeg od Appleovog, preko digitrona i majburgera, pa sve do profesora po kojem je imenovan sloj Zemljine kore, skupili smo 25 mjesta u Hrvatskoj koja sačinjavaju najvažnije elemente hrvatskog atlasa za geekove – zbirku lokacija na kojima su se rađala znanstvena i tehnička otkrića.

Nema ljepšeg početka dana nego u ranu zoru, prije odlaska na posao, otići na Wiredov blog GeekDad. Bez obzira na to jeste li otac ili ste tek stariji od 13 godina, divno je ujutro biti zapljusnut obiljem šarenih informacija o računalnim igrama, SF-u, stripovima, knjigama, igračkama… Jedna od takvih bila je i ona o korjenito drukčijem turističkom vodiču – The Geek Atlas 128: Places Where Science and Technology Come Alive, objavljenom prošle godine. Entuzijastičan kakav jesam oko svega što otac šmokljan nudi, nabavio sam brže-bolje ovo štivo obećavajućeg naslova. Premda neprirodnjak, u knjizi sam zaista uživao, ali u cjelokupnom dojmu bilo je i gorčine – naime, nijedna, ali baš nijedna lokacija u Hrvatskoj autoru se nije učinila dovoljno relevantnom da je navede, pa je čak i Tesla prošao bez spomena mjesta rođenja. Da barem djelomično ispravimo tu nepravdu, odlučili smo napraviti vlastiti vodič po hrvatskim šumama i gorama, mjestima o kojima svaki geek koji drži do sebe mora znati nekoliko osnovnih informacija. Mnogi su od nas odrastali s “brižno njegovanim” kompleksom provincije, pa danas svoje ne cijenimo dovoljno, a naša dostignuća i razvoj čine nam se zastarjelima, nevažnima, minornima. Zanemarujemo da iza naizgled staromodnih fasada i zapuštenih pogona leže priče možda življe i uzbudljivije od Googlepleksovih.

Uočit ćete da dobar dio lokacija pripada Zagrebu, što ne treba čuditi ako se uzme u obzir (nažalost) neravnomjeran razvoj zemlje, što je činjenica koja će se, nadamo se, početi mijenjati. Na sljedećih nekoliko stranica ponudit ćemo vam informacije koje bi svaki vodič Geek Toursa morao znati, a što bi trebalo biti jasno i našim vlastodršcima – jer inače ne bi u racionalizaciji obrazovanja odlučili da nema potrebe tiskati geografske atlase svake godine, budući da se – kao što to oni mudro utvrđuju – zemlja ne mijenja baš svaki dan. Evo sitnog dokaza da su sva dosadašnja izdanja barem nepotpuna.

Geek lokacije 1-10

1. RASKRŠĆE TKALČIĆEVE ULICE I KRVAVOG MOSTA – Govoriti o geekovima a ne znati za mjesto s kojeg je krenulo “smanjivanje” svijeta kroz telekomunikacijsku revoluciju – poprilično je neozbiljno. Pojava telefona, telefonskih centrala i telefonskih linija pri tome je ključna. Za hrvatske prilike takvu važnost ima historicistička zgrada na uglu ovih dviju ulica, gdje je bilo smješteno središte prve javne telefonske mreže! Godine 1886. ambiciozni zagrebački trgovac Vilim Schwartz u vlastiti dom ugrađuje telefonsku centralu s mogućnošću spajanja 100 priključaka, označavajući početak smanjivanja našeg ionako ne prevelikog svijeta. Napomenimo samo da je desetak godina poslije država primijetila kako je Schwartz na novom biznisu počeo i zarađivati, pa mu je koncesija oduzeta.

2. MARKOV TRG – Prva prava skupina hrvatskih geekova okupljena je u Radio klubu Zagreb 1924. godine. Bili su to pravi entuzijasti uživljeni u “istraživanje zraka”, koji su napeto osluškivali hoće li čuti zvuk kakve udaljene radiostanice, s obzirom na to da nešto takvo nije postojalo. Sastajali su se gotovo svake večeri, prebirući teme o detektorima zvuka i njihovim tehničkim mogućnostima. Prema pisanju tiska, većina Zagrepčana zbijala je šale na njihov račun, nazivajući ih “ljudima s ugrijanom mozgovima”, aludirajući na obvezan rekvizit – slušalice na ušima. Nakon jednog posjeta bečkoj radijskoj postaji, dr. Ivo Stern, član radiokluba, vratio se u Zagreb sa čvrstom idejom o osnivanju radiopostaje. Na korištenje su dobili dvorište zgrade na Markovu trgu, gdje je nekoć bila banska staja, a kasnije praonica. Napokon se, nakon dvije godine, u eteru 15. svibnja 1926. godine u 20 sati i 30 minuta oglasio Radio Zagreb. Iz prostora sastavljenog od malog studija, režije s uređajima za emitiranje i “čekaonice za izvođače” oglasila se himna “Lijepa naša”, koju je na klaviru odsvirao Krsto Odak.(Šezdeset godina kasnije Jura Stublić dosjetio se jedan radio baciti kroz prozor.)

3. MONTE ZARO – Do XIX. stoljeća Pula je bila poprilično zapušteno malarično mjesto s otprilike 2.000 stanovnika i kozama na ispaši u oronulom amfiteatru. Dolaskom austrougarske ratne mornarice situacija se počinje mijenjati iz temelja u svim segmentima razvoja, pa tako i na znanstvenom planu. Godine 1871. na brdu Monte Zaro, gotovo u središtu grada, aktivnošću mornarice izgrađena je velika zvjezdarnica s dvije kupole, a u grad dolazi mladi nadobudni časnik Johan Palisa. Ostalo pripada vrhovima svjetske astronomije – mukotrpnim uspoređivanjem stotina fotografskih točkica u potrazi za onim malčice izduženim s obzirom na prethodnu sliku, Palisa je otkrio 27 asteroida, među kojima su i “Histria”, “Polana”, “Adria”. Otkrio je i tri promjenjive zvijezde te devet galaksija. Godine 1906. imao je izuzetnu čast primiti nagradu na Pariškoj akademiji znanosti, a čak je i jedan Mjesečev krater nazvan njegovim imenom!

4. MALI LOŠINJ – Napustiti obiteljski dom i otići od svoje bogate obitelji, dijelom i zbog opsesivne zaljubljenosti u znanstvene hobije– nije li to ostvarivanje životnog cilja jednoga geeka? Upravo je to učinio Spiridon Gopčević (pod pseudonimom Leo Brenner) kada je 1893. godine došao u Mali Lošinj, gdje je izgradio zvjezdarnicu te je nazvao po svojoj supruzi – “Manora Sternwarte”. Intenzivno je promatrao planete Sunčeva sustava i tijekom 15 godina objavljivao karte njihova opažanja, na Lošinj je dovodio najjača imena svjetske astronomije poput Lowella, Wolfa, Palisa, Fautha i Kučere, a u biblioteci zvjezdarnice prikupio 4.000 knjiga! Nagrada naposljetku nije mogla biti ljepša – jedan krater na Mjesecu prozvan je po Leu Brenneru.

5. BAKAR – Danas pomalo zapušteno mjesto podno Jadranske magistrale jedno je od najznačajnijih lokaliteta hrvatske znanosti; u njemu je neke svoje najproduktivnije godine proveo Andrija Mohorovičić, profesor fizike i matematike iz obližnjeg Voloskog – kako će povijest kasnije pokazati – jedan od najvećih svjetskih seizmologa! No prije nego što će zaslužiti imenovanje cijelog sloja Zemljine kore prema svom imenu, Andrija je upravo u malenom Bakru započeo sjajan niz otkrića. Pred nautičkom školom, u kojoj je bio profesor, samostalno je konstruirao jednu od prvih meteoroloških stanica u Hrvata, pokušavajući objasniti nejasne vremenske pojave. Osuđen na znanstvenu izolaciju malog mjesta, Mohorovičić se uglavnom držao pravila “uradi sam”, pa je tako konstruirao čak i vlastitu spravu za mjerenje brzine i smjera kretanja oblaka – nefoskop!

6. ČRNOMEREC i PIOPA – Letjeti avionom, i to spravom vlastite konstrukcije – može li geek željeti išta više od toga? Upravo je to postigao svestrani zagrebački izumitelj Slavoljub Penkala, konstruiravši u vlastitoj radionici avion, koji je dovršio 1910. godine (samo sedam godina nakon braće Wright) i predao ga prvom hrvatskom pilotu Dragutinu Karlu Novaku na uzlijetanje sa zagrebačkog vojnog vježbališta na Črnomercu. Godinu dana nakon Penkale s riječke je Piope, danas apokaliptičnog otpada metala, uzletio i avanturistički raspoložen Riječanin Guido Prodam. Uz svirku glazbe i aplauz gomile, brzinom od 90 km/h na visini od 60 metara preletio je do Lovrana i natrag. Zagrepčani i Riječani tako su u kratkom roku među prvim Hrvatima vidjeli ostvarivanje revolucionarnog izuma i “letećeg čovjeka”. Budućnost je stigla.

7. POD BRIJEGOM BUJA – Ako ste ludi za minijaturnim gadgetima, 1971. godina za vas je revolucionarna. Jer tada je nastao – po mnogima – prvi svjetski digitalni džepni digitron! Iako bismo nešto takvo očekivali od fanatičnih Japanaca, revolucija se dogodila u brežuljkastom istarskom gradiću. Upravo te godine vijesti iz Buja nisu mogle biti crnje – pričalo se o kolapsu školstva, demografskoj propasti, ekonomskoj besperspektivnosti, a čak i na MIK-u zbog neuvježbanosti zbora nisu izvedene sve predviđene pjesme. I onda, usred cijele te turobne atmosfere, s novinskih stranica zabljesnula je vijest: “Mini kompjuteri iz Buja”. Odgovorna je bila novoosnovana tvornica “Digitron”, koja je iskoristila posebnu poziciju Buja u planskom gospodarstvu: elektrotehničari su dovođeni iz cijele Juge, uz sjajne uvjete – tko bi došao, dobio bi stan! Rezultati su bili brzo vidljivi: osim prvog džepnog digitalnog digitrona koji rezultat nije printao na papirnatu traku, nastao je cijeli niz drugih patenata. Da debljina nije bitna samo Jobsu svjedoči vijest iz 1975.: Digitron iz Buja stvorio je novi tip džepnog kalkulatora. Displej od dvanaestbrojnog tekućeg kristala omogućio je da računalo bude debelo samo 9 mm. Dolaskom devedesetih – naravno, kolaps. Ali barem se možemo pohvaliti da smo i mi dvadesetak godina imali osebujnu verziju Silicijske doline.

8. KAŠTEL SUĆURAC – Moderan život i tehnološki razvoj nezamisliv je bez produkata od plastike, čije širenje, pogotovo nakon Drugog svjetskog rata, na svjetskoj razini revolucionarizira svakodnevni život i ekonomiju. Novonastala Jugoslavija nije htjela ostati izvan tokova: na Dan Republike 1949. započela je s radom prva domaća tvornica plastičnih masa, nazvana – kako drugačije nego – “Jugovinil”. Tvornička sirena simbolično objavljuje da je električna struja potekla kroz ćelije odjeljenja za elektrolizu i da je počela pretvarati kuhinjsku sol u klor i vodik, njihovom sintezom stvarati klorovodik te spajanjem klorovodika i acetilena proizvoditi vinilklorid – zapisale su svečano novine. Iz “Jugovinila” se razvila nešto kasnije i još poznatija “Jugoplastika”, a praktički je na prste ruke moguće nabrojati profesore i dekane splitskog Kemijsko-tehnološkog fakulteta koji karijeru nisu započeli upravo u “Jugovinilu”. Današnji posjet pogonima ne otkriva da se tamo odvijalo nešto tako bitno za naše živote, nego prije sjajnu scenografiju za drugi dio filma The Road.

9. HNK Ivana pl. Zajca – Iako se u prvi mah pitate što radi jedna kazališna zgrada na listi geek-lokacija, nećete se razočarati. Naime, upravo ova zgrada najbolje ilustrira poseban status koji je električna struja uživala u Rijeci tih godina. Prilikom otvorenja veličanstvene nove zgrade tada Općinskog kazališta 1885. godine, pušten je u promet i prvi autonomni električni sustav unutar jedne takve javne kulturne građevine. U zgradu je ugrađeno 6 lučnih svjetiljki po 1.000 svijeća, 809 žarulja sistema “Lane – Fox” od 16 svijeća, dok je sama centrala električnog postrojenja smještena na mezaninu. Da se nije krenulo s ovim za hrvatske prilike revolucionarnim eksperimentom, zgrada bi vjerojatno bila otvorena na vrijeme – ali na predviđeni dan otvaranja pokvario se generator i svečanost je odgođena za jedan dan. No ni tada nije sve prošlo savršeno – na posljednjim scenama premijerne Aide intenzitet svjetla značajno je opao. Srećom, rizik se isplatio, pa je deset godina kasnije riječkim ulicama krenuo čak i električni tramvaj!

10. BJELOVAR – Još jedan grad od velikog značaja za hrvatsku geek-kulturu. Naime, u Bjelovaru je rođen hrvatski hamburger. Kao što je rekao njegov tvorac, poznati hrvatski kuhar Branko Ognjenović, upravo je prema njegovu receptu osamdesetih godina nastala pljeskavica po sastavu istovjetna američkoj, ali europeizirana okusa. Proizvođač je bila tvornica “5. maj”, iz čijih je pogona majburger odlazio u domove diljem Jugoslavije, stvarajući zametke ovisnosti o fast foodu. Gotovo da nema dječjeg sjećanja s kraja osamdesetih godina a da ne uključuju i ono o majburgeru koji su roditelji kupovali preko sindikata. A uz kompjutore i videoigre koji su se tada pojavili, tko je još kod kuće imao vremena za mljevenje i dugotrajno pripremanje mesa?

Geek lokacije 11-20

11. VLAŠKA 70 – O zagrebačkim autorima crtanih filmova često se govori. Ipak, bez ljubavi prema animiranim uratcima i u “ozbiljnim” godinama nema pravog geeka, a ako još nose duh znanstvene fantastike, doživljaj je potpun. Upravo takvom atmosferom i vrstom kreativnosti frcaju sedmominutni Nestašni robot i – naravno – nezaboravni Profesor Baltazar. Prizori izludjelog znanstvenika koji u svom futurističkom laboratoriju stvara robota neizbježno su štivo, nastalo po scenariju Andre Lušičića i u režiji legendarnog Dušana Vukotića. Što drugo reći nego – genijalci ravni geek-profesoru. Znamo kojemu.

12. MASARYKOVA 28 – Duh međuratnog Zagreba nezamisliv je bez izdanja “Jugoštampe”, novinskog koncerna smještenog u ulici koja nosi ime poznatog češkog političara. U jednom od glavnih izdanja, dnevnom listu “Novosti”, u subotu 11. svibnja 1935. pojavila se intrigantna obavijest: Potražite svi sutrašnji broj, jer ćete u njemu naći vrlo zanimljivu i senzacionalnu stvar koja će vas iznenaditi. I doista, u nedjeljnom broju pojavila se “Vjerenica mača”, autora Andrije Maurovića – epizoda prvog pravog hrvatskog stripa! Samo dva mjeseca poslije s iste adrese počinje stizati i tjednik “Oko”, čija su jedina tema bili upravo stripovi, a među njima su svoje mjesto ubrzo našla i dva znanstvenofantastična – “Podzemna carica” i “Ljubavnica s Marsa”, također radovi hiperproduktivnog Spartanca s Pantovčaka.

13. “ČOKOLADNI” VJESNIKOV NEBODER – Teško je u par rečenica sažeti svu važnost izdanja koja su potekla s tadašnje Avenije bratstva i jedinstva. Publikacijama poput “Sam svoj majstor”, “Sirius”, “Trend” ili “Pilot Video” – trebale bi vlastite monografije i kulturološke analize. “Sam svoj majstor” i “Trend”, koji su po obujmu ideja u najmanju ruku ravnopravni Wiredovoj rubrici “How-To Wiki”, pravi su izvor kreativnosti: kako sâm napraviti film, radio, hi-fi stereo, minielektranu, teleskop, igračke, autić na daljinski, te čak i “konzolu” za videoigrice – članak genijalno ilustriran djevojkom i dečkom zavaljenima na pod, koji igraju vlastoručno napravljen Pong. “Sirius” je pak u svojoj najplodnijoj fazi imao nakladu od čak 30.000 primjeraka, što predstavlja vrhunac aktivnosti ljubitelja i stvaratelja SF-a na ovim prostorima. Danas se sam “Vjesnik” na ponekim benzinskim pumpama popodne dijeli besplatno. I nitko ga neće.

14. BOŽIDARIĆEVA 13 – “Tuđe nećemo, svoje ne damo” – poznato je, a danas u umreženom globalnom gospodarstvu anakrono geslo bivše države. Područje koje lijepo ilustrira provedbu krilatice svakako je elektrotehnička industrija. Sva čuda modernog doma – radio, gramofon, televizor – Jugoslavija je pokušavala proizvesti i u domaćim pogonima, premda su licence i dijelovi nerijetko kupovani “vani”. Pogoni “Radio-industrije Zagreb” pri tome imaju posebno mjesto. Količina asortimana audioopreme i vizualne opreme koja je izlazila iz RIZ-a bila je izrazito velika, pa ćemo istaknuti samo popularni “narodnjak” iz ranih pedesetih koji je bio dio šireg plana: svakom kućanstvu radio po jeftinoj cijeni. Godine 1985. iz pogona će izaći i prva domaća reportažna kola, a i vlastite konfiguracije računala! Danas je RIZ poznatiji po povremenim pronalascima opasnog otpada u bivšim pogonima. Savršena preporuka za geekove željne adrenalina.

15. PLOVANIJA ZADAR – Razvoj tehnologije pokreće vojska, poznata je stvar. Jugoslavenska narodna armija, jedini projekt s naših prostora koji je smatrao da u tom segmentu vrijedi konkurirati Amerima i Rusima, bio je četrdesetak godina lokomotiva u kojoj su svoje mjesto nalazili najobrazovaniji jugoslavenski kadrovi. Gotovo da nema tvornice koja barem neki uređaj i proizvod nije razvijala i za vojsku. Jedno takvo mjesto pedesetih godina bio je i laboratorij zadarskog “Bagata”, gdje su prema naputcima s “Ruđera Boškovića” proizvođeni uređaji za mjerenje radioaktivnog zračenja, a i neki originalni patenti poput radiouređaja pomoću kojeg su se iz udaljenosti mogla aktivirati minska polja na moru! Ipak, direktive iz centra su presudile, pa “Bagat” nije do kraja razvijen kao centar patentiranja vojne tehnologije, nego pogon šivaćih mašina. Nekako je vojsku valjalo i obući.

16. PALMOTIĆEVA 18 – “Da je Tesla ovdje ostao, ništa ne bi napravio”, rekao je jednom jedan naš kultni pjevač. Iako je to, nažalost, vjerojatno istina, nije manjkalo pokušaja iskorištavanja barem dijela Tesline aure – kad mu već ne bismo dali kruha, dajmo njegovo ime tvornici, školi ili institutu. Takav se slučaj dogodio 1. studenoga 1949. godine, kada je na lokaciji današnjeg Hrvatskog Telekoma započeo s radom pogon “Nikole Tesle”. Zastarjeli, omaleni, zapušteni prostor opremljen strojevima dobivenima ratnom reparacijom, nije odavao mogućnost velikih uspjeha, ali planovi jesu. “Servisno poduzeće za montažu i održavanje telegrafskih i telefonskih uređaja” 1952. godine proizvodi automatsku kućnu centralu, koja je za razliku od dotadašnjih manualnih, u jugoslavenskim okvirima predstavljala pravu senzaciju. Aura imena je pomogla.

17. DRŽAVNI ARHIV ZAGREB – Osim što je arhiv pravo mjesto za geekove opsjednute prošlošću, ovaj zagrebački obilježio je povijest na jedan poseban način. Prvi i nerijetko ocijenjen kao jedini pravi SF/horor hrvatski film, Izbavitelji, sniman je među ostalim upravo i na lokaciji Državnog arhiva, a upravo njegova zgrada predstavlja scenografiju za ključno mjesto radnje – imaginarnu Centralnu banku u kojoj mladi siromašni književnik Gajski, kojega je igrao Ivica Vidović, pronalazi utočište ljudi-štakora na opasnoj i podloj misiji potpunog preuzimanja vlasti u gradu! Hoće li profesor Bošković u laboratoriju uspjeti pronaći rješenje? Provjerite u Invasion of Body Snatchers na hrvatski način.

18. RIJEČKA BOLNICA – Prije nego što su pacijenti počeli pristizati u ovo danas pomalo jezivo zdanje s nevjerojatno zapuštenim okolišem, u njemu je djelovala  Vojna pomorska akademija, u kojoj je svoj laboratorij imao i fizičar Petar Salcher. Kvalitetan znanstvenik kakav je bio, Salcher nije mogao bez originalnih istraživanja, pa je na molbu slavnog Ernsta Macha pristupio pokušajima fotografiranja metka u letu ne bi li dokazao Machovu teoriju o promjenama koje se zbivaju u okolini objekta u letu. U travnju 1886. godine postignuto je jedno od najvećih povijesnih otkrića na hrvatskom tlu: prvi je put snimljena slika objekta – metka – u letu nadzvučnom brzinom, i to s karakterističnim udarnim valovima koji su potvrđivali Machovu teoriju! Bio je to dovoljan motiv da i sam Mach hitno dojuri u Rijeku. Kada tome pribrojimo da je Salcher samo mjesec dana nakon Röntgena u prostorijama današnje Talijanske gimnazije napravio i famoznu fotografiju ruke barunice Vranyczany, postaje jasno kakav je velikan hodao našim ulicama.

19. ŽITNJAK – Definitivno lokacija no. 1 za ljubitelje heavy industrijske opreme. Osim što je Žitnjak i danas obilježen industrijskom proizvodnjom, lokacija koja svakako zaslužuje pozornost jest prostor bivše tvornice alatnih strojeva “Prvomajska”. Zapanjujuća količina proizvoda ključnih za razvoj proizvodne ekonomije izlazila je s traka u “Prvomajskoj”, dok je u isto vrijeme sâm proizvodni proces relativno brzo osuvremenjivan. Među takvim su ključnim proizvodima i strojevi s numeričkim, tj. računalnim upravljanjem, od kojih je prvi upotrijebljen u prosincu 1969. godine; bila je riječ o horizontalnoj bušilici Scharmann. Samo dvije godine kasnije iz samih pogona “Prvomajske” izašla je prva domaća glodalica s numeričkim upravljanjem G301 NC. Zagrebačka lokacija tvornice nije bila jedina poznata po usvajanju inovacija; podružnica u istarskoj Raši proizvela je osamdesetih godina prvog industrijskog robota i laserski NC stroj. Čak pedeset zemalja u svijetu koristilo je proizvode iz “Prvomajske”, pa su se tako njihovom tehnologijom izrađivali Mig 29 i modeli Škode. Posjeti “Prvomajskoj” danas imaju neobičnu simboliku – na Žitnjaku se nalazi skladište Coca-Cole, a Raša je preporučljiva samo geekovima avanturističkog duha. U prostorima “firme sljedbenika” svoj je spot snimila – ni manje ni više nego – Severina.

20. LEPA VES – Predio od današnje Jurjevske ulice do potoka Medveščaka, tj. današnje Medvedgradske ulice udomio je od 1857. godine prvi zagrebački botanički vrt. Taj je vrt, naravno, u ovoj našoj sredini bio rezultat izuzetnih entuzijasta – botaničara dr. Schlossera i Ljudevita Vukotinovića. Premda je u trenutku nepoznatom istraživačima botanički vrt nestao, vrijedno je znati da je i prije ovog današnjeg izrazito bogatog Botaničkog vrta PMF-a postojala želja za prikupljanjem, uzgajanjem i očuvanjem ogromnog bogatstva biljnog svijeta.

Geek lokacije 21-25

21. GETALDIĆEVA – Zamislite natjecatelja u fotelji Milijunaša kako pokušava odgovoriti na prvo pitanje: koji se predmet povezuje s geekovima, dok se kao odgovori nude auto, nogometna lopta, manekenke i naočale. Vaš odgovor bi, naravno, bio – naočale. Evo nekoliko natuknica i za teža pitanja tog tipa. Prvo hrvatsko poduzeće za proizvodnju optičkih naočala, ali i optičkih naprava poput mikroskopa, dalekozora i teleskopa, osnovano je u kolovozu 1949. godine, noseći ime prema slavnom dubrovačkom matematičaru i fizičaru Marinu Getaldiću. Osim za slabovidne, “Ghetaldus” je razvio široku djelatnost proizvodnje naočala za sunce prema posljednjim modnim trendovima, a pedesetih godina prošlog stoljeća okušali su se i u proizvodnji analognog fotoaparata Regula III, 35-milimetarskog rangefindera reklamiranog zgodnom ženom u fotografskoj akciji.

22. Lokacija zagrebačkoga HNK – Mjesto gostovanja glasovitog zrakoplovca Giacoma Merighija iz Bologne označilo je jedan od najznačajnijih kontakata Hrvata s letećim objektom. Iako je već i prethodnih godina bilo entuzijasta koji bi se balonom izdignuli iznad zemlje, Merighijev niz letova balonom iznad Zagreba započet 29. rujna 1889. godine predstavljao je senzaciju. Budući da tada HNK još nije bio izgrađen, nego se na tom mjestu nalazilo sajmište, nekoliko tisuća ljudi okupilo se ondje, promatrajući kako se balon imena “Drzoviti orao” uzdiže stotinjak metara iznad zemlje, gdje je Merighi izveo svoje točke na trapezu, ponovivši ih u sljedećim godinama još desetak puta. Avanturistički, kao što je i živio, Merighi je i poginuo – avion mu se deset godina kasnije srušio u Grazu.

23. PEŠĆENICA –Iste godine kada je s izlaženjem započeo i genijalni “Sirius”  registrirano je i na adresi u ulici Ivanićgradska 41a Društvo za znanstvenu fantastiku SFera, predstavivši jedinstveni trenutak u razvoj hrvatskog SF-a. Ipak, osim po SF-u, prostorije SFere bile su uz Multimedijski centar jedan od najzanimljivijih punktova razvoja hrvatskih videoigara. Kako su u razgovoru za “Pilot Video”, časopis iz osamdesetih, specijaliziran izričito za računalne igre, posvjedočili članovi SFere, nekoliko mjeseci nakon izlaska na tržište Sinclaira ZX 80 1980. godine nabavljen je jedan njegov primjerak, koji je bio iskorištavan/korišten do besvijesti. Maštoviti kakvi jesu, SFerovci se nisu zadržavali samo na igranju, nego – kako rekoše – najviše pažnje se posvećuje stvaranju novih igara. A kada već govorimo o pionirima računalnog igranja, nepošteno bi bilo ne spomenuti “Suzy Soft” iz Gruške ulice – pionirskog domaćeg izdavača igrica i računalnih programa. Pa tko ne bi htio zaigrati “Ali-Babu, svemirsku priču” ili “Vruće ljetovanje – pustolovnu igru za jednog igrača uz podršku cijele obitelji”?

24. CVJETNI TRG – Na žalost, šetnja ulicama Zagreba ne pokazuje da se i mi uklapamo u svjetski trend kompjuterizacije. U našim izlozima rijetko se može vidjeti nešto od računarske tehnike, da o dodatnim uređajima i ne govorimo. Pravo je osvježenje za oči gladne kompjutera izlog “Mladinske knjige” na Preradovićevom trgu… – pisao je osamdesetih godina žalosni novinar “Pilota”, lutujaći turobnim glavnim gradom SR Hrvatske i zaustavljajući se pred izlogom na trgu danas poznatom prvenstveno po urbanističkoj devastaciji i mafijaškim obračunima, a ne cvijeću i informatici. S druge pak strane Damir Muraja, jedan od pionira programiranja i tvorac legendarne igre “Kung Fu”, koja se mogla pohvaliti i međunarodnim uspjehom, više je volio strane knjige u knjižari “Mladost” u Gundulićevoj ulici, što nas lijepo podsjeća da se geekom bez knjiga i učenja ne postaje.   

25. IVANIĆ GRAD, VULINCA 10 – Potvrđujući valjda primjer Buja i Digitrona, prema kojem često na periferiji nastaju najznačajniji događaji, pojavilo se početkom osamdesetih na periferiji Zagreba prvo hrvatsko računalo, rezultat rada “Ivasim Elektronike”. Na čelu razvoja “Ivasima” bio je Branimir Makanec, čovjek o čijem će se utjecaju na razvoj računalstva u Hrvatskoj jednog dana pisati knjige. Godine 1972. Makanec je bio jedan od inicijatora pokretanja Multimedijskog centra kroz koji je prošla “krema” budućih hrvatskih programera. Njihove uspomene i danas žive, ali na tavanu “Školskog muzeja”, a dio tih programera upravo restaurira i za ponovni rad osposobljava negdašnji ponos MMC-a –  HP2000, prvo time-sharing računalo u Jugoslaviji!  Produbljujući entuzijastičan rad na informatizaciji školstva, Makanec projektira jedno od prvih hrvatskih osobnih računala, Ivel Ultra, čijih 1.000 primjeraka završava po srednjim školama, dok je ostatak predviđenih uređaja nestao u birokratskim zavrzlamama i inflaciji. Računalo Ivel Ultra bilo je kompatibilno revolucionarnom Appleu II, a bilo bi zanimljivo vidjeti Jobsovu reakciju da je kojim slučajem vidio reklamu za Ivel, koja je govorila: U protekle dvije godine razvili smo vlastiti operativni sistem koji se služi istim formatom zapisa kao Appleov Dos 3.3., ali je oko pet puta brži u radu s diskovima i ima oko 50 posto naredbi više od starog Appleovog operativnog sistema.

+ Bonus: Dva najgeek mainstream mjesta koja morate vidjeti!

Smiljan
Još jedna naša domaća lokacija kraj koje možda često prođete na putu prema moru i ne stanete jer bi čim prije zalegli na plažu. A trebali bi jer se tu nalazi Memorijalni centar Nikola Tesla, koji je otac i majka svih geekova.

Peek and Poke
Da bi vidjeli povijest računala i saznali više ne trebate putovati preko oceana – dovoljno je skočiti do Rijeke u naš Peek and Poke muzej, koji je i RyanAir magazin svrstao među pedeset lokacija koje morate vidjeti. Sam muzej razgalit će svakog pravog geeka zajedno s osnivačima koji će vas provesti kroz eksponate i objasniti detaljno što je što.

Tekst je originalno objavljen u magazinu Plan B, broj 30.