Top 10: WTF spotovi iz Japana
- 20. svibnja 2016.
- #Japan — #videospotovi
Navikli smo povezivati Japan s bizarnim stvarima, od radioaktivnoga guštera Godzille, djevojačkoga orkestra u kojemu su sve izvođačice gole, Zombie Ass Toilet of the Dead – bizarnoga filma o zombijima koji izlaze iz zahoda i grabe ljude za stražnjice, pa do televizijskih karaoke kvizova u kojima natjecatelji pjevaju dok ih zgodne voditeljice ručno zadovoljavaju u namjeri da ih ometu u pjevanju, a sve to prate obitelj i prijatelji koji zdušno navijaju.
Možda je najčudnije od svega kad japanski zborovi pjevaju U boj, u boj, ali tako časni Japanci odaju počast hrabroj posadi sigetske utvrde, o čemu su im priče prenijeli hrvatski mornari, pa smo to nekako i prihvatili. No, za malo modernije glazbeno razdoblje od opere Nikola Šubić Zrinski donosimo pregled WTF japanskih videospotova.
Soft on Demand – Let’s Get Fight!
Da Japanci drukčije shvaćaju golotinju i seksualnost već je odavno jasno – na većini naših kioska nije moguće kupiti nošene ženske gaćice, a restorani još uvijek preferiraju posuđe umjesto ljudskih tijela. Zato se onima koji se u odjeći osjećaju kao u oklopu Japan može činiti obećanom zemljom. Barem sudeći prema ženskome bendu SOD, odnosno Soft on Demand, koji nosi naziv kao i producentska kuća za filmove za odrasle. Čak ni glazba nije toliko loša, iako je prema komentarima jasno da većinu od nekoliko stotina tisuća pogleda na videu nisu ostvarili ljubitelji toga glazbenog izričaja.
Kyary Pamyu Pamyu – Tsukematsukeru
Manekenka i pjevačica, pravim imenom Kiriko Takemura, bilježi desetke milijuna pogleda svojih spotova, a s pjesmom PonPonPon ušla je i među japanskih Top 10 pjesama 2011. godine. Pamyu Pamyu očito voli ponavljati iste riječi jer, osim ponavljanja u njezinu u umjetničkom imenu, i većina joj se pjesama sastoji od istih riječi poput PonPonPon, KoiKoiKoi, Kira Kira Killer, Pika Pika Fantajin. O njezinim spotovima nema se što mnogo pričati – ako volite gledati ljude u neuvjerljivim kostimima lavova kako plešu neki čudan breakdance ispred povišenoga prijestolja koje izgleda poput krakova hobotnice. Za one koji nisu ljubitelji kostimiranih spotova, tu je Candy Candy u kojemu pjevačica po ulici trči s prepečenim tostom u ustima.
World’s Order – Have a nice day!
I japanski muškarci konja za trku imaju! Zašto bi samo djevojke izazivale čuđenje u svijetu?! Evo jednoga sasvim normalnoga spota u kojemu se skupina jednako odjevenih muškaraca kreće poput formacije robota i radi identične stvari – hodaju na isti način, jednako plešu, jedu, drže iste sladolede, nekakve lizalice, slušaju iste ploče i u ruci drže jednake gole muške lutke. Naravno, video ne bi bio ni blizu neobičnome da uza sve to ne hodaju među normalnim prolaznicima pa svatko koga tu i tamo dodirnu postane kao i oni.
My Dragon – Nijigen Complex
A evo što se dogodi kada japanski bend odluči uglazbiti nekoliko najpoznatijih bajki svijeta, pa tako Crvenkapicu na putu do kuće od slatkiša naganjaju divovske pčele koje su zapravo kostimirani bradati muškarci s perikama. Kao da nije dovoljno čudna originalna bajka…
Kiryu – Oirantan
Ovako to izgleda kada se ljudi-pčele iz benda My Dragon ozbiljno bave glazbom. Naime, ovo je glavni projekt ljudi koji usput vode i My Dragon, iako ostaje nejasno zašto to zovu ozbiljnim, a ono sporednim projektom. S obzirom na količinu boja i način snimanja spota, dobra su podloga za stvaranje psihosomatskih bolesti.
LadyBaby – Nippon Manju
Koliko se može shvatiti iz teksta, djevojke u slatkoj odjeći japanskih školarki na početku govore: „Welcome to Nippon“, odnosno Dobrodošli u Japan. Onda se pojavi bradati muškarac u istoj takvoj odjeći i pjeva dubokim “grinderskim” glasom. Poslije hoda u odjeći sobarice po trgovini i dalje “grinda”. On je očito bijelac, odnosno nije Azijat, čime ne čini preveliku reklamu Japanu jer ako nakon određenoga vremena zapadni posjetitelji postanu takvi, neka ne očekuju red za turističke vize.
Mini Moni – Jankenpyon
Ne znamo što je s neuvjerljivim životinjskim kostimima, ali to što četiri djevojke plešu u nečemu za što nije jasno je li astronaut, zec ili svinja, nije najgore u ovome spotu. Najgore je to što su potpuno neusklađene. Možda nije čudno što se njihov prvi spot za pjesmu Ai~n! Dance no uta u tražilici može lakše naći ako utipkate najgori spot svih vremena.
Maruosa – Aca
Spojiti “grind” s elektronskim zvukom i bizarnim spotom u kojemu kroz šareno zubalo gledamo glavu animiranu na tijelo očerupane kokoši? Zašto ne?! Ne očekujte da će vam melodija ući u uho, ali od vrištanja i spota možda nećete moći spavati nekoliko dana. I ignorirajte unutarnji glas koji se možda pojavi i nagovara vas na nepodopštine (ne želi vam dobro, ali kada prođe dovoljno vremena od gledanja spota, glas i ružne misli će nestati)!
Sendai Kamotsu – Zekkomon
Kombinacija mitologije, tradicije, modernoga rocka i hrapavoga glasa – i imamo japanskoga Thompsona! Spot počinje normalno – konačno nešto što mogu gledati svi bez straha od epileptičnih napadaja – i sve bi bilo zamalo pa normalno da osoba s maskom starca ne gura prste ninjama u anus. Vrijedi pogledati. Sendai Kamotsu sporedni je projekt popularnoga banda Nightmare čiji su spotovi i glazba gotovo pa nešto uobičajeno ako izuzmemo frizure, nakit na licu, odjeću, glazbu i način na koji je spot snimljen.
Kiiiiii – 4 Little Joeys
Japan obično smatramo bogatom zemljom, ali evo dokaza da ni kod njih ne raspolažu svi golemim novčanim iznosima za snimanje spotova. Štoviše, za snimanje ovoga hita za duo Kiiiiii bio je potreban produžni kabel i 17 minuta u kojima su spot osmislile, presvukle se i namontirale specijalne (d)efekte. A možda su u tih 17 minuta i skladale uradak.