Stara uskortračna pruga Parenzana, koja je prolazila kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju pretvorena je u biciklističku stazu dugu, danas dugu oko 105 kilometara jer je ovih dana završena Parenzana II! Prije koju godinu prošao sam jedinicu, 61 kilometar od Vižinade do Savudrije  i natrag i evo kako je to izgledalo

Uskotračna pruga Parenzana radila je od 1902. do 1935. godine a protezala se kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju sveukupnom dužinom od 123 kilometra. Imala je 35 stanica, najviša točka do koje je pruga dolazila nalazila se u blizini Grožnjana (293 metra), prolazilo se kroz osam tunela sveukupne dužine 1530 metara a preko 6 vijadukata i 11 mostova. Prosječna brzina bila je 25 km/h a najviša 31 km/h. Glavni gradovi trase bili su Poreč, Kopar i Trst. Kako je pisao magazin Morsko prase, a prenio forum zeljeznice.net grof Peter Walderstein razradio je idejnu varijantu pruge koja je bila prihvaćena pa je izgradnja dokumentacije počela 1888. godine. No, konačni projekt usvojen je tek 1899. godine. Prva je dionica, od Trsta do Buja u promet puštena 1. travnja 1902. godine, a 15. prosinca iste godine Parenzana je svečano otvorena. Od zanimljivih brojki, valja izdvojiti kako su najduži vijadukti Antonci (79,10 metara) i Oprtalj (72,54 metara), te kako se uz prugu nalazilo osam postaja za opskrbu lokomotiva vodom.

Uz pomoć Europske unije (90 %, 174.170 EUR), i Istarske županije (10 %, 17.417 EUR) hrvatski dio staze, i dio u Sloveniji, je ponovo prokrčen i očišćen, a obzirom da staza povezuje tri države, ova trasa nazvana je Staza zdravlja i prijateljstva. Njena primarna namjena je biciklistička staza, no naravno, njome se može i šetati. Preuređena staza otvorena je 10. svibnja 2008. godine i od tada do danas njome je prošlo tko zna koliko biciklista i šetača. Kraj svibnja prije nekoliko godina bio je idealan da i isprobamo stazu biciklom!

Kratkotrajne pripreme

Već na prvi internetski pogled staza je izgledala uzbudljivo! Šezdeset i jedan kilometar od kojih barem tridesetak ide kroz najljepši dio središnje Istre. Osim Googlea, u istraživanju i pripremu za stazu pomogao nam je i site www.istria-bike.com, na kojem smo našli opis staze, karte i sve potrebne informacije.

Ni na manje zahtjevne staze se ne ide bez detaljne pripreme, a kamoli na ovakvu, gdje vam se usred ničega, može dogoditi tko zna što. Bicikl (HARO V3) zahtjeva detaljnu pripremu, i to kod servisera ako je ikako moguće. Ja sam svoju obavio sam, jer sam nekad prelijen za te stvari, ali vi ne budite. Bicikl je očišćen i podmazan s WD-40, gume napumpane, kočnice podešene, sve provjereno. Bez dodatne opreme ni ne pomišljajte na put! Kaciga je obavezna, biciklističke rukavice, odjeća, prednje svjetlo, bljeskalica, rezervne zračnice, pumpa, karta staze ili još bolje GPS, kompas…

Specifikacija staze kaže da je vrijeme vožnje maksimalno 4 sata, ali ne vjerujte tome osim ako niste u dobroj kondiciji odnosno ako niste svaki vikend biciklom na Sljemenu ili odvozite reda radi stotinjak kilometara tjedno. Za bicikliste rekreativce poput mene, koji na Sljeme biciklom odu nekoliko puta godišnja i ne bave se sportom, staza je teška, naročito ako planirate u istom danu napraviti 120 kilometara, odnosno proći stazu do kraja i vratiti se na početnu točku, što je i bio naš ambiciozni plan.

Pogled s vrha

U Vižinadi, iz koje smo krenuli, bili smo oko 8. Dočekao nas je prekrasan pogled na Motovun – ispod grada oblaci, a sam grad osunčan. Slika zbog koje se isplati doći, pa makar i ne krenuli dalje. Na samom početku stazu nalazi se i vidikovac i oznaka (sa svim detaljnim informacijama) da baš tu staza počinje (ili završava, ovisno odakle krećete). Od Vižinade do Livada se praktički spuštate cijelim putem (oko 17 km). Osim prije Motovuna to nisu neki značajni spustevi, ali taj motovunski je epski, i makadam je divan za vožnju. Što se ne može reći za prvih nekoliko kilometara staze – jest makadam, ali s dosta kamenja, pa je potrebno čvrsto držati guvernal i pažljivo voziti da ne bi pali. Malo je i naporno treskati se tako, ali to je čar vožnje. Na tom dijelu naći ćete i nešto malo asfalta kojeg smo se kasnije, penjući se prema Grožnjanu, s nostalgijom prisjećali.

Prvi tunel čeka vas također na tom prvom dijelu stazu. Unutra je mrkli mrak (kasniji tuneli su osvijetljeni) i svjetlo je obavezno, jer se stvarno ne vidi prst pred nosom. Makadam u tunelima je prepun kamenja pa i u vožnji treba biti oprezan. Osim tunela, putem ćete naići i na nekoliko spomenutih vijadukata s kojih se redovito pruža prelijep pogled i par kanjona – s obje strane stijene a vi vozite usred njih. I ti vidikovci su zamka jer vas dosta usporavaju – treba stati na svakom i uslikati kakvu lijepu fotografiju.

Uživajte koliko god možete u tom dijelu staze, Vižinada-Livade jer nakon Livada kreće uspon prema Grožnjanu. Uspon je zavaravajući, sve kao ne penješ se, uzbrdice su blage, ali toga ima dvadeset kilometara! Doduše, nakon Oprtlja slijedi još jedan prelijepi spust do Završja pa penjanje prema Grožnjanu. Meni je uspon bio težak, taman su me koljena počela lagano boljeti pa sam se malo patio, ali hrabro sam išao naprijed, okret po okret! Za ovakve situacije kad vam je teško, dobro je stati pojesti nešto voća ili kakvu energetsku štangicu čokolade, popiti vode (nisam je spomenuo pod obavezna oprema, mislim ako to zaboravite…)

Eye of the tiger

Nakon jednog od zavoja, ugledat ćete Grožnjan i to je kako se kaže, melem na ranu! Jer znate da nakon Grožnjana slijedi put prema dolje, sve do Savudrije. Baš tamo, iza tog zavoja, sreli smo dvoje stranih turista koji su se zaputili u Vižinadu biciklima, bez kacige i normalne karte – imali su samo neki turistički prospekt, pa smo im objasnili da ih čeka barem 30 kilometara puta. Stvarno ne znam što su mislili, vjerojatno, po toj karti, da je iza sljedećg zavoja. Osim njih, sreli smo dosta drugih biciklista koji su uživali u dijelovima staze. Od svih spomenutih gradova, ulazite zapravo samo u Grožnjan i Buje, svi ostali su tu negdje, ali ih ne vidite, osim kao Motovun ispod kojeg prolazite.

Put od Grožnjana do Savudrije nije atraktivan kao onaj od Vižinade do Motovuna. Osim toga, neki dijelovi, kratki ali ipak, voze se po asfaltu što mi se nikako ne sviđa. Nakon Grožnjana slijedi jedan strmi i dosta nezgodan spust po kamenju, a kasnije ima sitnijeg kamenja na hrpama koje vas lako može zanijeti i baciti na jednu od zmijetina (ili zeca) koje smo ugledali. Taj spust prema Buju isto nije loš, ali poprilično nezanimljiv.

Naravno, kad ste u Grožnjanu, nakon tog lijepog dijela, mislite da je cijela staza takva, ali nije i zato svima koji ju mislite proći prijateljski savjet – odvezite se od Vižinade do Grožnjana, odmarajte pola dana u Grožnjanu i vratite se istim putem natrag. Mi smo odvozili skoro do Savudrije. Staza je izvrsno označena skroz do iza Buja, ali nakon toga, negdje smo krivo skrenuli i završili na graničnom prijelazu Plovanije, do kud otprilike staza i ide ali smo je mi negdje malo skratili, također po nekom i ne baš ugodnom strmom spustu. Da sam tad, kad smo stigli na minutu od Europske unije, legao u travu, spavao bi do sljedećeg jutra! Mislim, ipak sam većinu vremena na električnom biciklu, a kondicija mi nije na zavidnom nivou. Nisam imao snage čak ni fotkati Portorož u daljini, ni male avione koji slijeću na lokalni aerodrom, što isto nije loše za vidjeti, makar se ne može mjeriti s pogledom iz Vižinade ili Grožnjana.

Ako želite odvoziti sve po baš toj stazi, pripazite na tom dijelu nakon Buja gdje skrećete. Da se ne vraćamo makadamom (cca 5 km) popeli smo se cestom do Kaldanije (5 km od Buja) i krenuli natrag prema Grožnjanu, no ovaj put smo odlučili ići drugim putem jer da nismo, ja bi vjerojatno još pokušavao doći natrag do Vižinade. Uglavnom, iz Buja ima slabo korištena cesta koja vodi skroz do Grožnjana a koje je relativno laka za voziti, a kojom smo do ovog gradića ponovo i stigli. Na žalost, propustili smo ovaj dvadeset kilometarski spust od Grožnjana do Livada, jer jednostavno nije bilo teorije da odvezem od Livada do Motovuna tu uzbrdicu. Put smo skratili spustivši se 4,5 kilometara dugim makadamom iz Grožnjana (na kojem povremeno naiđe automobil pa pažljivo), izašli na cestu i njome se popeli daljnjih 5,5 kilometara do Vižinade odakle smo krenuli.

U Vižinadu smo se vratili točno u 20 sati, dakle uz sat-dva pauze za ručak, 12 sati nam je trebalo sa skraćivanjem staze, odnosno da prođemo, da ne pretjerujem, oko 80 kilometara (od kojih sam nekoliko sigurno i prohodao). Obzirom da ljeto valjda više dolazi, možda nije najpametnije voziti ovom stazom po najvećoj vrućini, ali za rujan je svakako zabilježite u planer. Vožnja je divna…

Specifikacija staze

Tehnički opis (iz smjera Vižinade)

Lokacija: Vižinada-Motovun-Livade-Grožnjan-Buje-Savudrija
Dužina staze: 61 km
Polazna točka: Vižinada
Krajnja točka: Savudrija
Težina staze: srednja
Visinska razlika: 610 m
Najviša točka: 290 m
Najniža točka: 5 m
Tip staze: makadam
Vrijeme vožnje: 3:30-4:00 h
Asfalt: 2 km 3.28%
Makadam: 59 km 96.72%

Istria bike

Osim infomacija o ovoj stazi, na siteu Istria Bike naći ćete i informacije osvim drugim stazama u Istri. Radi se o stranicama “biciklističke” agencije koja ima organizirane ture – obiteljsku, MTB, tematske i slične a u kojima Istru obilaze kroz veći broj dana biciklima.

Zeljeznice.net

Detaljnu povijest Parenzane i tehničke specifikacije pruge možete pronaći na forumu portala Zeljeznice.net

Službene stranice projekta
Službene stranice projekta Staze zdravlja i prijateljstva nalaze se na adresi www.parenzana.net. Na žalost, nema onoliko informacija koliko bi željeli da ima, ali poslužit će za osnovno informiranje. Nekoliko video zapisa sa staze možete naći i na You Tubeu.

Biciklijada 2013

Otvaranje trase Poreč Vižinada dogodit će se 24. ožujka! Povodom otvaranja dogodit će se i biciklijada – starta se u 10 iz Poreča, ide se do Vižinade Parenzanom, i natrag. Saznajte više.