Retro nova godina

Svi znamo kako se slavi danas, no kako se nekoć slavilo u Jugi? Uz nezaobilazne dočeke u hotelima i pred televizorima, glasno se prolamala čestitka: „Sretna Nova godina, nema više crno-bijelih televizora!“

Ovako, nema ni smisla slaviti. Ako se ne može ili ne zna bolje – onda ne valja ni ovako. Ako se doček Nove godine, u klubu Društva nastavnika, proslavljuje s bocom piva, parom hrenovki, dva garnirana sendviča, dva tvrdo kuhana jaja, dva kolača i pola litre vina – što s rezervacijom stoji 40 dinara – onda je to ogledalo bijede koju bi, napokon, trebalo raspršiti, u svakom smislu.

Tko će drugi pisati ovako oštro i cinično negoli Igor Mandić u svom kultnom „Notesu“ Vjesnika u srijedu u prvim danima svježe dočekane 1971. godine. Poznavajući njegovo djelo (odlični osvrti na kuhanje!) i životne izbore, Mandić nikada nije imao ništa protiv dobre kapljice i ukusnog zalogaja, pa mi se u prvi mah učinilo neobičnim što vrijeđa praznik koji je hedonizam ustoličio na božansku razinu. No s druge strane, ne bi bilo nenadmašnog stila i igre njegove malenkosti da mu na jednoj strani ne pada kiša, a na drugoj ne raste trava. Ipak, činjenica je da su se ranih 70-ih Hrvati još uvijek učili suvremenom doživljaju i slavljenju Nove godine.

Konzumeristički blagdan
Dok je u tradicionalnim društvima trenutak prijelaza u novu godinu značio zatvaranje životnog kruga i obnovu prirodnog ciklusa, naša točka prelaska preko 00.00.00 na 00.00.01 prvoga siječnja osim geeky-binarnih asocijacija predstavlja kratkotrajan zaborav na korporacijski stres, Sun-Tzu uredske ratove, rokove (nije li baš gadna riječ DEADline?!), potiskivanje kreditnih kamata u duboku podsvijest, ignoriranje prevarantskih političara… Dok su se preci veselili ponovnom produženju dana i skorom rađanju nove prirode, našu obnovu ciklusa pečatira raskravljeno buđenje ispod plahte supruge/a, voditelja/ice (ne želim biti politički korektan, nego stvarno hoću reći da je baš sve moguće) korporativnih komunikacija. No o tome više u siječanjskom izdanju, ako prsti budu na broju. Vratimo se našim veselim Jugoslavenima.

U zdravom dijelu moderne povijesne znanosti već je općeprihvaćena činjenica da smo konzumerističko društvo počeli postajati daleko prije nego što su se gigantski trgovački centri pojavili na periferiji, a kao i za žito s tavana, i za to nam je kriv Tito. Naime, Božić, oko kojeg se već u prijeratnom razdoblju počeo formirati svijet potrošnje, slavlja i darivanja, nestao je iz službene upotrebe, a vrijeme za veselje sabijeno je u razdoblje između Dana armije 22. prosinca i Nove godine. Po prvi je put Nova godina postala isključivi događaj za koji se obavljaju obilne kupovine, daruju najnoviji dometi tehnologije i masovno konzumiraju brendovi domaće industrije. Kako je kroz 1960-te stvoren i fenomen zabavne glazbe, a i TV ulazi u većinu domova, odbrojavanje je moglo početi. Pridružujemo se.

10
Još jednu nezaboravnu novogodišnju noć uz svečanu večeru i muziku za ples priređuje vam Hotel Adriatic, Kvarner spreman za doček; Možete dočekati Novu godinu u Kabaret baru Plavi Jadran; Dočekajte Novu godinu u hotelima Brodokomerca na Krku (…) – samo je manja količina gomile javnih poziva za doček Nove godine u hotelima i restoranima. Naime, premda hoteli s obzirom na kapacitete možda nisu bili najposjećeniji, dočeci u probranom društvu zasigurno su bili najpromoviraniji. Osim što su nudili veće količine hrane i pića, bili su jedina mjesta s ponudom kompletnog programa – od plesa i pjesme, hrane, pa do nagradnih igara.

Doček u hotelu podrazumijevao je i kupovinu posebne haljine, što nije bilo svima po volji. Izvjesna Bakaranka Zoja Moreti na pitanje novinara gdje će dočekati 1973. godinu, odala je mentalitet nove omladine: Skupit će se nas četvero ili petoro najboljih prijatelja kod mog mladića. Mrzim hotelske usiljenosti i revije haljina. Za one plićeg džepa bile su tu društvene prostorije proizvodnih kolektiva, a danas popularni gradski dočeci na otvorenom uglavnom se nisu organizirali. To nije značilo i manje smeća, s obzirom na često bacanje boca i čaša kroz prozor. Sitnica. Dok za Novu ne leti TV, dobro je.

9
Unaprijed se treba pobrinuti za muziku jer će ples biti glavni sadržaj rada proslave. Magnetofon ili gramofon s dovoljnim brojem ploča, ali može i radio aparat jer će radio stanice masovno emitirati plesnu muziku – savjetovali su omladinski listovi mladima poput Zoje Moreti krajem 1960-ih. Domaći proizvođači spremno su prihvatili poziv, pa je Radio Industrija Zagreb poručivala: Nabavite najtraženiji električni gramofon Figaro koji će ugodno zabavljati vas i vaše ukućane. Glazba prikladna za doček dijelila se u dvije skupine: zabavnu i narodnu.

Cijela scena koja je nastajala i preživljavala na festivalima poput zagrebačkog i opatijskog – spadala je pod etiketu zabavnih, a tu su briljirali glasovi Elvire Voće, Dragana Antića, Radojke Šverko, Beti Jurković, Kiće Slabinca (možda zvuči nevjerojatno u ovom društvu, ali ranih 1970-ih on nije bio na glasu kao bećarski pjevač, pa je čak i omladinska štampa sklona „cool“ kulturi dijelila njegov poster u prirodnoj veličini!). Svi popularni zabavnjaci Novu godinu su dočekivali radno, i to najčešće angažirani u spomenutim hotelima. Paralelno tom svijetu odijela, svečanih haljina i fulirskih manira egzistirala je glazba za dušu i srce. Nova 1977. godina dočekivala se u društvu programa TV Beograd s Usnijom Redžepovom, puhačkim orkestrom, harmonikom Bate Kande i frulom Save Jeremića, a Neda Ukraden izvela je Šalvare na dočeku TV Sarajevo. Za svakoga ponešto.

8
Iz naše perspektive zasigurno najneobičniji fenomen jugoslavenskih Novih godina bio je – doček u kinu. Da, dobro ste, pročitali: barem do sredine 70-ih dočekivanje Nove godine u kinu stajalo je uz bok obiteljskom i hotelskom odbrojavanju. Zbog pristupačnijih cijena ulaznica mnogi će proslaviti praznik i u kinematografima, u kojima će se davati najveći broj premijernih filmova, pisale su novine, a oglasi pozivali: Dočekajte Novu godinu u kinu Partizan uz film „Cabaret“ i „Što te tata pušta samu“. No bio je to potpuniji događaj od samog gledanja filma. Naime, kupovina ulaznice značila je ulazak u bubanj, na temelju čega su se tijekom večeri dijeli pokloni poput likera i slatkiša. Eto prijedloga za Cinestar.

7
Najveća mitologija o dočecima Nove godine ispletena je, naravno, oko Tita, a tračevi variraju od opisa šarmiranja mladih djevojaka do ulizivanja Maršalu, što su prakticirale popularne zabavljačice poput Nele Eržišnik i Tereze Kesovije (one iste koje su kasnije postale prave perjanice nacionalnog buđenja). Tito je svaku Novu godinu dočekivao na drugom mjestu, uz obavezno bogato čašćenje i zabavni program, čiju su atmosferu prvotno prenosile novine, a kasnije i televizija. Premda svakako možemo spekulirati kakva je bila reakcija Jovanke na fotografiju naslovnice Vjesnika u srijedu s dočeka 1960. godine, na kojoj Tito s četiri omladinke pleše kolo, narod je redovito dobivao optimistične čestitke: Svim našim radnim kolektivima, svim radnim ljudima i svim građanima naše zemlje želim sretnu novu 1966. godinu i mnogo uspjeha u svakodnevnom radu – mnogo sreće i prosperiteta čitavoj zemlji. Radni čovjek uvijek na prvom mjestu.

6
Ako je razdoblje Jugoslavije bilo tek trening za potrošačko društvo 21. stoljeća, onda su novogodišnju kupovinu činili oni trenuci u kojima trener iz vas crpi zadnji atom snage. Novinski komentatori opisivali su raspoloženje uzbuđenja, velike potrošnje i gužve, sa stalnim upitnikom i strahom hoće li određenih artikala nestati prije vremena. Ništa nemoguće, pogotovo kada je južno voće bilo u pitanju. U svakom gradu novoizgrađene robne kuće (treba napomenuti da su se one tada slavile kao uspjesi, a ne kao nakaradna pojava) u prosinačkim danima ostajale su otvorene i nedjeljom, što je bila velika atrakcija, s obzirom na to da su jugoslavenske nedjelje do danas ostale upamćene upravo po pustim ulicama i dosadi (album „Sunčana strana ulice“, pjesma: Nedjelja popodne).

Novi fenomen bili su i posebni novogodišnji sajmovi s ponudom sniženja, ali i lunaparkom za najmlađe. Gotovo da nije bilo brenda koji u prosinačkim danima nije apelirao da je upravo on najbolji poklon: Sloboda čarape – vaš tihi pratilac u svečanim trenucima; Vašu obitelj i prijatelje ugodno ćete iznenaditi i obradovati ako im za novogodišnji poklon kupite najtraženiji televizijski prijemnik Čajevac; Darivanja u braku doprinose bračnoj harmoniji, a ona je temelj svakog braka. Bagat šivaći stoj za novogodišnji poklon supruzi bit će njen najdraži dar – samo su dio novootkrivene blagdanske komunikacije proizvođača s kupcima. Kad već neće posvađana rodbina okrenut’ (doslovno!) brojčanik telefona Iskra…

5
Pijanstvo i Nova godina spojili su se u Jugoslaviji i ostali do danas nerazdruživi partneri. Domaća industrija alkoholnih pića rijetko je upadala u krize, nudila je impozantnu količinu proizvoda, a žestice su, uz deterdžente za pranje rublja, pripadale najreklamiranijim proizvodima (npr. puno, puno više od cigareta!). Za jake ljude, jako piće – poručivala je stara prirodna šljivovica Kuma, a svi su znali da u zimskim mjesecima grije i okrepljuje punč rum Pepito.

Alkoholni kapacitet Jugoslavena za Novu godinu proizvođači su brzo prepoznali, pa su iz Zvečeva poručili da brandy David stvara raspoloženje, potiče na razgovorljivost, stimulira srdačnost i stoga ga je najbolje servirati čestitarima. Naravno, nakon odbrojavanja uz kazaljke Darwila otvarao se šampanjac, za što je, osim najrazglašenije Bakarske vodice, solidno mogao poslužiti i Navipov Milion, koji donosi val radosti u vama i oko vas za vaše raspjevane osjećaje. Za trenutak vaše razdraganosti. Za vaš raspjevani i razdragani svijet. Savjet za sljedeće jutro: žlica sode bikarbone i čaša hladne vode ili pola litre soka od rajčice.

4
Novogodišnja karikatura Vladimira Delača iz 1953. godine s prepunim blagdanskim stolom i punašnim domaćinom koji pjeva: Od života nemam samo bol i tuguuuuu… – najbolje prikazuje jugoslavenski odnos prema objedovanju za Novu godinu. Osnovu ponude činili su sarma i odojak, pa redakcija ženske revije Svijet, koja je iz broja u broj donosila maštovite savjete za pripremu hrane, u zadnjem tjednu prosinca nije imala veliku dilemu pri izboru recepata. Pri opskrbi valjalo je reagirati spretno i brzo jer je meso poput odojka u dućane stizalo u ograničenim količinama, pa ne čude naslovi: Odojci razgrabljeni!

U pripremanje sarme 1970-ih se zbog gesla Fant, fant fantastično trajno ugradio Podravkin Fant, koji je obećavao: nikad tako brza, tako ukusna novogodišnja sarma. Također, u suradnji s Podravkom transformirana je i proizvodnja slastica jer se na tržištu pojavio Dr. Oetker, dok je domaći konj za utrku bio Royal Kolinske. S obzirom na to da je struja postala svakodnevica, obilnost pripreme hrane za Novu godinu bila je dobar motiv domaćicama za nabavku pokojeg malog kućanskog aparata. Posebno se isticalo Gorenje s prepoznatljivom stolnom vagom Eva i električnom ručnom miješalicom Special M. Moja mama i dan-danas uz pomoć njih priprema kolače!

3
Prije jedno dvije godine prvi put sam sama kitila jelku. Bila je veoma visoka – od poda do stropa… iako je bockanje bilo neprijatno, bila sam ponosna na svoju jelku – pisala je dvanaestogodišnja Marina Paškvan novinama 1965. godine. Nova godina, te uz nju vezan Dan dječje radosti i Djed Mraz, činili su najmlađima najljepši dio godine. Ukrašavanje stana činilo je pri tome najaktivniji dio angažmana s obzirom na to da su i dječji tisak i školski udžbenici savjetovali samostalnu izradu ukrasa. Samo kićenje jelke također je doživljavalo transformaciju, a pritom ne mislim samo na uobičajeno ideološko prepucavanje o datumu prihvatljivosti kićenja.

Značajniju revoluciju donio je novi materijal, plastika, pri čemu su se naši domovi prvi put susreli s umjetnom jelkom. Već se 1960-ih raspravljalo treba li ona postati isključivi način ukrašavanja, s obzirom na „ekološku katastrofu koja se stvara rezanjem stabala“! Osim domova, obilnom svjetlosnom rasvjetom ukrašavani su i gradovi, ali taj proces 1970-ih, početkom energetskih kriza, počinje poprimati groteskne oblike. Tako je npr. s obzirom na redukcije struje 1973. godine ukrašavanje smanjeno na minimum, a zagrebački Novogodišnji sajam s lunaparkom nije ni održan. Zamislite da ostanemo bez interneta? Naježio sam se.

2
Proslava Nove godine 1960-ih i 1970-ih neraskidivo je vezana uz medije. S obzirom na to da su za razliku od danas neradna bila dva dana, 1. i 2. siječnja, tiskani mediji trudili su se osigurati dovoljno sadržaja za sve članove obitelji. Posebno su popularne bile opširne ankete u kojima se okupljalo poznate, a ponekad i obične ljude, od kojih se tražilo isticanje pozitivnosti i negativnosti protekle godine. Već tada su se javili i fenomeni poput novogodišnjeg horoskopa, dok se dodatna prodaja osiguravala nagradnim igrama – Novi list dijelio je kupone za nagradnu igru Milijoner, a Studio je pod egidom Nova godina u koloru čitatelje darivao televizorima u boji. Stigli smo tako do glavnog junaka YU novih godina, zbog kojega nije trebao ni hotela ni kinematografa, nego samo aparat EI Niša i antena – i zabava za cijelu obitelj bila je zajamčena.

1
Cijeli magazin nije dovoljan za obradu fenomena novogodišnjeg TV programa. Kada su u drugoj polovici 1960-ih televizije svake republike počele stvarati vlastiti novogodišnji sadržaj, nastao je masovan TV projekt iza kojeg su ostali sati sadržaja varirajuće kvalitete. Osjetimo atmosferu rekonstrukcijom TV dočeka 1976. godine. Akcija je počela nakon Dnevnika zvucima opereta, što je donijelo zvuk profinjene klasike u svačiji dom. No nakon arija, valjda zbog ravnoteže, slijedi potpuna suprotnost: Ima jedan golub bijeli – emisija narodnih pjesama iz svih krajeva Jugoslavije! U 21:25 na scenu su stupili Dudek i Gruntovčani, u epizodi stvorenoj specijalno za Novu godinu, čija se radnja temeljila – ni manje ni više nego – na Dudekovim komplikacijama na novogodišnjoj lutriji s TV-om kao glavnom nagradom!

Središnji događaj činio je TV magazin, ali ne politički, kako bi se iz naziva dalo zaključiti, nego je okupljena krema popularnih pjevača zabavne glazbe izvodila najveće hitove. Ritam pjesme nastavio se sve do 2.00 ujutro na oba programa TV, s time da je drugi program s nastupom Ivice Percla, Bijelog Dugmeta i Drage Mlinarca bio okrenut mlađoj publici, što je jamčilo sukob s roditeljima. Tada je slijedilo njegovo veličanstvo – film (!), što je konkretno na ispraćaju 1975. bila već četiri godine stara Francuska veza! Sljedeći dan, uz triježnjenje i prvo kukanje nad prokletom sudbom, moglo se odslušati tradicionalni Novogodišnji koncert iz Beča, otplesati uz emisiju Zdravo mladi uz glazbu Bijelog Dugmeta i Dade Topića ili pak pratiti neizostavne preglede novogodišnjeg programa iz Beograda i Ljubljane.

0
Sretna Nova godina!!!


Propustili ste