Muke po žanru: Jesu li Ratovi zvijezda SF ili…?

Povodom dolaska novog nastavka Ratova zvijezda u kina osvrnuli smo se malo na vječnu debatu o žanrovskoj pripadnosti slavne sage.

star_wars

Otkad su Ratovi zvijezda davne 1977. godine osvanuli u kinima, među filmofilima i fanovima traje beskrajna debata – pripada li najpoznatija filmska saga žanru znanstvene fantastike ili ipak fantasyju? Premda je svrstavanje u žanrovske ladice ponekad uistinu jalov posao, pogotovo u današnje vrijeme kada je gotovo sve hibrid i mješavina nečega, Ratovi zvijezda često će se naći na top-listama najboljih, najvažnijih i inih filmova znanstvene fantastike, dok će malo rjeđe biti uvršteni u okvire žanra fantasyja.

Ustvari, što je zapravo znanstvena fantastika, odnosno SF? Prema nekoj općoj definiciji, riječ je o žanru koji se bavi prikazom ljudi i društva u kontekstu moguće budućnosti, alternativne sadašnjosti ili prošlosti, pri čemu su znanost i tehnologija ključni pokretač i okosnica radnje. Međutim, SF je iznjedrio mnoga djela u kojima tehnologija ne igra preveliku ulogu ili uopće nema likova koji pripadaju ljudskoj vrsti, pa je jasno kako su okviri žanra znatno širi. Uostalom, kultni pisac Damon Knight jednom je prigodom ustvrdio kako je SF “sve ono za što kažemo da je SF”, upozorivši time na širinu žanra, ali i težinu njegova definiranja.

Gdje su, prema tome, u cijeloj priči Ratovi zvijezda? S jedne strane, megauspješna filmska franšiza vrvi propoznatljivim elemenatima SF žanra, poput robota, izvanzemljana, svemirskih brodova i galaktičkih civilizacija, a s druge, poigrava se bajkovito-mitološkom estetikom (princeze, vitezovi, mačevi…) te uvodi koncept sveprisutne i, po svemu sudeći, natprirodne Sile koja junacima omogućuje posebne moći (zanemarite ozloglašeno pojašnjenje s “midiklorijanima” iz Fantomske prijetnje).

Doduše, Ratovi zvijezda nisu prvi izdanak pop-kulture koji je pomiješao SF s bajkovitim motivima. Kada je stvarao kultnu sagu, George Lucas ionako je crpio golemu inspiraciju iz bogatoga naslijeđa podžanra space opere u kojemu su svemirske princeze, galaktička carstva i junaci veći od života standardna pojava (šifra: Flash Gordon).

Također, krajem sedamdesetih u Hollywoodu se rađala postmodernistička struja stvaralaštva koju, među ostalim, karakterizira miješanje različitih žanrova i estetika, metafilmsko poigravanje te naglašeno citiranje kulturoloških uzora. Stoga nije nimalo slučajno što su se u kratkome roku pojavili filmovi poput Aliena, Stvora, E.T.-a ili Istrebljivača, koji žanrovske sastavnice SF-a savršeno uklapaju s hororom, obiteljskom dramom, odnosno noir filmom.

Ako je već potrebno Ratove zvijezda strpati u neku ladicu, možda im najbolje pristaje ona na kojoj piše “science fantasy” – hibridni žanr koji ciljano kombinira elemente znanstvene fantastike i fantasyja, a koji je češća pojava u literaturi nego u sedmoj umjetnosti, vjerojatno zato što je poprilično izazovan za konzistentan filmski prikaz. Jedan od ranih i ponajboljih književnih primjera science fantasyja je klasični književni serijal Edgarda Rice Burroughsa o Johnu Carteru i Marsu, koji crveni planet prikazuje kroz romantičarsko-pustolovnu prizmu, a glavni junaci imaju “mitološke” kvalitete. Ne treba uopće posebno napominjati kako je Burroughsovo djelo imalo golem utjecaj na Ratove zvijezda, ali i druge velike hitove poput Avatara Jamesa Camerona (koji, gle čuda, vizualno i estetski djeluje više kao fantasy nego čisti SF).

Odgovor na pitanje o žanrovskoj pripadnosti Ratova zvijezda ponudio je nedavno i jedan od ključnih ljudi u stvaranju sage – scenarist Lawrence Kasdan, koji je u razgovoru za Wired ustvrdio kako su Ratovi zvijezda žanr za sebe, odnosno jedinstvena mješavina fantasyja, mita, znanstvene fantastike, Flasha Gordona i Akire Kurosawe. Je li sada možda malo jasnije?!

U konačnici, žanrovska pripadnost i nije toliko važna, koliko priča i junaci koji već desetljećima inspiriraju generacije gledatelja i filmaša, a bez obzira na to jeste li ljubitelj Ratova zvijezda ili ne, morate im priznati kako bi sedma umjetnost i popularna kultura sasvim sigurno bili mnogo siromašniji bez njih. I možda ne bi bilo toliko zanimljivih rasprava o žanrovima i njihovim hibridima.


Propustili ste