Dugald A. Steer: “Piratologija” i “Egiptologija”
John Matthews: “Pirati”

Eh, kad bi se barem na svakom satu povijesti učilo o starom i mističnom Egiptu, mumijama, piramidama i grobovima punim zlata, ili pak o grubim gusarima, otocima s blagom i pomorskim bitkama – svi bi jurili u razrede, a ne iz njih. Umjesto toga štrebale su se revolucije, pamtili političari, učile godine važnih bitaka. Kad bi se ovih tema i dotaklo, bilo je to u prolazu, usputno i sasvim ogoljeno od ikakve avanture i misterije. A zamislite samo da ste učili gusarski sleng ili kako napraviti mumiju ili hijeroglife ili proučavali karte s blagom i oružja kojim su se pirati koristili prilikom otimačina … Svi bi bili povjesničari!

Knjige Egiptologija, Piratologija i Pirati možda jesu namijenjene djeci, ali u njima i te kako mogu uživati svi koji su bili zakinuti za njih do sada. Uz pregršt ilustracija, zaimljivih podataka, sakrivenih džepova i tajnih poruka, ove prekrasno dizajnirane knjige garantiraju nam da ćemo se već od naslovnice zainteresirati za prošlost (Planetopija).

John O’Farrell: “An Utterly Impartial History of Britain (or 2000 Years of Upper Class Idiots In Charge)”

Jedini problem ove “potpuno nepristrane” povijesne knjige jest taj što pokriva samo povijest Velike Britanije, a ne cijelog svijeta. Možda bi se mogao poslati kakav mail autoru i zatražiti ga da napiše “Povijest Hrvatske, kompletno lišena političkih utjecaja trenutne stranke na vlasti” ili neku sličnu bizarnu inačicu, ali nekako sumnjamo da bi se Hrvati znali smijati na vlastiti račun – taman bila riječ o davnoj prošlosti – kao što to znaju Britanci.

An Utterly Impartial History of Britain krcata je crnim humorom i bizarnostima, a opet dovoljno informativna i opsežna da prođe kao knjiga iz povijesti. Ako je želite kušati prije nego što je progutate, svratite na adresu skrati.net/povijest i pročitajte jedno poglavlje, ili pak poslušajte samog autora koji govori o knjizi na adresi skrati.net/povijest2

Michael White: “The Fruits of War”

Sjećate li se kako su vam u školi tupili o povijesnim procesima, uzrocima, povodima i posljedicama, tražili od vas da povezujete događaje o kojima ste učili na početku školske godine s onima o kojim vam sad dosađuju, a u međuvremenu ste već zaboravili više gradiva nego što ćete ikada ponovo naučiti? Jeste li ikada poželjeli da jednostavno netko napiše knjigu koja spaja A s B i C, da ne morate više razmišljati o tome i ubijati se u pojam? E, pa konačno netko jest!

Ova knjiga objašnjava kako su se veliki znanstveni napredci u povijesti uvijek dešavali u vrijeme ratova. Doduše, dalo bi se debatirati o tome što je zaslužnije za više ljudskih izuma: rat ili lijenost, ali dok netko ne napiše knjigu o tome kako je lijenost spasila svijet, pročitajte barem ovu o svim dobrim stranama ratova.

Ines Sabotič: “Stare zagrebačke kavane i krčme – s kraja 19. i početka 20. stoljeća” (AGM)
Darko Bela Belušić: “Priče iz stare Tkalče – purgerska sjećanja” (Rabus Media)

Tkalča se s punim pravom može nazvati središtem Zagreba, a običaj sjedenja na kavama – kulturom, i to ne samo u Zagrebu. Možda nam ove dvije knjige mogu dati odgovor na pitanje zašto je u nama toliko duboko ukorijenjena ta potreba da promatramo svijet koji prolazi pored nas dok dokono ispijamo kavu, da se susrećemo s prijateljima na špici, da vidimo druge i budemo viđeni, da osjećamo ritam grada i budemo njegov dio… A možda će nam samo ispričati priču o minulim vremenima, jednom drugačijem i zaboravljenom Zagrebu, prekrivenom velom prošlosti… U svakom slučaju, riječ o knjigama koje ne prepričavaju velike bitke i živote povijesno značajnih ljudi, već male bitke malih ljudi, koji također stvaraju povijest i sjećanja.