Zlatno vrijeme tipične domaćice, stila ilustriranog ‘madmanovskom‘ Betty Draper, rastrgane između vizije ljepotice posvećene odgoju djece i želje za slobodom, pojeo je val liberalizacije i razbijanja “američkog sna” kroz kontrakulturne pokrete druge polovice šezdesetih godina. Iako je ideološki, ekonomski i kulturalno socijalizam stremio prema drugačijem društvu, predodžba “savršene” domaćice između tri bloka (“Nesvrstane” računamo kao posebne) razlikovala se samo u nijansama. Također, u zajedničkom kolektivnom imaginariju budućnosti domaćice su dobile poziciju onih koje će među prvima radikalno osjetiti blagodati tehnologije zbog lomljenje okova klasičnog domaćinstva i kuhinje.

Plastika i dadilja elektronski mozak

Kroz jugoslavenske manifestacije poput Porodice i domaćinstva na kojima su prezentirana nova dostignuća u stvaralaštvu kućanskih aparata ili edukativne serije radionica Tehnika u kući koje su tradicionalne domaćice trebale naučiti rukovanju električnim štednjakom i usisavačem sjajno je ilustrirano transformirajuće društvo. No prava akcija krila se tek u viziji novog svijeta čiji nastanak se očekivao najkasnije do 2000. godine što je značilo da će on generaciju tada agilnih i dinamičnih dvadesetogodišnjaka dočekati točno pred ulazak u mirovinu.

Djelo “Yesterday’s Tomorrows – Past Visions of the American Future” odlično analizira spomenuti fenomen u kojem je vidljivo da predviđanja funkcioniranja domaćinstva i životnog stila “nove” domaćice čine istaknutije mjesto maštanja. Tako prema članku Popular Mechanicsa “Miracles You’ll See in the Next Fifty Years” iz 1950. godine, dom prije svega čeka revolucija materijala – drvo i beton će gotovo potpuno nestati, a pobijedit će plastika, najlon i staklo. Svi elementi interijera – od regala preko poda do kauča – bit će vodootporni, pa će ih domaćice čistiti običnim mlazom iz šmrka za zalijevanje vrta! U jeku “plastične” euforije 1957. godine u Disneylandu je u suradnji s korporacijom Monsanto konstruiran model “savršenog doma budućnosti” kojeg čini stambena konstrukcija ovalnog oblika od stakla i poliestera. U prvih šest tjedana kućom je prošetalo 435 000 posjetitelja!

U kontekstu čišćenja domaćici neće biti potreban ni poseban usisvač već će cijela naselja imati centralnu jedinicu, a jedino što će biti potrebno je uključiti cijev u otvor na zidu svakog stana. Samo opskrbljivanje doma prehrambenim namirnicama također će izgledati potpuno drugačije s obzirom da će “elektronski mozak biti gotovo jedini prodavač i poslužitelj u veletrgovinama za samoposluživanje.”

Najveća nada polagana je u razvoj robotike iz smjera koje su se vrlo brzo trebali pojaviti roboti specijalizirani za služenje u kući – u tekstu “Robot kućanica” naše Savremene tehnike analiziraju se američka iskustva, te se bez puno ustručavanja zaključuje da u budućnosti možemo zamisliti centralni elektronski uređaj koji automatski stavlja u pogon kino-projektor koji s magnetofonske vrpce priča djeci priče, a čak im u određeno vrijeme servira zajutrak ili užinu. Ne čudi stoga što je konačan zaključak ambicioznog teksta: “Kućni će roboti postojati u budućnosti… Njihovu nazočnost nećemo primjećivati, ali da će oni osloboditi ženu od većine kućanskih poslova, o tome nema sumnje”!

Zanimljivo, duh futurološke opsesije novim domaćinstvom najbolje je ostao sačuvan u dva elementa pop kulture koji za cilj imaju zabavu djece i satiru. Dok sluškinja Rosie iz Jetsonsa gotovo potpuno odgovara viziji Savremene tehnike o robotiziranoj domaćici , značajno seriozniji “Mon Oncle” francuskog redatelja Jacquesa Tatija odlično prikazuje viziju novog doma prepunog elektronike, plastike, minimalističkog do krajnosti funkcionalnog dizajna, sterilne bjeline…

Čudo s Velesajma

Kroz stotine maštovitih članka, propagandnih filmova i čak fizički izrađenih prototipova različitih tehnoloških uređaja nikada se do pedesetih godina nije u takvoj mjeri pokušavalo manipulirati željama konzumera i stvarati potrebe koje još ne postoje. General Motors i proizvođač hladnjaka Frigidaire kreirali su tako 1956. godine koncept i cijelu kampanju za “kuhinju budućnosti” kroz filmić “Design for Dreaming” u kojem naravno sretna domaćica uz minimalan fizičko/mentalni napor dolazi do ukusnog ručka za svog radišnog supruga!

Vrhunac je uslijedio inicijativom Whirpoola koji također 1956. godine prezentira “Miracle Kitchen“, najpoznatiji i najvažniji putujući model futurološke kuhinje! Nakon promotivne turneje SAD-om i SSSR-om u rujnu 1960. godine “Miracle Kitchen” stigla je i na tada bujajući Zagrebački velesajam, postavši naravno glavnom atrakcijom. “U sredini kuhinje, koja više sliči na prvi pogled jednoj vrlo modernoj i lagano namještenoj sobi ili čekaonici, stoji domaćica kraj malog elektronskog uređaja i sav njen alat su desetak dugmeta. Kraj nje je još mali televizor na kome, među ostalim može vidjeti, tko je pred vratima kuće i tko kuca. Pritiskajući na male gumbe, domaćica počne kuhati. Ne zna li momentalno, što će za taj dan kuhati, također pritisne na jedno dugme i na zidnom ekranu pojavi se recept jela za taj dan. Domaćica je više slična mađioničaru…”, prenijeli su uzbudljivo iskustvo s Velesajma nacionalno relevantan Vjesnik i tada izrazito regionalan Novi list.

Doista, u toj scenskoj prezentaciji kuhinje izgledalo je da domaćica, a zapravo zgodna hostesa, stvarno ne radi ništa – posude i sastojke su prenosila automatizirana kolica, i najsloženija jela bila su gotova za maksimalno deset minuta, a pod je naravno čistio samopokretni “pametni” usisavač! Osim što su svjedočile promociji “čuda” koje će im “promijeniti život” domaćice najčešće nisu bile svjesne da se pred njima nalazi i prvorazredan primjer ideološke borbe dva suprotstavljena bloka – samo godina dana ranije, kada je ista predstava izvođena sovjetskim domaćicama, Hruščov i Nixon održali su famoznu “kuhinjsku debatu“!

Činjenica da su Amerikanci bili posvećeniji stvaranju vizije konzumerističkog svijeta snova vidljiva je i na primjeru kuhinje – npr. sovjetska futurološka biblija “Reportaža iz XXI. stoljeća” iako kao plauzibilne vidi ljudske nastambe i proizvodnju hrane na Mjesecu ni redak ne posvećuje poziciji nove domaćice.

Iz suvremene perspektive koja svjedoči prisustvu niza aparatura za olakšavanje rada u kuhinji može se činiti da je obećanje ostvareno, no ipak treba shvatiti njegovu punu snagu – kuhanje i održavanje domaćinstva u apsolutno svim elementima ovisit će isključivo o pritisku na dugme dok će žena imati prostor za potpunu dokolicu! Do značajnijih je promjena došlo na području društveno-ekonomske evolucije koja je i muškarca smjestila iza pegle, uništila potrebu krpanja na Bagat šivaćem stroju jer imamo Kineze, a jednu plaću u domaćinstvu učinila nedovoljnom tako da i muškarac i žena u skladu s proklamiranom neolibelralističkom radoholičarskom paradigmom rade od 8 do 20 sati. A obećanje Savremene tehnike, Popular Sciencea, Popular Mechanicsa, Reportaže iz XXI. stoljeća je jasno reklo – “radit će se maksimalno 4 sata“!

Čini se stoga da hiperaktivno korištenje smartphonea dok užurbano kuhamo salsu iz konzerve na štednjaku kojeg neće oprati robot nije baš budućnost iz nadanja optimista pedesetih godina.