2. 3D tehnologija

3D filmovi prikazivali su se u kinima još pedesetih godina prošloga stoljeća, ali ono što je nekad bio tek povremeni trend danas je postalo uobičajena pojava. Usponu 3D tehnologije kumovao je ponajviše Avatar Jamesa Camerona, nakon kojega gotovo svaki veliki spektakl dolazi i u trodimenzionalnoj inačici. Doduše, kvaliteta tehničke realizacije zna pritom često varirati, ovisno o opremljenosti kina ili snimateljskim tehnikama, ali 3D projekcije nerijetko osjetno podebljavaju kinoutržak nekog filma, zahvaljujući i činjenici da su ulaznice za njih skuplje. Međutim, nove tehnologije rezultirale su i poprilično iritantnim i bespotrebnim trendom redistribucije starijih filmova u 3D obliku, poput primjerice Titanica ili Jurskog parka.

3. CGI animirani filmovi

U studiju Pixar vjerojatno nisu ni slutili što su učinili kada su davne 1995. godine lansirali Priču o igračkama, prvi dugometražni film u potpunosti realiziran digitalnom animacijom. Dva desetljeća poslije CGI crtići jedna su od konstanta suvremene kinematografije, a nerijetko predstavljaju nositelje svježine i kreativnosti u današnjoj ”tvornici snova”. Pixarov uspjeh ponukao je mnoge filmske studije na ulaganja u vlastite animacijske odjele, pa gotovo nijedna sezona više ne prolazi bez nekog velikog animiranog hita (najsvježiji primjeri su Disneyev Ekipa za 6 i novo dugometražno izdanje Spužva Boba). Nažalost, čini se kako je tradicionalna animacija pritom izgubila svoju bitku, barem u Hollywoodu.

4. Istok susreće Zapad

Nije nikakva tajna da Hollywood već godinama crpi inspiraciju iz azijske kinematografije, ali naravno vrijedi i obrnuto. Međutim, posljednjih godina veza između Istoka i Zapada postala je još čvršća. Najprije su početkom stoljeća kina preplavili remakeovi azijskih horora (svi se dobro sjećamo Kruga), ali i originalni filmovi s Dalekog istoka kao što su Tigar i zmaj, Heroj, Oldboy ili animirana djela Hayaoa Miyazakija. Otprilike u isto vrijeme redateljica Sofia Coppola privlači ogromnu pozornost svojom romantičnom dramom Izgubljeni u prijevodu, čija se radnja odvija u Tokiju, dok su istodobno razni filmski teoretičari još uvijek razglabali o utjecaju azijske kinematografije na serijal o Matrixu. Skok u bližu prošlost: Guillermo del Toro snima Bitku za Pacifik, spektakl snažno inspiriran japanskim animeom, Wolverine pak u svojoj drugoj samostalnoj pustolovini posjećuje Japan, a Godzilla dobiva novu američku inačicu. Istodobno, azijsko tržište postaje iznimno važno za tvornicu snova, što je posebno došlo do izražaja lani kada su četvrti Transformeri zaradili više u Kini nego u SAD-u.

5. Horormanija

Nova zora horora počela je zapravo još u drugoj polovici devedesetih nakon što je Wes Craven revitalizirao žanr svojim autoironičnim Vriskom, a onda je krenula lavina koja nije stala do današnjih dana. Naravno, žanr nije zaobišao ni posvemašnji trend remakeova i rebootova, pa su novu priliku za širenje užasa dobili legendarni junaci poput Leatherfacea, Michaela Myersa i Freddyja Kruegera. Istodobno su se pojavili neki novi maratonski serijali kao što su Slagalica strave, Put bez povratka ili Paranormalno, ali i stasali neki novi žanrovski redatelji kao što je Eli Roth (Koliba straha, Hostel), čiji filmovi uistinu nisu za svačije oči ili želudac. I dok su s jedne strane krvavi slasher-horori praktički postali mainstream, s druge se pojavio niz atmosferičnih žanrovskih uradaka s artističkim okusom, poput Uljeza s Nicole Kidman ili švedskog vampirskog filma Neka uđe onaj pravi, koji su privukli i publiku koja ne preferira filmove strave. Ovih dana je pak u središtu pozornosti horor It Follows redatelja Davida Roberta Mitchella, koji mnogi već nazivaju budućim žanrovskih klasikom zbog vrhunskog snimateljskog rada i istančane, snolike atmosfere. Naravno, ni u njemu ne nedostaje prizora od kojih će vam poskočiti srce.

6. ”Mali” SF filmovi

Svi filmoljupci dobro znaju da za dobar SF film nisu uvijek potrebni ogroman budžet i specijalni efekti, a posebno veseli što je upravo u novom tisućljeću sve više žanrovskih uradaka koji daju prednost pričama i idejama, a ne čistome spektaklu. Recentni trend ”malih” SF filmova započeo je prije desetak godina ultrajeftinim Primerom, koji je na svjež način obradio staru temu putovanja kroz vrijeme, a nešto poslije su Distrikt 9 i Mjesec dokazali da za vizualno zanimljiv žanrovski film ne treba uvijek izdvojiti gomilu dolara. U krugovima nezavisne kinematografije u međuvremenu je popriličnu pozornost privukao mladi redatelj Mike Cahill i njegov uradak Druga Zemlja, a znanstvene fantastike čak se prihvatio i kultni Lars von Trier snimivši apokaliptičnu Melankoliju. Predodredište, Ona, Ispod kože, I Origins i Ex Machina samo su neki od recentnijih filmova koji dokazuju da je SF žanr mnogo zanimljiviji kada se odmakne od holivudske mašinerije.

7. Doba superjunaka

Treba li ovdje nešto posebno reći? Superjunaci su vjerojatno najistaknutiji filmski trend novoga milenija, a sve je počelo prije točno 15 godina X-Menom Bryana Singera koji je najavio početak jednog dugovječnog serijala i konačno maknuo stigmu sa stripovskih ekranizacija nakon neslavnog slučaja zvanog Batman i Robin. Nakon velikog uspjeha Raimijeva Spider-Mana i Nolanova Batmana počela se kuhati i ekranizacija Iron Mana koja je najavila Marvelov filmski svemir – vjerojatno najveću holivudsku franšizu modernoga doba. Sličnim putem planira krenuti i studio Warner Bros. koji će sljedeće godine sučeliti Batmana i Supermana u istome filmu, a pridružit će im se Aquaman i Wonder Woman. Još nismo sigurni trebamo li se veseliti ili strepiti.