Blue Moon je bio mainstream, kaže nam Tomo Ricov, prije nekoliko nedjelja u Pepermintu. Osim njega, s nama su Robert Mareković, Mario Korelac poznatiji kao Divljak, i Igor Krnjaić. Iskreno, nikad nisam razmišljao o Blue Moonu kao mainstream večeri u Kulušiću, niti sam to tako doživljavao, iako sada, kad se okrenem unatrag, shvaćam da Ricov ima pravo. Dok nam objašnjava i zašto je tako, ja vrtim film unatrag, prisjećajući se prve kazete koju sam kupio – Bill Haley and The Comets (oko ’81.) – i prvog koncerta na kojem sam bio – onoga u SKUC-u, ’88. ili ’89., na kojem su svirali najjači bendovi domaće rockabilly scene.

Rock and roll pedesetih „usvojio“ sam preko brata, koji je držao dugogodišnji monopol nad gramofonom i puštao Genea Vincenta, Eddieja Cochrana, Buddyja Hollyja i čitav set ostalih glazbenika, i preko kojeg sam se upoznao i s modom koja je tih godina, sredinom i krajem osamdesetih, vladala Zagrebom. Bejzbolice, kripersice i kokotice obilježile su moje rano i kasno djetinjstvo, a postao sam, ne treba posebno naglašavati, i stalna postava na Blue Moonu, petkom u Kulušiću, čim su se za to stekli uvjeti. Kao dokaz mogu priložiti i većinu karata iz tog doba! I ljudi koji sjede preko puta mene i Petre – dobro se sjećam, iako smo bili dva odvojena svijeta – oni su bili integralni dio te scene, ekipa koja ju je stvorila, a ja nešto mlađi i netko tko se uključio gotovo pred kraj. Ipak, od svih tih tuluma, Blue Moon mi je (uz Klub 101 Press) ostao najdraži.

Prvi party

„Prvi rockabilly party održan je 26. 12. 1985. u klubu KOMA“, prisjeća se Mareković, koji je, ubacuje se Divljak precizno se sjećajući svakog detalja, „na sebi toga dana imao loše kaubojke i stare wranglerice, remen s kopčom nekog jeftinog orla koji je virio, crvenu majicu s Cadillacom na njoj, traper jaknu i staru žutu dugačku maramu, za koju sumnjam da je bila mamina.“ „Cijela je scena počela s tim partyjem u Komi“, kaže Ricov, koji je na toj zabavio vrtio ploče. „Tada je par ljudi slušalo tu mjuzu, ali relativno se nismo znali“, govori nam Ricov. „Ja sam imao dva frenda iz Sigeta koja sam navukao na taj rockabilly. Bio ti je nekakav party koji je još Zrinka Vrabec organizirala, to ti je klub studenata medicine, bile su kao nešto 40-te, puštali su dvije ploče, imali su Glenna Millera i braću Justin i Jimmya Stanića. I mi smo rekli, kakve su ovo četrdesete, idemo mi napraviti pedesete, ali kako spada. Moj frend, sadašnji ginekolog koji je porodio svu Divljakovu djecu, bio je tada kao rockabilly i u upravi Kome, mi smo imali taj tulum i još sam ja doveo neke dečke. Zvali su se Miris prašine i naginjali rockabillyju, nagovorio sam ih da promjene ime u Jailhouse Rockers i da sviraju.

Antas nam je po prvi put radio scenografiju, a on je inače scenograf na svim eventima koje radimo, i na HTV-u: džubokse od kartona, sladolede -  spika à la Američki grafiti. Imali smo i multimediju: VHS kazetu! Te je večeri bilo prekrcato, valjda jedno 700 ljudi. Antas je napravio te plakate, polijepili smo ih po gradu, uopće ne znajući koliko ljudi ima… Škvadra je to vidjela po gradu i došlo ih je puno. Piva je nestalo do 23 h, bend je svirao na podu, ali tada su svi sve upoznali, i te je večeri nastala scena. Došli su ljudi strane, međusobno se upoznali. S malo zakašnjenja u odnosu na Englesku, gdje je taj vrh bio 1981. – 82.“

„Tomo je na tom partyju“, nadovezao se Divljak, „došao do mene i rekao: Ja sam Tomo, mi smo iz Sigeta. Čovjek te razoruža takvim stavom. Ti mu, primjerice, kažeš kojih pet ploča imaš, a on kaže da ih ima puno pa će mi dati. Tako smo se mi tada upoznavali.“

Mladost u duši se može održati samo kroz znatiželju, kroz doživljaj svijeta kao neiscrpne riznice tajni, a ne kao apsolviranog puzzlea… No što se događa kada znatiželju prekomjerno usmjerimo na samo jedno područje? Koliki je gušt ufati se u to što i u četvrtom desetljeću nastavljaš entuzijastično pratiti i proždirati novu glazbu – ako si u tome sve usamljeniji?

Znam jedan mladi bračni par: oboje vole glazbu, ali je više baš ne prate. Imaju svoje poslove, imaju i bebu, svakako nemaju više toliko vremena kao nekad za istraživanje nove glazbe. Sasvim normalna, svima poznata priča.

No opet, znam ja i neke starije od njih koji su i puno dulje u svojim brakovima – pa su svejedno nastavili pratiti novu mjuzu s podjednakim žarom. Ako stvarno želiš, uvijek ćeš nekako naći vremena! A i sjećam se kako sam znao svratiti kod spomenutog para još dok su studirali – dakle, prije posla i prije bebe – i kako bi se već tada u njihovom Winampu rijetko našlo išta novije od nu-metala koji su zavoljeli u srednjoj ili najkasnije početkom faksa.

Kada i kako je počelo sažimanje njihovih osobnih glazbenih univerzuma? Moj je dojam da je ono krenulo paralelno sa sažimanjem njihovog društvenog života… Mislim, ako izuzmemo one sa socijalno iznimno dinamičnim karijerama, u srednjoj ili na faksu se većina ljudi zapravo zadnji put našla u prilici, odnosno praktički su bili prisiljeni, upoznavati se i družiti s hrpom novih ljudi. Koliko sam primijetio, dotični par ima uglavnom isti društveni krug kao i prije pet godina. Čini mi se kako su prestali stjecati nove glazbene favorite – upravo onda kad su i mahom prestali stjecati nove prijatelje.

Pričaj mi o njoj… o glazbi

Ne postati stari prdonja i mrtvo puhalo po pitanju muzike koju slušam – to mi je nekoć bila velika preokupacija. No eto, godine prolaze, ja i dalje trošim abnormalno puno vremena na praćenje i nalaženje nove muzike i dalje joj se abnormalno veselim, tako da mi se sad već čini izvjesnim da ću – osim ako u nekom trenutku oglušim – nastaviti tako do kraja života.

Hura? Pa sad, hmmm… Da imam jedan veliki izvor radosti u životu, na kojem usto zaradim i koju paru – to svakako stoji. No kad se zato nađem s nekim od svojih vršnjaka na kavi…

Ta koja je korist od mog enciklopedijskog poznavanja ovog ili onog žanra ako je u većini slučajeva on/a generalno prestao/la pratiti muziku? Koliko mi to čudo, na koje trošim toliko abnormalno puno vremena, daje materijala za ćaskanje s drugim ljudima? (Isto tako: koja je društvena korist od praćenja dnevne politike kad je već više svima dopizdilo lomiti koplja oko toga, čak i na rodbinskim ručkovima! A ne gledam ni Masterchefa!!! Stvarno ne znam što me više sprječava da pustim bradu i odem u pustinjake.)

Neki, recimo, matematičar bi mi sad mogao uzvratiti: ”A jadan ti, bu-hu-hu… Šta kukaš plačip**ko, kao da ja imam s kim pričati o Gaussovoj krivulji!” Kužim tvoju bol, stari, kužim… Ali skuži i ti moju! Moj svijet je nekoć bio svijet mladih ljudi kojima se život uvelike vrtio oko muzike po defaultu: nije bilo važno što ne pratim sport ili što ne znam razlikovati neke marke automobila, svejedno sam mogao praktički s bilo kim srati o svojoj omiljenoj zanimaciji. I sad taj moj svijet… polagano odumire.

Za glazbu su zadužene četiri DJ ekipe iz nekoliko zagrebačkih klubova (Grič, KSET…): Žur, Dance Department, K.I.L. Digital i Xanadu. Svi će se oni naći pod maskama i na istom danceflooru, uz dodatak VJ-inga (VJ Tanja & 400 zečeva) i mnogo odlične glazbe.

Riječ je o koktelu nemainstream žanrova, od čistog indiea preko indie dancea pa sve do plesnog electra i synthpopa uz pokoju out of the blue numeru. Ovaj put će i svaka ekipa imati na playlisti nešto više indie glazbe, ali uklopljene u žanrove u kojima se i inače kreću.

Upad je 25 kn, a, ako idete i na koncert, izdvojit ćete za to 55 kuna u pretprodaji ili 70 na sam dan događanja. Treba li još što reći? Maske na glave i ples pod noge!

Molimo pljesak za novi vrtuljak zabave koji premijerno i fašnički prigodno 3. veljače slijeće u sami centar grada Zagreba: novootvoreni Vip club na prestižnom adresi Trga bana Jelačića 9 ugostiti će HANDCLAP – večer čiste zabave i prljavih disco i electro beatova! HANDCLAP je zamišljen kao mjesečni program kojim se želi isprovocirati još jedna partija zabave u ovim turbulentnim vremenima zagrebačkog clubbinga. Prvo izdanje HANDCLAPA ugostiti će portugalsko-njemačkog producenta, remiksera i DJ-a MOULLINEXA. Prirodni domaćini MOULLINEXU i njegovoj glazbenoj ponudi jesu domaće uzdanice disca, nu-disca i electra: splitsko-dublinski glazbenici SYMBOLONE i IVA STARKOVA!

Portugalac Luis Clara Gomes široj je glazbenoj i plesnoj publici poznatiji kao MOULLINEX – talentirani glazbenik, producent, remikser i DJ čiji posljednji hit MANIAC suvereno vlada vrhovima glazbenih ljestvica i plesnim podijima. Prerada je to pjesme iz filmskog hita Flashdance koju je svojim prepoznatljivim vokalom obogatila kraljica svjetske elektro scene – velika PEACHES.
Obitavajući malo u Lisabonu, malo u Munchenu MOULLINEX je već nekoliko godina nezaobilazna figura europske i svjetske elektronske scene kojoj pridonosi vlastitom glazbom – eklektičnom mješavinom toplih disco melodija, housea i electra, ali i kao iznimno tražen i uspješan remikser i DJ. Iz njegove tvornice remikseva izašli su neki od navećih plesnih hitova posljednjih godina – prerade uspješnica australske senzacije Cut Copy, francuskog šmekera Sebastiena Telliera te ostalih uzdanica priznatih glazbenih etiketa poput Kitsunéa, Modulara, Gommae i Composta.

SYMBOLONE su Vinko Pelicarić i Eduard Raos. U vrh svjetske glazbene orbite lansirao ih je hit LOVE JUICE iz 2008. godine, nakon čega su ih ‘razgrabili’ velikani poput Justicea, Soulwaxa, Digitalisma, Kavinskog, Chromea… Justice je uvrstio njihovu produkciju u mix za prestižni londonski Fabric, a Soulwax na kompilaciju za Traxmag. MOULLINEX i Danger remiksirali su Love Juice i dodatno je zacementirai kao nu-disco himnu. SYMBOLONE upravo rade na novom albumu kojeg očekujemo – uskoro, a cijelo vrijeme rade i prerade glazbenih hitova svojih istomišljenika. Među najpoznatijima su remiksevi za duo Punks Jump Up – Blockhead (Kitsune) te Tangerine Dream – Love On A Real Train. Nastupaju po klubovima diljem Europe i na velikim i važnim glazbenim festivalima u regiji (Exit, Hartera).

IVA STARKOVA! popularna je splitska DJ-ica sa zagrebačkom adresom, rado viđena za pultovima gradskih klubova orijentiranih na elektronsku glazbu, raznoraznih glazbenih elektro, disco i house večeri (Sicko Disco, Illectric Funk, Pantera, Blitz Kidz..) te na festivalima poput novosadskog Exita, splitskog Atlantisa ili zagrebačkog Mars festivala. Karakterističnog disco-pop-electro zvuka, IVA STARKOVA! na glasu je kao vrsna tehničarka i dirigentica fantastične atmosfere na plesnom podiju.

Ulaznice za HANDCLAP večer u Vip clubu po cijeni od 30.00 kuna mogu se kupiti u pretprodaji na blagajni kina Europa u zagrebačkoj Varšavskoj ulici 3 (radno vrijeme: 16.30 – 21.00) te na blagajni kluba na sam dan zabave po istoj cijeni. Prvih 50 kupaca dobiti će na poklon CD sa specijalnim MOULLINEX+SYMBOLONE+IVA STARKOVA! mixom.

VIDEO:

Moullinex & Peaches – Maniac

Sada već tradicionalno, krajem godine vam pomažemo u odabiru poklona za vaše najdraže. Nekoliko autora Plana B u odabiru prijedloga za poklone vodilo se samo jednom mišlju – predložit ćemo ono što bismo i sami željeli dobiti. Pritom smo, dakako, pazili da ne morate posegnuti preduboko u svoj blagdanski džep. Od knjiga, korisnih i zabavnih gadgeta pa do raznih tečaja i rukom izrađenog nakita. Ako ne pronađete odgovarajući poklon, pronaći ćete barem inspiraciju.

1. Lapstuk

Pored doručka u krevet, umjesto novina, donesite svom dragom ili svojoj dragoj u krilo laptop na Lapstuku, nosaču za laptop koji vas tako neće prekomjerno zagrijavati, a bogme se neće zbog pregrijavanja gasiti i prekidati vas u čitanju omiljenih novosti.

Koliko: 179,00 kuna

Gdje: Hoću To

2. Ljubavni toast

Pred osobom kojoj ste u krevet donijeli laptop na novopečenom nosaču, možete ispasti totalno cool kad na tostu prilikom doručka nađe otisnuto “I love You”. Također, ovim pečatom mogu se poslužiti i svi oni kojima knedla zapne u grlu kada treba izgovoriti te dvije, tri slatke riječi. Neka to hrana učini umjesto vas!

Koliko: 39 kuna

Gdje: Hoću To

3. Moje Puzzle

Poklanjanje ovakvih ili onakvih zajedničkih fotografija nije baš originalno, ali ako od neke cool fotke napravite puzzle i njih poklonite, onome kome su namijenjene zasigurno ćete izmamiti osmijeh na lice. A možda dobiti i zagrljaj.

Koliko: 50 kuna + dostava

Gdje: Moje Puzzle

4. Pin Art

Ovo ste sigurno barem jednom vidjeli na nekom filmu i uzviknuli: “Želim!”. Da, i mi. Želite li ispasti originalni pri odabiru poklona, ovo je svakako ideja za vas. O čemu se radi? Skupina čavala na dodir preslikava ono što joj naredite. Cool? Totalno.

Koliko: 108 kuna

Gdje: http://bit.ly/us45vd

5. Terarij za mrave

Imate prijatelje koji jednostavno obožavaju životinje i žele kućnog ljubimca, ali nisu pretjerano odgovorni? Onda je terarij za mrave idealan poklon za njih. Ne zahtijevaju pretjeranu njegu, a može ih se naći u svim bojama i oblicima. Ima čak i onih koji svijetle u mraku! Ne mravi, nego terarij. Zakon.

Koliko: od 50 do 200 kuna

Gdje: eBay

6. Drinkopoly

Kao što joj samo ime govori, ovo je društvena igra koje ćete se mutno sjećati – jer se svaka kazna pri igranju sastoji od ispijanja alkoholnih pića po izboru. Naravno, osoba kojoj poklonite ovu igru vječno će vas zvati na Drinkopoly pijanke, pardon, okršaje. Može li bolje od toga?

Koliko: 179 kuna

Gdje: Drinkopoly.com.hr

7. Poker set

Texas Holdem nije novost u svijetu kartaških igara, ali je posljednjih nekoliko godina uvelike populariziran na ovim prostorima pa su poker setovi postali must have svakog igrača koji drži do sebe. Sigurno poznajete jednog takvog.

Koliko: 200 i više kuna (ovisno o veličini seta)

Gdje: Pokerpik.hr

8. Jahanje konja

Jednim školskim satom jahanja konja nitko neće postati punokrvni kauboj, ali će mu iskustvo koje ste mu poklonili zasigurno zauvijek ostati u pamćenju.

Koliko: 100 kuna 45 minuta

Gdje: Geronimo.hr

9. Masaža

Imate li curu ili dečka koji vas svaku drugu večer žica da ga/je izmasirate, poklon bonom za masaže nebrojenih vrsta skinut ćete ih s vrata za najmanje narednih mjesec dana. Prava win-win situacija.

Koliko: od 80 do 250 kuna

Gdje: Masaza.hr

10. WALL mi

Nove zidove možete pokloniti sebi ili nekome dragome. Dobro, ne doslovno zidove već naljepnice za njih. Vlastitim dizajnom ili idejom koju će vam WALLmice preporučiti, nećete ostati razočarani.

Koliko: 300-400 kuna po metru kvadratnom

Gdje: WALL mi

Listam neki dan gadget blogove i New Scientist i ne mogu se oteti dojmu da se SF posljednjih nekoliko godina naglo pretvara u stvarnost. Ono baš… skroz, mega, super, turbo, full (bljuv). Možda sam to samo ja (a možda je to moja Schauma), ali kao da je nedavno netko konačno maknuo dugogodišnju branu koja znanstvenu fantastiku, a pogotovo cyberpunk, dijeli od stvarnosti.

Čitam tako na Wikipediji o sučeljima mozak-stroj i vidim da je 2008. japanski tim funkcionalnim MRI-jem uspio (posve neinvazivno) iz mozga iščitati sliku koju subjekt (čovjek) vidi. U tonovima sive i razlučivosti 10×10 piksela, ali hej… Bez elektroda, bez otvaranja lubanje. SQUID iz Gibsonovih romana kao da je iza ugla.

Pa onda čitam u, čini mi se, New Scientistu o timu koji zadnjih desetak godina radi na sučelju između mozga i robotskih udova, kraj kojeg one fancy robotizirane proteze djeluju kao nešto iz kamenog doba jer naredbe čita izravno iz centra za motoriku, a odnedavno u mozak vraća i taktilni feedback, odnosno osjet dodira iz robotske ruke. I – pazite sad – stvar je testirana. Na majmunima, a nedavno i na ljudima.

Zeiss Ikon

Umjetni vid je isto “malkice” odmaknuo od svojih skromnih početaka. Zadnje o čemu sam čitao bile su krajnje neatraktivne i neelegantne skalamerije koje su u potpunosti zaobilazile ljudsko oko, a elektrodama su napadale mozak ili optički živac, i općenito djelovale nimalo sexy.

Prvi čovjek s umjetnim vidom (daleke 1978.) vidio je tek točkice svjetla, zahvaljujući dvotonskom mainframe mamutu koji je njegov mozak izravno hranio signalima kroz 68 elektroda.

Najnovije generacije se ugrađuju izravno u postojeće strukture oka (obično na stražnju stranu mrežnice), komuniciraju optičkim živcem, a napajanje dobivaju iz infracrvenog svjetla koje u oko emitiraju naočale s potrebnom elektronikom i kamerama. Svjetla koje istovremeno služi i kao nosač informacija i izvor energije.

Krv nije voda

A tu su i stvari o kojima niti najluđi SF (barem mislim) nije spekulirao. U travnju ove godine izašao je znanstveni članak u kojem Indijac S. P. Kosta (et al.) otkriva kako se crvena krvna zrnca ponašaju kao memristori – otpornici koji otpor mijenjaju u ovisnosti o naponu i taj otpor “pamte” (minimalno pet minuta, u slučaju crvenih krvnih zrnaca).

Memristori su inače jedan od osnovnih elemenata strujnih krugova (istovremeno i najnoviji, otkriven tek 2008.) te odličan osnovni blok za izgradnju memorija i logičkih vrata. Kostin tim kao sljedeći korak upravo i najavljuje kombiniranje malih kanala krvi u logičke krugove. Krv kao procesor. Ili hard disk. The mind boggles.

Elem

Elem, listajući New Scientist, IEEE Spectrum i druge kvazi-pop-znanstvene tiskovine posljednjih dana, jedna me misao sve više počinjala kopkati. Započinje li proces kiborgizacije nužno uvođenjem žica, turbina, tranzistora, silicija, stakla, bakra, srebra i ostalih stvari koje nas – zamislimo li ih umotane u meko, ljigavo, živo tkivo – neodoljivo i nepogrešivo tjeraju da se naježimo?

Oči i prsti možda nisu najefikasnije sučelje u odnosu na svijet strojeva, ali ne koštaju ništa i tu su. Zakleo bih se da je u slučaju većine geekova proces kiborgizacije započeo već poodavno, a da toga možda nisu ni svjesni.

Glava u oblacima

Trećina informacija kojima dnevno baratam živi negdje u cloudu, u Google Mailu, Dropboxu, tko zna gdje. Trećina se nalazi u telefonima, laptopu, tabletu ili malom crnom notesu (ili, kako ga je prijatelj nazvao, MCT – Mali Crni Tefter) kojeg sam nedavno kupio da mi služi kao lokalni cache – u trenucima kad mi za pristup online podacima treba previše vremena.

Možda se tek trećina nalazi u strukturiranoj nakupini bjelančevina i masti među mojim ušima. I ta trećina je dobrim dijelom pretraživački indeks za ove prve dvije trećine. I dalje razmišljam o sebi kao svom mozgu, moj osjećaj samosvjesnosti se nije previše promijenio.

Ali vjerujem da su mnogi primijetili kako sam malo gluplji, kad nisam jacked-in. Kao što sam i ja to primijetio kod njih. Da li bi me to trebalo brinuti? Mnoge to brine, mene baš i ne. To je dio evolucije. To me čini bolje prilagođenim trenutnoj okolini.

Što će se dogoditi ako se ona promijeni? Ako ostanem bez interneta, ako Google (le gasp!) padne, ako izgubim svoj MCT? Baš ništa, jer se ne identificiram sa svojim znanjem, već s načinom na koji ga analiziram i primjenjujem. Ako izgubim bilo koji dio podataka, uvijek će postojati način da do njih dođ***CARRIER LOST***

(Piše: Ante Vukorepa/ Plan B 43)

Vidite kako lijepo izbjegavam riječ “nepravilno”? Izbjegavam je jer prema Kapoviću ne postoji “pravilno” i “nepravilno” kad je riječ o jeziku – postoji eventualno “prosvijećeno” i “neprosvijećeno” ili možda “opušteno” i “suzdržano”.

Jezik je živo biće koje se mijenja s vremenom, društvom i njegovim govornicima – objašnjava nam Kapović svoju tezu – jezik se ne može kvariti niti popravljati, a pripada svima nama, ne samo samozvanim autoritetima i jezičnim puritancima koji bi njime željeli upravljati.

Mladi lingvist Mate Kapović predaje na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a poznat je i po svom društvenom i političkom angažmanu, stoga ne treba čuditi što njegova knjiga o lingvistici i jeziku na prvi pogled djeluje revolucionarno i možda pomalo heretično. Ne bi li nam lingvisti trebali reći kako valja, a kako ne valja pisati i podučiti nas pravilima?

Zapravo ne, kaže Kapović. Lingvisti su tu da se bave jezikom kakav jest, a ne da propisuju kakav bi trebao biti, a njihova je intervencija poželjna samo u slučajevima kad su na repertoaru jezična netolerancija, nejednakost i diskriminacija, odnosno kad se jezik koristi kao sredstvo za “promicanje negativnih društvenih tendencija”. Drugim riječima, lingvisti nisu jezična policija, premda se nažalost mnogi ponašaju upravo tako.

Stoga, sljedeći put kad vam netko pripomene da pogrešno govorite ili pišete ili nemate pojma o svome materinjem jeziku, slobodno ih pošaljite u materinu. Premda Kapović ne opovrgava potrebu za postojanjem standardnoga jezika – čak dapače, kaže, on nam je iznimno potreban – također kaže da je standardni jezik samo varijanta jezika, ni po čemu nadređena ostalim varijantama.

Jezičnog purizma mu je navrh glave, kao i propisa koji kažu kako se nešto mora ili ne smije govoriti ili pisati. Ako nešto ne pripada u standardni jezik nije nužno nepravilno, a govornik je poput mušterije – uvijek u pravu. Govornik ne može ne znati svoj jezik i potrebno je malo olabaviti pristup jezičnim pitanjima. Promjena je jedan od sastavnih dijelova jezika jednako kao što je posuđivanje sastavni dio povijesti svakog jezika.

Razvoj je neizbježan – baš kao što danas pričamo jezikom koji je drugačiji od onog koji se pričao prije 50-ak i više godina, za isto toliko vremena u budućnosti jezik će se ponovno promijeniti, odnosno mi ćemo ga mijenjati u skladu sa svojim potrebama.

Kapović nije za anarhiju, već za racionalan i moderan pristup jezičnoj problematici koja – budimo toga svjesni – nije rezervirana samo za hrvatski jezik i Hrvate. Neusklađenosti i problema ima i u drugim jezicima, a ako vam se diže kosa na glavi od hrvatskog pravopisnog kaosa, onda će vas možda oneraspoložiti činjenica da ne postoji idealan pravopis.

Baš iz razloga neprestane mijene jezika, nemoguće je složiti pravilnik koji će biti moguće koristiti uvijek i zauvijek, stoga možete odahnuti. Opustite se i prodišite punim plućima jer jezik je ovdje zbog vas, a ne vi zbog njega.

Jednostavno pisana i uz dovoljno konkretnih primjera, ova bi vas knjiga trebala prosvijetliti ili barem usmjeriti. Čak i kad se ne slažete s njim ili su vam poneki Kapovićevi zaključci problematični, knjiga vas navodi na razmišljanje o vlastitom poimanju jezika koji svakodnevno koristite. Trebate li biti stroži ili blaži – na vama je da zaključite, a samo razmišljanje o tome pozitivan je korak prema naprijed.

Izdavač: Algoritam

Cijena: 119 kuna

Besplatno poglavlje dostupno je ovdje.

Bez obzira na krizna žarišta u zemljama izvoznicama i ne baš tako nove ideje o alternativnim izvorima energije, cijena i raspoloživa količina ovog energenta još će neko vrijeme biti glavna vijest. Nitko precizno ne može utvrditi koliko nafte još imamo u Zemljinoj kori, a i s procjenama se često manipulira iz različitih razloga.

Osim iz klasičnih fosilnih izvora, dizel gorivo se posljednjih godina dobiva i iz obnovljivih izvora. 2005. godine u svijetu je proizvedeno oko 3,9 milijardi litara biodizela, a 2008. više od 11 milijardi litara. Osim biodizela, u većoj mjeri se proizvodi i bioetanol.

Mada se na prvi pogled čini odličnom alternativom dizelu fosilnog porijekla, proizvodnja biogoriva ima i velikih nedostataka. Kako se za proizvodnju biogoriva koriste isti resursi kao i za proizvodnju hrane, uzgoj poljoprivrednih kultura za ovu namjenu diže cijenu hrane, osobito u zemljama u razvoju. Uz poskupljenje hrane, i samo biogorivo skuplje je od onog dobivenog na klasičan način.

Proizvodnja biogoriva je skupa i (prema nekim studijama) količina energije koja se troši na proizvodnju biogoriva veća je od količine energije koja se od njega može dobiti. Sljedeći problem predstavlja uzgoj sirovina za biogoriva, poput soje, što može smanjiti bioraznolikost i dovesti do ekoloških problema.

Uništi da bi stvorio

Veliki paradoks je i to da se zbog osiguranja dodatnih sirovina za proizvodnju biogoriva pojačano uništavaju amazonske prašume, kako bi se dobile velike obradive površine. Brazil je drugi proizvođač bioetanola na svijetu, iza SAD-a.

Nadalje, korištenje biogoriva ne rješava problem emisije ugljikovog dioksida, koja nije značajno manja od one koja se oslobađa korištenjem fosilnih goriva. Svjesni ograničenja ovakvih biogoriva prve generacije, tehnolozi i znanstvenici ulažu znatne napore kako bi dobili biogorivo na što efikasniji i manje štetan način.

Premda opisana prva generacija biogoriva još uvijek dominira, paralelno se razvija i druga generacija biogoriva. Biogoriva druge generacije dobivaju se iz otpadnih produkata poljoprivredne i drvne industrije, te se na taj način izbjegava kompeticija s resursima za proizvodnju hrane.

Radi se, između ostaloga, i na dobivanju biogoriva iz kućanskog otpada. Britanska tvrtka Greenergy izgradila je pogon vrijedan 50 milijuna funta koji će iz bačene hrane proizvoditi biodizel. Kućanstva u Engleskoj i Walesu godišnje u otpad bace 3,6 milijuna tona hrane, tako da se na ovaj način može korisno iskoristiti rasipnost građana.

Usprkos svijetlim primjerima, poput spomenutog, zamah komercijalne proizvodnje druge generacije tek se očekuje u sljedećim godinama jer je tehnologija prve generacije uglavnom još uvijek efikasnija.

No, znanstvenici idu dalje. Premda druga generacija biogoriva nije u potpunosti zaživjela, već se razvijaju treća i četvrta generacija. U trećoj generaciji biogoriva najčešće se spominje dobivanje biogoriva iz algi, a u četvrtoj generaciji korištenje genetski modificiranih bakterija za proizvodnju lanaca ugljikovodika.

Gorivo četvrte generacije

Alge predstavljaju značajan potencijal za proizvodnju goriva jer su znatno manje zahtjevne nego žitarice, a proizvode i do 300 puta više goriva po jedinici površine od biljaka koje se sada koriste. Osim toga, proizvodni ciklus im je tek desetak dana, a mogu se uzgajati na tlu neprikladnom za prehrambene biljke.

I na kraju ne manje važno – alge konzumiraju ugljikov dioksid, a na taj način smanjuju emisije ugljika u atmosferu. Alge gorivo proizvode tijekom procesa fotosinteze.

U Exxon Mobilu (jednoj od najvećih svjetskih energetskih kompanija) 2009. godine uložili su 600 milijuna dolara u razvoj i proučavanje ove tehnologije, što govori o velikom potencijalu ovog rješenja.

Osim algi “naftašica”, znanstvenici i tehnolozi rade i na već spomenutoj četvrtoj generaciji biogoriva. Radi se o genetski modificiranim bakterijama koje proizvode lance ugljikovodika od kojih se goriva sastoje.

Tako je, primjerice, ekipa znanstvenika s Berkeleya manipulacijom genetskog koda bakterije Escherichije coli uspjela “natjerati“ bakteriju da proizvodi biogorive tvari. Osim spomenute vrste, rade se istraživanja i manipulacije s različitim vrstama bakterija, kako bi se otkrila vrsta najpogodnija za proizvodnju goriva.

Bakterija koja možda najviše obećava je Cyanobakterija, koja za proizvodnju biogoriva iskorištava čak 10% energije koju dobiva od Sunca, za razliku od algi koje iskorištavaju 5% energije koja dopre do njih. Znatnija komercijalna upotreba četvrte generacije proizvodnje biogoriva očekuje se tek za desetak godina.  

Na kraju možemo zaključiti u optimističnom tonu. Premda su početak proizvodnje biogoriva pratile različite neželjene posljedice (ugrožavanje prirodne raznolikosti, poskupljenje hrane), nova nastojanja istraživača nalik na znanstveno-fantastične eksperimente otvaraju neočekivane mogućnosti za energetiku budućnosti. 

Očekivano, velike naftne tvrtke uključile su se u priču s biogorivom jer ih ovakav način proizvodnje energenata čini manje ovisnima o geografskim, gospodarskim i političkim čimbenicima.

Godina Ruđera Boškovića i znanost u Hrvatskoj

Prije 300 godina, 18. svibnja 1711. u Dubrovniku je rođen Ruđer Bošković. Najveći hrvatski znanstvenik svog vremena, a prema mnogima i najveći hrvatski znanstvenik uopće, objavljivao je radove iz područja fizike, matematike, astronomije i filozofije.

Hrvatski sabor je povodom 300 godina njegova rođenja 2011. godinu proglasio godinom Ruđera Boškovića. Povodom toga u Dubrovniku će se održati trodnevni simpozij na kojemu će izlaganja održati tridesetak značajnih znanstvenika iz Hrvatske i svijeta.

Na simpoziju će biti govora o fizici, neuralnoj znanosti, biologiji, kemiji, nanotehnologiji i medicini, a neki od poznatijih predavača koji će sudjelovati su Carlo Rubbia, fizičar nobelovac, Rolf Heuer, ravnatelj CERN-a, te od domaćih znanstvenika, genetičar Miroslav Radman, neurolog Ivica Kostović, ravnatelj Hrvatskog instituta za mozak, fizičar Davor Pavuna i Danica Ramljak, ravnateljica Instituta Ruđer Bošković.

Također postoji mogućnost da Hrvatska uskoro uđe u CERN – Europsku organizaciju za nuklearna istraživanja. Institut Ruđer Bošković već godinama uspješno surađuje s CERN-om i mnogi naši znanstvenici rade tamo, između ostaloga i na čuvenom LHC-u, no naša zemlja još nije članica.

Ulaskom u tu organizaciju otvorio bi se prostor za bolju suradnju na različitim projektima. Ne treba zaboraviti da je CERN, uz američki Fermilab, najznačajnija institucija koja se bavi istraživanjima strukture materije, te bi članstvo u CERN-u svakako koristilo domaćim znanstvenicima.

Da baš ne budemo previše optimistični, nedavni sukob na relaciji Ministarstva znanosti i sveučilištaraca ukazuje na značajne probleme u hrvatskoj znanosti. Nedostatak strategije često se ističe kao najvažniji problem domaće znanosti. Na nedostatak strategije u svemu žale se gotovo svi – od gospodarstva, turizma, obrazovanja, znanosti, poljoprivrede…

Vlada, s druge strane, sve proglašava strateški važnim, a ako je sve strateški važno – onda ništa nije važno. Potrebno je naći djelatnosti u kojima imamo potencijala i prema njima se zaista odnositi “strateški”.

S obzirom na broj naših znanstvenika koji su izgradili karijere u inozemstvu, hrvatska znanost ima potencijala, ali ne možemo istovremeno biti zemlja znanstvenika, poljoprivredna zemlja, turistička zemlja i zemlja s razvijenom brodogradnjom. U engleskom postoji zgodan izraz za to: Jack of all trades, master of nothing.

Najznačajniji radovi i teorije Ruđera Boškovića

Kao polivalentni znanstvenik i filozof, Ruđer Bošković dao je značajan doprinos matematici i različitim disciplinama znanosti:

• U knjizi Elementa matheseos universae (1754.) daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.
• U raspravi De aestu maris (1747.) među prvima govori o neeuklidskoj geometriji i predlaže geometriju s tri i više prostornih, te jednom vremenskom veličinom.
• U pet knjiga o astronomiji Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785.) između ostaloga izlaže teoriju o aberaciji svjetlosti. Brzinu svjetlosti smatra konstantnom, a prostor i vrijeme smatra relativnim.
• U djelu Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, objavljenom u Beču 1758. godine, tvrdi da je sve materija i kretanje. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila (Boškovićevo polje). Bohrov model atoma je direktan potomak Boškovićeva modela atoma.
• Prvi je ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke tih grešaka.

LOŠA VIJEST

Veće doze kalcija ne štite kosti

Prema studiji koja je nedavno objavljena u časopisu British Medical Journal, umjeren unos kalcija (oko 700 mg dnevno) važan je za održavanje zdravih kosti, no veće doze kalcija neće dodatno smanjiti rizik od lomova ili osteoporoze.

Autori studije istraživali su medicinske dosjee žena u Švedskoj i unos kalcija u posljednjih 19 godina. Rezultati pokazuju kako su žene koje su unosile oko 700 do 750 mg kalcija dnevno imale najmanje lomova kostiju i najmanje su bile podložne osteoporozi, a povećanje unosa kalcija nije doprinijelo zdravijim kostima.

Štoviše, neka istraživanja upućuju na povećani rizik od lomova kosti kod povećanih doza kalcija. Smanjen unos kalcija (ispod 700 mg dnevno) također je povezan s većom vjerojatnosti lomova i osteoporoze.

DOBRE VIJESTI

Slobodni planeti

Prema novijim opservacijama naše galaksije utvrđeno je postojanje mnoštva planeta koji nisu, poput Zemlje, vezani uz neku zvijezdu, već slobodno kruže oko središta galaksije. Premda se prema teoriji nastanka planeta moglo očekivati postojanje takvih planeta, nitko nije očekivao da ih ima toliko puno. Procjenjuje se, naime, da ih u našoj galaksiji ima oko 400 milijardi, što je znatno više i od broja zvijezda. Usprkos tome što nemaju “svoju” zvijezdu, pretpostavlja se kako bi na nekim od tih planeta moglo biti uvjeta za život.

Evolucija mozga počela je s njuhom

U usporedbi s ostalim životinjama, sisavci imaju najveći mozak u odnosu na tijelo. Prema studiji objavljenoj u svibnju u časopisu Science, američki i kineski znanstvenici su utvrdili kako bi evolucija mozga u sisavaca mogla biti rezultat selekcije životinja razvijenijeg osjeta njuha, odnosno dijelova mozga zaduženih za analizu njušnih informacija. CT snimanjima lubanja fosila sisavaca iz različitih perioda utvrdili su tri faze evolucije mozga sisavaca: prvi sisavci su tijekom evolucije prvotno razvijali njušna područja mozga, a vremenom su evolucijski pritisci počeli favorizirati životinje povećane osjetljivosti na dodir – što je dovelo do razvoja dijelova mozga zaduženih za taj osjetni modalitet. U posljednjoj fazi evolucije ranih sisavaca proces prirodne selekcije uzrokovao je razvoj koordinacije pokreta i osjetila.

Linkovi mjeseca:

Znanost za klince

Sciencemonster.com

Sciencekids.co.nz

Svemir u brojevima:

Više od 90% poznate tvari u svemiru čini vodik.

Zemlja u brojevima:
50 kg godišnja je potrošnja papira po stanovniku u svijetu. Građani u EU recikliraju oko 64% papira.

Čovjek u brojevima:
40% tjelesne mase prosječnog čovjeka čine mišići.

(Piše: Gordan Beraković/ Plan B 43)

Nekadašnja jahaonica pa tvornica tekstila u svibnju ove godine pretvorena je u izložbeni prostor s impozantnom zbirkom suvremene umjetnosti kolekcionara i vlasnika tvrtke Filip Trade Tomislava Klička s više od 500 radova.

Ipak, nije riječ o klasičnoj galeriji, ni muzeju klasičnog tipa već o živom izložbenom prostoru, pod paskom Udruge hrvatske suvremene umjetnosti Lauba i kustosice Vanje Žanko. Umjetnici i umjetnice mlađe i srednje generacije, koje je Zbirka Filip Trade sustavno otkupljivala, napokon su na ovaj način dobili svoju pozornicu u gradu.

Uz svoj Nestalni postav, u sklopu kojeg su izloženi radovi iz fundusa Zbirke Filip Trade, u listopadu je Lauba pripremila prvu samostalnu izložbu u svojim prostorima. Čast je pripala Zlatanu Vehaboviću, hrvatskom slikaru mlađe generacije, koji je svoje najnovije radove, kojima se bavi tamnom stranom erotskih odnosa, odnosno ljubavi, objedinio pod nazivnikom „Sweeping Confetti from the Floor of the Concrete Hole“.

Uz svaku je Laubinu izložbu u pravilu organiziran i prateći program u kojem sudjeluje sam umjetnik, kustosica, te jedan suradnik odabran prema želji umjetnika. U slučaju Zlatana Vehabovića to je bio Marko Pogačar, koji je uz svaku sliku napisao pjesme te održao večer čitanja poezije.

U studenom su predstavljena najnovija ulja na platnu Lovre Artukovića, „Modeli poziraju za Pietu“ i „Pietà obrnuto“, po prvi put predstavljena u potpuno dovršenom obliku.

Taj je mjesec bio i u znaku suradnje s Društvom arhitekata Zagreba, u sklopu koje je predstavljen program DAZ-a „Misli prostor/ Think Space“ – četiri konceptualna međunarodna natječaja za mlade vizualne umjetnike i arhitekte. Teme su bile granice – one urbane, geopolitičke, ekološke i moralne, s velikim finalom u obliku nekonferencije „Izvan granica“, nakon čega je otvorena site-specific instalacija Kristine Lenard „Misli prostor“. Rad se može vidjeti u svojoj originalnoj formi na licu mjesta, a ne kao što je uobičajeno za umjetnicu – u formi fotografije smještene u lightbox. Posjetitelji će instalaciju moći fotografirati sve do 8. siječnja sljedeće godine.

Svoje je mjesto među Laubinim izlagačima pronašao i mladi umjetnik Bruno Pogačnik, javnosti poznat prvenstveno kao ulični umjetnik koji je, pod različitim pseudonimima i tagovima (ipak najpoznatiji kao Filjio i Puma34), posljednjih deset godina stvarao po cestama i ulicama brojnih europskih i američkih gradova, ponajviše u rodnom Zagrebu.

Prvi put predstavljen samostalnom studijskom izložbom, pod vlastitim imenom i prezimenom, Pogačnik donosi site-specific instalaciju „The Magic is gone (But the Filth is still there)“, u kojoj sažima iskustva ulične umjetnosti, ali i druga iskustva do kojih je u posljednje tri godine dolazio. Izložba otvorena 1. prosinca trajat će do veljače sljedeće godine.

Među aktivnostima Kuće za ljude i umjetnost vrijedi ubrojiti i prvu prodajnu izložbu recentnih radova hrvatskih umjetnika. Izložbom „Finalisti 2011“ otvorenom u prosincu predstavljene su ovogodišnje Laubine akvizicije, ali i radovi istih umjetnika koji su još u njihovu vlasništvu.

Subotom se u Kući za ljude i umjetnost organizira Laubica, niz besplatnih umjetničkih radionica namijenjenih djeci predškolskoga i mlađega školskoga uzrasta, sve u skladu s Laubinom misijom podizanja javne svijesti o hrvatskoj modernoj i suvremenoj umjetnosti kroz interaktivni program.

Suvremena umjetnost ispričana na Laubin način – uz brojne doživljaje, učenje, zabavu i neobvezno druženje – privukla je i nas pa smo, između ostalog, posjetili izložbu Zlatana Vehabovića.

(Ivana Šipić)