Petra Bulić

– dugogodišnja koordinatorica SFeraKona, preporučuje Iaina M. Banksa (potresan i dubok, ali zabavan), Terryja Pratcheta (urnebesna kritika društva) i dobitnike nagrade SFERA (primjerice, priče Darka Macana i roman Sablja Ivana Gavrana)

“Jedan od prvih romana koje sam uopće pročitala bio je Ljubičasti planet Ante Gardaša – pravi, pravcati SF. Iako se ne sjećam detalja radnje, sjećam se kako tamo ljudi nisu mogli lagati, ni biti zločesti i da su im kuće bile na tračnicama pa su se svako malo selili zato da upoznaju nove susjede. I to je ono što me i danas privlači kod dobre ‘spekulativne fikcije’, ona uvijek istražuje ‘što bi bilo kad bi bilo’ – kad bi Big Brother počeo pratiti lažemo li, kad bi svijetom vladale megakorporacije, kad bi se neke države raspale, kad bi se dogodila ekološka kataklizma ili kad bismo nekako mogli preskočiti svemirske udaljenosti… Likovi i u takvim svjetovima vole, mrze, ratuju, detektiraju i prolaze kroz egzistencijalne krize. Razlika između pulpa i umjetnosti jednaka je kao i u svim drugim žanrovima, a dobar SF ne mora imati svemirske brodove i čudno odjevene likove. Kao što su i, primjerice, likovi povijesnih romana i filmova dobili život projiciran iz sadašnjosti, tako i SF na neki način komentira današnji trenutak.”

Ivana Delač

– psihologinja i spisateljica

“Spekulativnu fikciju sam zavoljela u prvom razredu osnovne škole, kad mi je teta u knjižnici nudila slikovnice, a ja sam umjesto njih grabila Politikin Zabavnik i Najljepše priče klasične starine Gustava Schwaba. Iz toga je proizašla ljubav prema mitologiji, pa fantasyju, a SF priče i stripovi (Superman, He-Man, Beli strelac…) iz Politikinog Zabavnika dodatno su učvrstili taj moj fandomski put. Pa su tu onda bili i raznorazni crtići na Cartoon Networku, od kojih su mnogi bili o superherojima, što mi je bilo jako fora. A kad su se 1995. g. kod nas počeli emitirati Dosjei X, Mulder i Scully su me definitivno do kraja zaljubili u SF. Iako volim i nežanrovske knjige i filmove, ipak ću prije posegnuti za žanrom. Kad pišem, pišem isključivo spekulativnu fikciju, jer volim stvarati svjetove – i u tome mi SF, alegoričan kakav već jest, pruža nebrojene mogućnosti i narativne širine za prenošenje poruka kojima se kao spisateljica bavim.”

Nela Dunato

– ilustratorica i dizajnerica

“Odmalena sam voljela bajke i priče o vilama, vješticama, zmajevima i drugim neobičnim bićima, kao i priče o bliskim susretima s vanzemaljcima, viđenjima NLO-a i slično. Kod kuće smo imali knjige iz serijala Misterije svijeta Arthura C. Clarkea koje sam vjerno proučavala. Opčinjavalo me to što i u stvarnom svijetu postoji toliko toga o čemu još ne znamo dovoljno. Kasnije sam na polici u školskoj knjižnici ugledala poznato ime – Arthur C. Clarke – i njegovu Odiseju 2001. Roman sam pročitala u dahu. Bio je zanimljiviji od svega što smo do tada obradili kroz lektiru i tu je započela moja misija da pročešljam cijelu školsku knjižnicu u potrazi za sličnim skrivenim draguljima. Nažalost, nisam se baš usrećila jer je naša knjižnica bila vrlo loše opremljena, no to nije umanjilo moju strast za SF-om koja traje i dalje.”

Azra Imširović

– glavna urednica portala Znano.st i voditeljica eksternih komunikacija u udruzi Star Wars Hrvatska

“Razmišljajući o pitanju, sjetila sam se da sam se s prijateljicom koja se odselila nakon prvog osnovne škole, igrala Zvjezdanih staza, tako da se trenutak zaljubljivanja u SF dogodio definitivno vrlo rano, sa šest godina. Serija Nova generacija prikazivala se na televiziji i ne znam jesam li u potpunosti pratila titlove, ali definitivno me zanimao taj neki svijet tehnologije, Svemir kao final frontier i općenito neki međuljudski odnosi koji su bili temeljeni na razumijevanju, poštenju i nematerijalnom. Najviše me fascinirao Data sa svojim sposobnostima.

Osim Zvjezdanih staza moram istaknuti i filmove Superman I i II koji su bili moji najdraži SF filmovi iz djetinjstva. Kasnije su tu bile serije poput Djevojčice iz budućnosti, a danas sam nekako najviše vezana uz Zvjezdane ratove kroz rad u udruzi Star Wars Hrvatska. SF je najbolji žanr jer je usmjeren prema budućnosti, novome, boljem, mogućem. Činjenica da su se mnoge stvari prikazane u serijama i filmovima i ostvarile govori o snazi vizije ovoga žanra.”

Boris Ličina Borja

– kreativni direktor u agenciji Jasno&Glasno

“Iskreno, mislim da je bilo više stvari koje su se slagale jedna na drugu, a koje su me uvukle u SF. U prvom dijelu osamdesetih to je bio serijal Ratova zvijezda. Sjećam se i danas kako je red za kino Zagreb za Povratak Jedija bio skoro do današnjeg Algoritma! Osim filmova, na Atariju 2600 igrali smo Star Wars Arcade Game, a od serija gledali smo Blakeovu sedmorku, Battlestar Galacticu 80, Benjija, Zaxa i dječaka iz svemira, Alfa, Knight Ridera, Terrahawks…

Stripovi su u to vrijeme bili jako važni. Jako sam volio Axu, čija radnja se događa 2080. u postapokaliptičnom svijetu i fascinirala me Daleka planeta. Krajem tog desetljeća, iz videoteke smo često posuđivali Zvjezdane staze: Novu generaciju. Istovremeno, uz sve ovo čitao sam i jako puno knjiga – uzeo bi mjesečno tri knjige iz knjižnice u Dugavama, tri iz knjižnice u Sloboštini i tri iz knjižnice u Travnom. U Dugavama, ako se dobro sjećam, SF knjige su bile u trećem redu s desne strane. I nisam birao – čitao sam sav SF, neke knjige i po dva-tri puta. Sve to me polako uvelo u SF…”

Danijel Lijović

– izvršni urednik portala Vecernji.hr

“Ne mogu se sjetiti prvog SF filma koji me zaintrigirao, možda Bliski susreti treće vrste ili E.T., ali Zvjezdane staze sigurno su imale veliki utjecaj na mene. Ali i stripovi. Iako sam odrastajući većinom skupljao Zagora i Alana Forda, poseban je gušt bio čitati Martina Mystèrea i Dylana Doga. Veliki mamac su mi bile futurističke intrige, misterije, a uz sve to tehnologija i Martyjevo široko znanje. Dylan Dog je pak bio najveći zavodnik, a imao je i humor i nepresušnu maštu.

Obožavao sam i Mandraka. Sjećam se još epizode u kojoj Mandrak pita svoje prijatelje aliene zašto sa Zemljom ne podijele svoju tehnologiju. Rekli su mu ‘Ček’ da provjerimo. A, ne, ne, niste još ispunili kriterij da prođe razdoblje od 100 godina bez ratova’. Dođe vam da se zamislite i otvorite enciklopediju i tražite ratove, to je bilo prije interneta. Ali, moram se vratiti na Zvjezdane staze. Sjećam se još koliko me bio fascinirao prvi film, a u srednjoj sam redovito pratio Novu generaciju. Volim filozofiju Staza i činjenicu da su inspirirale mnoge znanstvenike. Taj svijet jest utopija, ali ima i plemeniti cilj i uči nas da tražimo druga rješenja.”

Mihaela Marija Perković

– spisateljica

“SF učenje čini zabavnim: prepuštena školskom sustavu, fiziku bih samo mrzila. Kao klinka gutala sam filmove kao što su Ratovi zvijezda, E.T., Planeta majmuna, C.H.O.M.P.S., Navigatorov let, Beskrajnu priču i obožavala Izgubljene u svemiru, Dr. Whoa, Benjija i Zaxa… No, moja prva velika SF ljubav ipak je bila književna. Ništa bez Božene izvrsno je napisan, napet i pametan roman s curom u glavnoj ulozi. SF je razgovor, konstantno međugeneracijsko propitivanje vrijednosti i pozicija, u kojem su petnaestgodišnjakinja i osamdesetgodišnjak jednaki i jednako vrijedi. Znala sam to, jer sam to vidjela u književnosti, u filmovima, u fandomu izvan Hrvatske.

No, tek u dvorani punoj gamera, trekkieja, cosplayera, warsera i klinaca – domaćih SF fanova svih vrsta – koja je punih deset minuta oduševljeno pljeskala Mladenu Bjažiću, ko-autoru Ništa bez Božene, kad mu je dodijeljena SFERA za životno djelo, shvatila sam koliko je taj razgovor poseban i koliko potreban. Bio mi je to najbolji moment u 12 godina predsjednikovanja žirijem za SFERU, najstariju nacionalnu SF nagradu.”

Davor Šišović

– novinar Glasa Istre

“Trenutak u kojem sam zavolio SF vjerojatno je onaj u kojem sam se rodio, tako da je sve što je kasnije uslijedilo s prvim žanrovskim igračkama, slikovnicama, stripovima, TV serijama i naposljetku knjigama, služilo upotpunjavanju, kreativnom provociranju i huškanju potencijala koji nosim u sebi kao prirodnu osobinu. Naravno da su knjige iz očeve biblioteke bile jedan od prvih poticaja jer su bile nadohvat ruke, a kao jednu od najranije pročitanih ističem roman Julesa Vernea Parna kuća. Također, jedna od prvih TV serija koje su me u djetinjstvu ne navele već učvrstile na tom putu bila je Svemir: 1999. s Martinom Landauom, i naravno originalna serija Zvjezdanih staza, koja se u nas prikazivala dok sam bio u osnovnoj školi, dok bih od stripova koji su mi bili najfascinantniji izdvojio Daleku planetu. Časopis Sirius bio je prva tiskovina koju sam sebi kupio na kiosku, i još se živo sjećam fascinantne Van Vogtove priče iz prvog broja, Ne ubijte Rulla. Dosta dugo bio sam samo konzument SF-a, dok me dvije okolnosti nisu navele da se u scenu odnosno fandom uključim i malo aktivnije.

Prva okolnost bilo je saznanje da je Jules Verne u svom romanu Mathias Sandorf iz 1885. važan dio radnje smjestio u moj grad Pazin, što je bilo malo poznato, ali se pokazalo da ljude jako zanima saznati više. Druga okolnost bila je ‘otkriće’ pandemonija nadnaravnih bića iz istarskih pučkih predaja odnosno štriga, krsnika, mora i ostalih, među njima i vampira Jure Granda iz istarskog sela Kringa, za koje mi se učinilo da predstavljaju izvrstan potencijal za današnje moderno žanrovsko književno stvaralaštvo. Zato sam zadnjih 20 godina svoga života posvetio ponajviše tim dvjema temama, u svojstvu njihova promotora i popularizatora, organizatora konvencija, festivala i književnih natječaja, predavača, književnog kritičara, voditelja tribina, urednika, kulturnog aktivista i lobista, i taj je rad uhvatio ploda – ljudi se za te teme zanimaju, pisci o tim temama pišu, istarske fantastične teme nalaze puta u mnoge vidove umjetničkog i kreativnog izražavanja.”