“Batoru rowaiaru” (“Battle Royale”), 2000.
Vizionar: Kinji Fukasaku
Mjesto i vrijeme radnje: negdje u Japanu početkom 21. stoljeća
Vizija: Neposlušni učenici srednjih škola nisu više kažnjeni samo ukorom i lošim ocjenama, nego i prisilnim sudjelovanjem u reality showu koji se događa na nekom otoku. Svaki natjecatelj dobiva torbu s oružjem, malo hrane i vode. Imaju tri dana da se međusobno poubijaju, a pobjednik je onaj koji preživi. Pa vi ne budite štreber…

“X-Men”, 2000.
Vizionar: Bryan Singer
Mjesto i vrijeme radnje: Zemlja, bliža budućnost
Vizija: Djeca se rađaju sa specijalnim X-faktorom, koji im daje posebne moći, nešto slično kao i “Herojima”, s tim da su ovo mutanti. Postoje zli i dobri mutanti, a ovisno o tome koji pobijede – nastupit će (ili neće) rat između mutanata i ljudi.

“A.I.” (“Umjetna inteligencija”), 2001.
Vizionar: Steven Spielberg
Mjesto i vrijeme radnje: ne tako daleka budućnost
Vizija: Nakon globalnog zatopljenja oceani su potopili sve obalne gradove, a ljudi su se povukli u unutrašnjost kontinenata. Zbog manjka prirodnih resursa potiče se smanjenje nataliteta. Ali no problemo – jer već smo patentirali robote koji nas mogu voljeti, tako da si klinca možeš kupiti u najbližem dućanu; ipak – “njihova je ljubav stvarna, ali oni nisu”.

“The Day After Tomorrow” (“Dan poslije sutra”), 2004.
Vizionar: Roland Emmerich
Mjesto i vrijeme radnje: New York, prekosutra
Vizija: Globalno zatopljenje uzrokuje prirodne katastrofe širom svijeta, uključujući uragane, tornada, plimne valove, poplave i početak ledenog doba. Kape, šalovi, rukavice, vunene čarape i električne deke – više nam jednostavno nisu dovoljni. Hoćemo li se prekosutra uistinu smrznuti do smrti?

“I Am Legend” (“Ja sam legenda”), 2007.
Vizionar: Francis Lawrence
Mjesto i vrijeme radnje: New York, 2012.
Vizija: Nepoznati virus pobio je veći dio Zemljana, a one rijetke preživjele pretvorio u zombije-vampire koji gladni krvi vrebaju iz mraka. Ulice su obrasle travom i nastanjuju ih divlje životinje, poglavito klokani, lavovi, afričke antilope i zebre. Šačica preživjelih zdravih ljudi živi nešto dalje, u oazi opasanoj visokim zidom.

“Back to the Future II” (“Povratak u budućnost 2”), 1989.
Vizionar: Robert Zemeckis
Mjesto i vrijeme radnje: Hill Valley, 2015.
Vizija: Gradske reklame su 3D, a u modi su boje, boje, boje. “Za samo 39.999,99 $ možete svoj stari auto pretvoriti u leteći”, a ako još nemate vozačku dozvolu – na raspolaganju su vam leteći skateboardi. Odvjetnička profesija je ukinuta, pa parnice traju sat-dva. I zadnje, ali nikako najmanje bitno: tenisice Nike imaju energetske vezice.

“The Running Man” (“Bjegunac”), 1987.
Vizionar: Paul Michael Glaser
Mjesto i vrijeme radnje: 2017.
Vizija: Prema zamislima Stephena Kinga, svjetska ekonomija je u kolapsu. SAD su zapečatile granice i postale policijska država, zasnovana na cenzuri. Kriminalci imaju dvije opcije: odslužiti kaznu ili sudjelovati u nasilnom reality showu koji obara sve rekorde gledanosti. Ako natjecatelji u sklopu igre pobjegnu lovcima, osvajaju slobodu.

“Blade Runner” (“Istrebljivač”), 1982.
Vizionar: Ridley Scott
Mjesto i vrijeme radnje: L.A., 2019.
Vizija: Ako je za vjerovati kultnoj cyberpunk viziji budućnosti nastaloj po romanu Philipa K. Dicka, opsesija kloniranjem obit će nam se ravno o glavu. Ljudski replikanti šljakat će u kolonijama širom svemira, a kad se pobune – na scenu će stupiti istrebljivač nalik Harrisonu Fordu, i dakako, istrijebiti ih…

“The Island” (“Otok”), 2019.
Vizionar: Michael Bay
Mjesto i vrijeme radnje: New York, 2019.
Vizija: Onaj tko ima dovoljno love može naručiti proizvodnju svojega klona, koji odrasta u strogo kontroliranim uvjetima – kako bi svome vlasniku, ustreba li, podario organ ako se ovaj razboli. Problemi će nastati kada klonovi shvate da dobitak na lotu, kojem se svi klonovi nadaju, ne znači odlazak na rajski Otok, već u sigurnu smrt.

“Johnny Mnemonic”, 1995.
Vizionar: Robert Longo
Mjesto i vrijeme radnje: NY, 2021.
Vizija: U skladu s kratkom pričom Williama Gibsona, cijeli je svijet spojen na gigantski internet, a polovica ljudstva pati od poremećaja živčanog sistema. Najdragocjenija stvar je, naravno, informacija, koju kuriri prenose amo-tamo u svojim glavama, koje pak prethodno moraju isprazniti od vlastitih sjećanja kako bi oslobodili dodatni memorijski prostor.

“Highlander 2: The Quickening” (“Gorštak 2: Ubrzanje”), 1991.
Vizionar: Russell Mulcahy
Mjesto i vrijeme radnje: Zemlja, 2024.
Vizija: Ozon je uništen, pa je 1999. godine oko Zemlje izgrađen umjetni omotač, zbog čega je nastupila vječna noć. Borci za okoliš vjeruju da se u međuvremenu ozon sam od sebe regenerirao, ali korporacija koja profitira od umjetnog omotača – ne želi ga ukloniti. Dakle, novac i dalje pokreće svijet.

“Metropolis”, 1927.
Vizionar: Fritz Lang
Mjesto i vrijeme radnje: imaginarna metropola, 2026.
Vizija: U omiljenom Hitlerovom filmu ljudi se dijele na mislioce koji planiraju, ali ne znaju izvršiti, i radnike koji postižu ciljeve, ali nemaju viziju. Mislioci žive raskošno, iznad Zemlje, a radnici u podzemlju i bijedi. Nakon brojnih peripetija, dvije polovice društva se ujedinjuju. Happy end. Pouka: nema razumijevanja između ruku i mozga ako posrednik nije srce.

“Children of Men” (Djeca čovječanstva”), 2006.
Vizionar: Alfonso Cuarón
Mjesto i vrijeme radnje: London, 2027.
Vizija: Iz nepoznatih razloga, cjelokupna je ženska populacija neplodna, pa nijedna majka nije rodila dijete već 18 godina. Afrička i istočnoeuropska društva (uključujući i hrvatsko) – raspala su se, pa su gomile imigranata preplavile London i slična bogatija odredišta. Posljednja generacija Zemljana izgubila je nadu za budućnost, a svijetom vladaju anarhija i kaos. Srećom, na horizontu se pojavljuje brod “Hope”…

“Terminator”, 1984.
Vizionar: James Cameron
Mjesto i vrijeme radnje: Zemlja, 2029. (poznata i kao „godina tame“)
Vizija: Kompjutorski sistem Skynet bori se protiv ljudskog pokreta otpora, nakon što je još 1997. uništio većinu čovječanstva. “Vladari Zemlje skovali su ultimativni plan – promijenit će Budućnost mijenjajući Prošlost. Pakleni plan zahtijeva nešto što neće posjedovati sažaljenje, bol ni strah. Nešto nezaustavljivo. Tako nastaje Terminator, a budućnost je u njegovim rukama”.

“Seksmisija” (Sex Mission”), 1984.
Vizionar: Juliusz Machulski
Mjesto i vrijeme radnje: Poljska, oko 2034.
Vizija: Ako je za vjerovati kultnom poljskom SF dragulju, nakon III. svj. rata muškarci će u potpunosti izumrijeti, a svijetom će zavladati žene, koje će živjeti u svojevrsnom podzemnom sefu. Na vlasti će biti radikalna Ženska liga, koja će promijeniti povijest, pa će propovijedati da su muškarci bili izvor sveg zla, a da je čak i Einstein bio žena.

“Twelve Monkeys” (“Dvanaest majmuna”), 1995.
Vizionar: Terry Gilliam
Mjesto i vrijeme radnje: 2035.
Vizija: U ovom je slučaju budućnost zapravo prošlost. Nepoznati virus 1996. godine pokosio je 5 milijardi ljudi. Do 2035. preživjelo je svega 1% populacije, koja silom prilika živi pod zemljom, pokušavajući poslati nekoga – po mogućnosti što sličnijeg Bruceu Willisu – u prošlost, kako bi spriječio epidemiju koju je navodno proširila Vojska dvanaest majmuna.

“Moon 44” (“Mjesec 44”), 1990.
Vizionar: Roland Emmerich
Mjesto i vrijeme radnje: Zemlja, 2038.
Vizija: Budući da su na Zemlji potrošeni zadnji izvori mineralnih resursa, u svemiru, na planetima i satelitima vlada borba za posljednje zalihe.

“Red Planet” (“Crveni planet”), 2000.
Vizionar: Anthony Hoffman
Mjesto i vrijeme radnje: Mars, 2050.
Vizija: Zemlja odumire. Jedina nada za opstanak ljudske vrste je osnivanje kolonije na Marsu. Lako je poslati tim stručnjaka, ali kako da oni prežive na neprijateljskom planetu, na kojem se čudnovati alieni kriju iza svakog grma? Još uvijek imamo vremena za dobar plan…

“Solar Crisis” (“Solarna kriza”), 1990.
Vizionar: Richard C. Sarafian
Mjesto i vrijeme radnje: Svemir, 2050.
Vizija: Te godine bitka za očuvanje Zemlje vodit će se sa Suncem, pa će astronauti morati odletjeti put najsjajnije zvijezde u svemiru kako bi na nju bacili bombu. Zvuči ambiciozno, ali na muci se poznaju junaci…

“Minority Report” (“Specijalni izvještaj”), 2002.
Vizionar (nad vizionarima): Steven Spielberg
Mjesto i vrijeme radnje: Washington D.C., 2054.
Vizija: Kriminala više nema jer se, avaj, može predvidjeti, a krivci kazniti čim pomisle na zločin – dakle prije negoli ga počine. Dokaze za trenutačnu presudu pribavljaju vidovnjaci, fizička bića čije su vizije ubojstava nepogrešive. Kao dodatni bonus, reklame će nam se obraćati osobno, a aute ćemo voziti i vertikalno i okomito. Pitanje je jedino što će biti s promilima alkohola u krvi.

“Sunshine”, 2007.
Vizionar: Danny Boyle
Vrijeme i mjesto radnje: svemir, 2057.
Vizija: Još pedeset godina i Sunce će biti na samrti, a s njime i ljudska vrsta. Brže-bolje morat ćemo osmisliti uređaj koji će oživjeti centar Solarnog sistema i spasiti život na Zemlji. Prijedlog Dannyja Boylea i njegovog dežurnog pisca Alexa Garlanda jest da na površinu Sunca isporučimo ogromnu nuklearnu bombu. Lakše rečeno negoli učinjeno, ali tko zna što će biti moguće za 50-ak godina.

“Lost in Space” (“Izgubljeni u svemiru”), 1998.
Vizionar: Stephen Hopkins
Mjesto i vrijeme radnje: svemir, 2058.
Vizija: Nakon posljedica globalnog zatopljenja i zagađenja, budućnost opstanka ljudske vrste možda je – samo možda! – u kolonizaciji planeta Alpha Prime. Potrebno je što hitnije na Zemlji izgraditi vrata kroz koja će se evakuacija vršiti mnogo brže od putovanja svjetlosnom brzinom, za koju ionako više nemamo vremena.

“Total Recall” (“Totalni opoziv”), 1990.
Vizionar: Paul Verhoeven
Mjesto i vrijeme radnje: Zemlja, 2084.
Vizija: Ako je za vjerovati kratkoj priči Philipa K. Dicka koju je Verhoeven pretvorio u hit-film, pod stare dane više nećemo morati ići na Havaje i Karibe jer će novi unosan biznis postati agencije koje prodaju lažna sjećanja idealnih godišnjih odmora. Plus, ispostavit će se da na Marsu ipak ima života.

“Judge Dredd” (“Sudac Dredd”), 1995.
Vizionar: Danny Cannon
Mjesto i vrijeme radnje: Mega City (bivši New York), 2139.
Vizija: Naš se planet pretvorio u “Prokletu Zemlju”, a čovječanstvo se razbježalo u nove gradove, opasane visokim zidovima. Kriminal je u procvatu, a ljudi se međusobno ubijaju iz zabave. Jedina šaka pravde pripada Sucima, visokonaoružanim murjacima koji vrše uloge i sučeva i porote, a krimose istrebljuju na licu mjesta.

“Sleeper” (“Spavač”), 1973.
Vizionar: Woody Allen
Mjesto i vrijeme radnje: 2173.
Vizija: Vrlim novim svijetom vlada Veliki brat, točnije njegov nos. Sve žene su frigidne, a muškarci impotentni, osim onih čiji su preci Talijani. Umjesto seksa, koristi se kabina Orgazmatron. Alufolija dobiva višenamjensku primjenu. Sva hrana za koju smo mislili da je zdrava – to nije, i obratno.

“The Fifth Element” (“Peti element”), 1997.
Vizionar: Luc Besson
Mjesto i vrijeme radnje: New York, sredinom 23. stoljeća
Vizija: Auti konačno lete, a mi ljudi živimo u slozi s alienima, jedino što većina nas živi u skučenim stančićima u kojima nam je sve, pa i leteći kineski fast food, nadohvat ruke. Stvari će više-manje biti savršene, sve dok se prema Zemlji ne zaputi gigantski NLO…

“Star Trek: Generations” (“Zvjezdane staze: Generacije”), 1994.
Vizionar: David Carson
Mjesto i vrijeme radnje: svemir, krajem 23. stoljeća
Vizija: Sudbina Sunčevog sistema i milijuna njegovih stanovnika – upitna je, ali tko tu kome prijeti i čime – nemoguće je shvatiti ako nisi trekkie u duši.

“THX 1138”, 1971.
Vizionar: George Lucas
Mjesto i vrijeme radnje: podzemlje, 25. stoljeće
Vizija: Ljudska rasa preseljena je ispod zemljine površine, a naša imena sastoje se od kombinacije brojki i slova, poput šifre iz naslova. U podzemnom gradu ljude zabavlja holografska TV, koja emitira seks i nasilje, a svi građani drogirani su kako bi se kontrolirale njihove emocije i ponašanje. Seks spada među teže zločine.

“Aeon Flux”, 2005.
Vizionar: Karyn Kusama
Mjesto i vrijeme radnje: Bregna, 2415.
Vizija: Četiri stoljeća nakon što je opasan virus uništio 99% čovječanstva, pet milijuna preživjelih zauvijek živi sretno u utopijskom gradu Bregna, kojim vlada kongres znanstvenika. Ali nemojmo se prerano veseliti – utopija je i u toj verziji budućnosti samo iluzija…

“Battlefield Earth” (“Bojno polje: Zemlja”), 2000.
Vizionar: Roger Christian
Mjesto i vrijeme radnje: Zemlja, 3000.
Vizija: Kao što je to osmislio tata scijentologije L. Ron Hubbard, pohlepna i manipulatorska rasa aliena troši Zemljine prirodne resurse bez osjećaja za mjeru i kajanje. Ostaci čovječanstva svedeni su na primitivna bića, a alienima služe kao robovi, uvjereni da je tehnologija nešto loše. Čovječanstvo je izgubilo svaku nadu da će se ikad osloboditi alienske vladavine, a da se ovo strašno predskazanje ne bi ostvarilo, moramo se što hitnije prebaciti na scijentologiju.

“Planet of the Apes” (Planeta majmuna”), 1968.
Vizionar: Franklin J. Schaffner
Mjesto i vrijeme radnje: negdje blizu New Yorka, 3978.
Vizija: Na evolucijskoj ljestvici majmuni su pretekli ljude, koje su pripitomili kao mi nekad davno domaće životinje. U rijetkim prilikama, kada ga poželi izvesti u šetnju, majmun čovjeka vodi na uzici. Majmuni su lijepi i pametni, a ljudi glupi i ružni.

“Dune” (“Dina – pješčana pustinja”), 1984.
Vizionar: David Lynch
Mjesto i vrijeme radnje: pješčani planet Arrakis, 10191. godine
Vizija: U udaljenoj galaksiji i dalekoj budućnosti cijeli svijet ovisi o supstanci koja postoji samo na gore navedenom planetu. Ta supstanca omogućuje međuzvjezdana putovanja. Arrakisovi stanovnici pak očekuju dolazak Mesije koji će ih povesti u sveti rat protiv carstva zlog Harkonnena.

“Barbarella”, 1968.
Vizionar: Roger Vadim
Mjesto i vrijeme radnje: Lythion, 40000.-ita godina
Vizija: Mladi znanstvenik Durand Durand iz grada Soga na planetu Lythionu ugrozit će drevni mir u svemiru, a Predsjednik Zemlje odabrat će astronautkinju Barbarellu kao spasiteljicu svijeta. Putem će ona efikasno gubiti komade ionako oskudnog SF-outfita.

“Starship Troopers” (“Svemirski vojnici”), 1997.
Vizionar: Paul Verhoeven
Mjesto i vrijeme radnje: Zemlja, daleka budućnost
Vizija: Čovječanstvo je u ratu s gigantskim insektima koji su kolonizirali galaksiju, pa već srednjoškolce tjeraju da se pridruže vojsci. Tko pobijedi – zavladat će svemirom, ali stvarno je teško povjerovati da će nas pokoriti tamo neki mravci…

Knjige

Our House, In The Middle Of Our Street
U budućnosti, ako je suditi po (optimističnim) piscima znanstvene fantastike, trebali bismo živjeti posvuda, a najmanje u betonskim kockama, penjući se jedni drugima na glave i glumeći sardine. Ako ćemo vjerovati Thomasu A. Eastonu i njegovom romanu “Sparrowhawk” (1990.), gradit ćemo bioforme kuće od uzgojenih modificiranih biljaka (šesterosobne bundeve, na primjer); prema riječima Williama Gibsona u romanu “Idoru” (1996.), uz pomoć nano-vlakana podizat ćemo ogromne nebodere; a ako se pita Gorana Konvičnog i njegovu priču “Prostora dosta, i vremena” (1997.), živjet ćemo u kockama koje se otvaraju u četvrtu dimenziju i u kojima ima dosta prostora – mnogo više nego što se čini izvana. Zidovi će, prema riječima Margaret Atwood u “Gazeli i koscu” (2003.), biti presvučeni tapetama koje mogu “osjetiti” raspoloženje stanara i u skladu s tim podesiti svoje boje i tonove, a svi će stanovi i kuće, prema “The Zap Gun” (1965.) Philipa K. Dicka, biti opremljeni ormarima koji se sami spremaju i organiziraju.

Working On The Highway
Što se posla tiče, bilo bi lijepo da se u budućnosti uopće ne mora raditi ili, ako se već mora, da se posao što više olakša raznim izumima i spravama. Rudy Rucker u “Master of Space and Time” (1984.) osmislio je Flexitime, konzolu koja mjeri vrijeme koje su radnici proveli radeći na poslu. Nakon odrađenih četrdeset sati, što je kvota koja se mora ispuniti, radnik može otići kući u bilo koje doba dana ili bilo koji dan u tjednu i vratiti se tek sljedeći tjedan po novih četrdeset sati. Hypercard je virtualna posjetnica koju je zamislio Neal Stephenson u romanu “Potpuni raspad” (1992.). Njih razmjenjuju avatari u virtualnom svijetu, a može se raditi o tekstualnom, slikovnom, audio- ili videozapisu (pa čak i virusu, ako niste previše gostoljubivi). Philip K. Dick u kratkoj priči “War Game” spominje glasovne blokiće. Imate hrpu, recimo, post-it listića, koju su vam ostavili kolege na poslu, ali nemate vremena pogledati sve njih. Srećom, tu su Memo-Voice – papirnati podsjetnici koji se sami čitaju naglas. A da ne spominjemo osobne robote i umjetne inteligencije koje će nam olakšati svakodnevne zadatke.

Girls Just Want To Have Fun
Nakon napornog radnog dana najbolje je izaći malo van i zabaviti se. No zabava će, slažu se mnogi pisci, u budućnosti biti uglavnom virtualna i odvijat će se većinom samo u našim glavama. SimStim Williama Gibsona iz romana “Neuromancer” (1984.) i XV Wedge Johna Barnesa iz romana “Mother of Storms” (1994.) naprave su koje omogućuju da proživimo snimljena iskustva drugih ljudi (slično kao u filmu “Brainstorm” iz 1983. godine). No što ako nećemo biti raspoloženi za zabavu? Visi-Sonor Isaaca Asimova iz romana “Zadužbina i Carstvo”, omogućuje direktno stimuliranje mozga zvukovima, svjetlom i osjećajima, a Mood Organ Philipa K. Dicka u romanu “Sanjaju li androidi električne ovce” (1968.), omogućuje nam da odaberemo i podesimo raspoloženje kakvo želimo imati. U klubovima će, ako je vjerovati priči “Freezone” (1985.) Johna Shirleyja, zidovi bojama i uzorcima reagirati na glazbu koja trenutačno svira, a uz pomoć Twist-Boxa, iz romana “Wetware” Rudyja Ruckera (1988.), hakirat ćemo vlastitu stvarnost: jednostavno ćemo ga uključiti u mozak i on će nam ispremiješati moždane valove tako da će nam i obično buljenje kroz prozor biti nevjerojatan doživljaj. Oni skloni umjetnosti bavit će se modeliranjem oblaka uz pomoć jedrilica i kemikalija, kao što je to opisao J. G. Ballard u priči “The Cloud Sculptors of Coral D” (1967.).

Oh Lord, Won’t You Buy Me A Mercedes Benz
Leteći automobil – vjerojatno najčešće korišten oblik transporta u budućnosti koju su zamislili pisci znanstvene fantastike, još uvijek ne možemo naći na ulicama ili u zračnom prostoru, a prvi se put spominje još davne 1900. godine u knjizi “The Abduction of Alexandra Seine” Freda C. Smalea. Česti su opisi i različitih naprava koje jednostavno stavimo na leđa i odletimo kamo želimo; jedan od zanimljivijih takvih opisa daje Larry Niven u kratkoj priči “Spirals” (1985.), u kojoj ljudi za rekreaciju koriste velika šišmiševa krila. Isti taj Larry Niven u romanu “A World Out of Time” (1976.) potpuno napušta ideju korištenja strojeva za transport i predviđa da ćemo jednoga dana jednostavno uskočiti u nečije “prazno” tijelo: u potpunosti funkcionalno tijelo čija je osobnost izbrisana.

Sister Morphine
SF pisci su, vjerojatno, najmaštovitiji u smišljanju zdravije budućnosti. Posebno vole produljivati životni vijek do beskonačnosti, a nama samo preostaje da uzdišemo za budućnošću u kojoj će takvo što biti moguće. O besmrtnosti su pisali, primjerice, Kurt Vonnegut (“Tomorrow and Tomorrow and Tomorrow”, 1954.), James Blish (“Cities in Flight”, 1957.) ili Larry Niven (“Ringworld Engineers”, 1980.). Kad se nisu bavili besmrtnošću, SF-pisci tražili su način da nam se olakša život. Jedan od “problema” kojima su se pozabavili bio je i donošenje djece na svijet: iako neke žene trudnoću i rađanje smatraju privilegijom koje se nikada ne bi odrekle, ima i onih koje bi dušu dale za materične replikatore kakve je smislila Lois McMaster Bujold u svojoj sagi o Vorkosiganima. A kad se dijete jednom rodi, dobro bi došlo koje zrno nadomjestka za spavanje, kakva gutaju umorni likovi u romanu “Methuselah’s Children” (1941.) Roberta A. Heinleina.

This Is The End
Smrt, jedina konstanta (ako ne računamo na budućnost u kojoj su svi besmrtni), u zapisanoj je budućnosti trebala (ili će tek biti) – prevladana ili barem kontrolirana. Slično kao u kultnom filmu “Soylent Green” (nastalom prema romanu Harryja Harrisona) i Kurt Vonnegut je pisao o ustanovi u koju se može na fin i kulturan način – ušetati i ubiti se. Konkretno, riječ je o romanu “Welcome to the Monkey House” (1958.), a ustanova se zove Ethical Suicide Parlor. Pisac Robert W. Chambers, pak, u “The Repairer of Reputations” (1895.) nije vidio potrebe za izgradnjom čitavih zgrada kako bi se pojedinci samoubijali, već je smislio kabine za samoubojstvo koje se mogu naći na ulici. U stripu “Custer” (1985.), autorskog dvojca Carlosa Trilla i Jordija Berneta, pojavljuju se gomile samoubojstava – toliko da Ured za gradsko planiranje moli građane da to čine na određenim mjestima i u određeno vrijeme, kako ne bi smetali prometu. A da budući samoubojice ne bi prije konačnog čina ostali bez inspiracije za posljednji pozdrav svijetu, te da budući ožalošćeni ne bi ostali bez odgovora na pitanje zašto je sve tako moralo završiti, pobrinuo se majstor bizarnoga John Varley u Hugom nagrađenoj priči “Press Enter” (1985.), u kojoj je zamislio interaktivnu samoubilačku poruku.

Pišu: Irena Rašeta i Jasna Nanut