Koji su pozitivni učinci spavanja? Kako se odvija taj proces i možemo li uopće bez sna? Nekima je, znamo iz povijesti, bilo dovoljno svega sat i pol spavanja na dan, dok druge ni 12 sati dnevno ne može odmoriti. Premda još uvijek ne znamo zašto spavamo i zbog čega točno sanjamo, znanstvenici su o spavanju mnogo otkrili.
Dolazak jeseni, uz odlazak ptica i požutjelo lišće, karakterizira i sve kraći dan. U Zagrebu početkom listopada sunce izlazi oko sedam ujutro, a zalazi prije 18.30 sati. Ljudi ne slijede u potpunosti ovaj prirodni ritam kojim upravlja kretanje našeg planeta oko matične zvijezde i oko svoje osi, premda tijekom evolucije nismo u potpunosti izgubili povezanost s prirodom, barem ne na fiziološkoj razini. Naš ritam budnosti i spavanja reguliran je prije svega svakodnevnim poslovnim i ostalim obvezama, međutim ljudsko tijelo još uvijek funkcionira u ritmu izmjene svjetlosti i tame, kao i kod svih sisavaca i dobrog dijela evolucijski starijih organizama.
Unatoč mnoštvu istraživanja različitih fenomena vezanih uz spavanje i sanjanje, koje se uvijek pojavljuje kada se govori o spavanju, još uvijek ne postoje jedinstveni odgovori na jednostavna pitanja o tome zašto spavamo i zbog čega sanjamo. U tekstu ćemo ukratko obraditi neke teme o spavanju. I premda još uvijek ima nepoznanica, znanost je dosad mnogo toga spoznala o ovome stanju u kojem provodimo trećinu života.
Gdje je smješten odjel za spavanje?
Lokacija područja mozga koje regulira cirkadijarni ritam budnosti i spavanja nije tako jednostavna. U brojnim istraživanjima otkriven je niz područja odgovornih za regulaciju ritmova spavanja i budnosti. Na slici su prikazane sve strukture mozga za koje je utvrđeno kako sudjeluju u regulaciji spavanja.
Usprkos svoj toj složenosti, jedna struktura mozga i jedan mehanizam, čini se, ipak imaju najvažniju ulogu. Pojednostavljeni prikaz regulacije spavanja uključuje mehanizam koji regulira hipotalamus, područje smješteno u bazi mozga. Naše funkcioniranje ovisi o ritmičkim prelascima iz budnog stanja u stanje spavanja, a za pravilnu izmjenu tih stanja odgovorne su malene strukture u području hipotalamusa. Tako su u hipotalamusu locirana dva različita područja: jedno zaduženo za slanje signala budnosti u koru velikog mozga i drugo odgovorno za blokiranje takvih signala.
Kada su područja koja reguliraju budnost aktivna, onemogućuju slanje poruke o spavanju i osiguravaju stabilnu budnost organizma. Na isti način djeluje aktivnost područja koja potiču spavanje. Ovakav mehanizam jamči dugotrajno zadržavanje stanja budnosti, odnosno spavanja, kao i prilično stabilne prelaske iz jednog stanja u drugo. Takvu pravilnost u funkcioniranju možemo zahvaliti dobro treniranim stanicama smještenim u hipotalamusu, malenoj strukturi koja zauzima manje od 1% ukupnog volumena mozga.
Melatonin – hormon tame
Različiti hormoni prenose poruke i omogućavaju komunikaciju između različitih tjelesnih sustava. U regulaciji ritmova spavanja i budnosti posreduju brojni hormoni. U posljednje vrijeme često se spominje melatonin, poznat i kao hormon tame. Ovaj hormon prisutan je u spomenutim stanicama u hipotalamusu, a nastaje u epifizi, žlijezdi smještenoj između dviju moždanih hemisfera. Navečer se, uslijed nedostatka svjetlosti, poveća razina melatonina, dok se ujutro s pojavom svjetlosti razina ovog hormona snižava. Zanimljivo je da je visoku razinu melatonina tijekom spavanja moguće naglo smanjiti izlaganjem izvoru svjetlosti. Terapija melatoninom koristi se za stabilizaciju ritma spavanja, kao i kod tegoba koje izaziva jet lag.
Arhitektura spavanja
Kako se odvija proces spavanja od trenutka kada legnemo u krevet i počnemo tonuti u spavanje? Pri normalnom spavanju moguće je razlikovati nekoliko faza spavanja koje se ponavljaju u ciklusima u trajanju od otprilike sat i pol:
Faza 1 je faza prijelaza iz budnoga stanja u spavanje. Ova je faza relativno kratka i u njoj provodimo, ako smo „normalni spavači“, tek oko 5% vremena spavanja. Tijekom ove faze moždani valovi se polako smiruju i mi lagano prelazimo u alfa-stanje.
Nakon što u prosjeku provedemo desetak minuta u fazi 1, nastupa faza 2, u kojoj provodimo pola vremena tijekom spavanja. Mišićni tonus opada i prestajemo biti svjesni svoje okoline. Nakon ove faze nastupa faza 3, te još dublja, faza 4. Tijekom ove dvije faze dolazi do oporavka tjelesnih funkcija. Osobe koje mjesečare – u ovoj fazi počinju govoriti, hodati i izvoditi svoju mjesečarsku rutinu. Ove dvije faze zajedno čine 15 do 20 posto ukupnog vremena spavanja, a nazivaju se i fazama dubokog spavanja.
I konačno, otprilike sat do sat i pol nakon što zaspimo, počinje se događati nešto čudno. Mozak se aktivira gotovo kao da je budan, oči se počinju micati, dok je mišićni tonus gotovo na nuli. Spomenute očne pokrete prvi su puta zabilježili 1953. godine američki znanstvenici Kleitman i Aserinsky i ostali začuđeni tom pojavom. Ova faza spavanja nazvana je po tom opažanju REM fazom (Rapid-Eye-Movements), a sve ostale četiri faze zajedničkim se imenom nazivaju i Non-REM ili NREM fazama. Štoviše, četiri godine kasnije student spomenutog dvojca otkrio je još jednu zanimljivost – čovjek u REM fazi sanja. Ova faza ukupno čini oko četvrtinu ukupnog vremena spavanja i zajedno s 3. i 4. fazom važna je za tjelesni i mentalni oporavak.
