U šezdesetim godinama prošlog stoljeća veliki uzlet za domaći strip značila je pojava časopisa Plavi vjesnik. U sedamdesetim godinama dogodila se stagnacija. Činilo se da domaći strip nema pravac prema kojem bi krenuo, a zatim iznenada, gotovo niotkuda, pojavila se kultna strip-grupa Novi kvadrat, koja je pomela sve pred sobom, i koja je otvorila širom vrata raznolikosti bavljenja medijem stripa.
Novi kvadrat ostavio je za sobom bogato naslijeđe, koje i dan-danas omogućava mnogobrojnim autorima da na osnovu tog naslijeđa crpe inspiraciju za svoj rad. Domaća strip-scena bez pojave Novog kvadrata svakako bi izgledala drugačije. Perjanice te kultne grupe bili su Mirko Ilić i Krešimir Zimonić. Grupa je iznjedrila i svakako najvećeg nasljednika Andrije Maurovića na ovim prostorima (kada je riječ o produktivnosti i kvaliteti radova) – Igora Kordeja. A tu su bili i Joško Marušić (koji je svoju karijeru kasnije izgradio na animiranom filmu), Krešo Skozret, Ninoslav Kunc, Ivan Puljak, Nikola Kostandinović – i dva autora o kojima danas želimo više progovoriti.
Obojica su nas, nažalost, prerano napustili – Radovan Domagoj Devlić 2000. godine, a Emir Mešić 1982. godine.
Radovan Domagoj Devlić počeo je u Novom kvadratu s urnebesno smiješnim Huljicama (karikaturalnim stripom). Već bavljenje tim stripom osiguralo bi mu značajno mjesto u povijesti domaćeg stripa, no pokazalo se da njegovi zreli radovi tek trebaju uslijediti (radovi kao što su Ćiril i Metod, Strossmayer, Zlatarovo zlato, Hermann Gottesberg i sl.).
Višeslojna SF priča
Jedan od tih radova svakako je i remek-djelo Machu Picchu (objavljivano prvobitno u osamdesetim godinama prošlog stoljeća u strip-časopisima Naš strip, Stripoteka i Comicon). Radi se o besprijekorno realistički iscrtanoj višeslojnoj priči o ljudskosti i potrazi za njom, umetnutoj u ruho znanstvenofantastične sage, u koju je Devlić utkao sav svoj svjetonazor i sve svoje stvaralačko znanje i talent, i koje se pokazalo njegovim kapitalnim djelom.
Kaže se da je umjetnikov rad najbolji spomenik koji on može ostaviti za sobom, i koji će odoljeti svim testovima vremena. To se i u ovom slučaju pokazalo takvim. A da bi taj spomenik bio još trajniji i postojaniji, pobrinuli su se Radovanovi prijatelji i poštovatelji (Vjeko Đaniš, Igor Kordej, Darko Macan, Zlatko Milenković, Tatjana Jambrišak, Josip Sršen, Irena Rašeta, Melina Mikulić), opremivši i tiskavši strip-album koji se bez konkurencije može proglasiti strip-albumom desetljeća, i koji kulturnoj javnosti, na gotovo 300 stranica, može približiti o kakvoj se stripovskoj veličini radi.
Zajedničko izdanje nakladnika: Ogranak Matice hrvatske Bizovac, Mentor d.o.o. Zagreb
Cijena: 199 kn
Emir Mešić – Knjiga 1
Emir Mešić preminuo je 1982. godine. Njegovi radovi u vrijeme Novog kvadrata pokazali su velik potencijal koji je taj autor imao, potencijal koji je nadahnuo neke radove Mirka Ilića i Igora Kordeja (recimo, početak stripa pod nazivom Policajci i lopovi, iz njihova cijenjenog serijala Metro, očito je homage Emiru Mešiću i njegovom stripu Strepnja). Emirova smrt došla je prerano. Po njegovim dostupnim radovima možemo tek zamisliti što bi taj autor kasnije napravio. Ono što Emir Mešić može značiti za domaći strip jest ono što, primjerice, Ian Curtis (iz Joy Divisiona) može značiti za suvremenu glazbu. I možemo tek zamišljati kakvu bi još glazbu Curtis napravio da nije prerano otišao.
U kratkom stvaralačkom uzletu ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji tek čeka svoju pravu revalorizaciju kulturne javnosti. Da bi se ta revalorizacija olakšala pobrinula se Emirova majka, koja je njegove radove sakupila u respektabilnu strip-monografiju, koja obuhvaća stripove, crteže, grafike i slike.
Časopis Polet (mjesto gdje su u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća svoje radove objavljivali članovi Novog kvadrata) učinio je veliku stvar za domaći strip. Mešić je objavljivao i u Poletu, a nakon utrnuća matične grupe, i u časopisima Naš strip te Vidici. Svi ti radovi, objavljeni i neobjavljeni, sakupljeni su u ovoj monografiji i pokazuju nam svu raskoš Emirova talenta.
Stripovi su uglavnom bez riječi, s jedne strane odašilju metafizičke, a s druge strane vrlo jednostavne ljudske poruke. Grafički su besprijekorno iscrtani, s izuzetnim osjećajem za svijetle i tamne tonove. Kao što je već rečeno, umjetnik svojim radom podiže najbolji spomenik. To se i u ovom slučaju pokazalo itekako istinitim.
Nakladnik: Ana Čičić Mešić, Kranjčevićeva 11, Zagreb
(Tihomir Mraović / Plan B 25)
