Pazi, Mirko, novi svjetski poredak!

Od WTC od WTF

Iako pobornici teorija zavjera često optužuju nevjerne Tome da su nenačitani ignoranti, neznanje je upravo ono na čemu likovi poput Alexa Jonesa uspiju nešto utržiti. Jer uvijek je lakše uvjeriti nekoga u nešto ako ga zaskočiš na području za koje nije baš neki ekspert, a meštri paranoje u svojim muljatorskim pohodima posežu za stvarno impresivnim arsenalom multidisciplinarne municije. Ekonomija! Povijest! Ustavno pravo! Biologija! Genetika! Klimatologija! Kemija! Fizika! Samo rokaj, brate, valjda će bar nešto upaliti!

I kad se tako jedan laik suoči s argumentima 9/11 truthera koji tvrde da je američka vlada organizirala rušenje tornjeva WTC-a, on se lako može naći na njihovoj strani… ako sve prihvati zdravo za gotovo. “Hmmm, vidiš, vidiš, temperatura pri udaru aviona nije bila dovoljna da otopi čelik, dakle, tornjevi se nisu mogli srušiti… osim ako… netko nije potpomognuo rušenje s unaprijed postavljenim eksplozivima?!” (Čelik se nije mogao otopiti pri toj temperaturi, točno, ali je temperatura bila dovoljno velika da on izgubi strukturalni integritet te tako omogući rušenje.) “Ali, zar nije sumnjivo kako je avion dokrajčio… tornjeve pri čijem je dizajnu posebno obraćena pažnja na to da trebaju podnijeti udar aviona?!” (Dizajnirani su tako da mogu podnijeti udar manjeg mlažnjaka, da, ali ne i Boeinga 757 koji se zabija brzinom većom od 800 km/h!) I tako dalje, i tako dalje…

O smislenosti mogućih motiva američke vlade za destrukciju tornjeva da ni ne pričam. 9/11 kao nužno opravdanje za invaziju na Irak i Afganistan? Je, je, svakako, intervencionistički ratovi su toliko rijetka (ma šta rijetka, praktički nečuvena!) pojava u američkoj vanjskoj politici da su oni, jadni, naprosto morali stvoriti vraški čvrst razlog za tu izvanserijsku rabotu. 9/11 kao izlika za progresivno uspostavljanje potpune državne kontrole nad pojedincem? A čujte, ako su Bush i ekipa baš htjeli posijati iracionalan strah od terorista, mogli su isto tako poslati bombaše-samoubojice na pokoji vlak ili autobus (ili, još bolje, u školu punu male djece!); dobili bi praktički isti efekt, a za puno manje para i logistike.

I to je recimo još jedan razlog zašto mi je teško ozbiljno shvaćati teorije zavjere: njihovi izazovi službenim tumačenjima nude kompleksnija, ali i prije svega kompliciranija objašnjenja. Prosječna se teorija zavjere od službenog tumačenja u pravilu razlikuje po tome što za postizanje istog cilja podrazumijeva koordiniranje većeg broja ljudi, oslanjanje na više idealnih scenarija, ulaganje više resursa, više svega! (Ili, metaforički rečeno: ako bismo se priupitali kako je stanar u suterenu ušao u svoj WC, od teoretičara zavjere ponekad dobijem dojam da ne bi odgovorili “kroz vrata WC-a”, nego da će prije biti da je stanar izašao iz zgrade, spustio se u kanalizaciju, i odatle prokopao put do svog WC-a.)

U strahu se prevelike oči

Teoretičari zavjera naprosto nemaju mjere. Ako se visoki dužnosnik korporacije X nađe iza zatvorenih vrata s visokim dužnosnikom vlade, zavjeraši se neće zadovoljiti s ishodom u kojem korporacija X stječe “samo” nepravedno povlašten položaj na tržištu – jok, iza takvih stvari uvijek mora postojati JOŠ nešto! Još viši dužnosnici, s još skrivenijim motivima, iz neke još moćnije organizacije (globalna supervlada, masoni, iluminati, “gospodari rata”, ljudi-gušteri, k**ac-palac). Mogućnost da je, na primjer, Baxter sintetizirao virus svinjske gripe kako bi zaradio na cjepivu – za zavjeraše sama po sebi očito nije dovoljno uzbudljiva i seksi, pa su neki od njih svojedobno izletjeli s tezom kako je cjepivo smrtonosno! (Depopulacija, kužite.)

Teoretičari zavjere imaju i tu jednu iritantnu tendenciju isključivanja svake mogućnosti slučajnosti. Pa se tako, pored Kissingerovog memoranduma, Jones voli pozivati i na jedan magazinski intervju s Tedom Turnerom, u kojem ovaj kaže: “Ono što bi bilo idealno jest svjetska populacija od 250-300 milijuna ljudi, 95% manje nego sad.” I šta sad? Siniša Vuco je jednom izjavio da “ovom svijetu treba nekih dvije milijarde ljudi manje” – jel’ to znači da je i on sluga eugeničarske bande? Mislim, čak i ako bismo zamislili da depopulacijska zavjera stvarno postoji – zar to baš mora automatski značiti da je svatko tko javno izrazi želju za manjim brojem ljudi na planetu ujedno i dio te zavjere?

(Također: ako zavjera postoji te je Ted Turner dio nje… zašto je onda uopće otkrio tajni plan, koji elita desetljećima tako pažljivo skriva? Pa mislim, nije sad k’o da je intervjuiran na televiziji uživo pa da se mogao tek tako izlanuti; dao je intervju za novine. Zar ga nije mogao jednostavno autorizirati, i tako maknuti inkriminirajući detalj?)

Ti mozgaš cijeli dan kako da okreneš svijet…

Valjalo bi se još osvrnuti i na Sveti gral suvremenih teoretičara zavjere – družbu Bilderberg. Riječ je o godišnjem okupljanju stotinjak pripadnika svjetske političke, poslovne, bankarske i medijske elite, svaki put u mahom drugačijem sastavu i na drugoj lokaciji. Sastaju se zadnjih 55 godina u posvemašnjoj javnosti, i nitko ne zna što pritom rade… Nitko osim hrabrog “investigativnog novinara” Daniela Estulina! Koji veli da ima svoje “izvore iznutra”, te je, prema njihovim navodnim svjedočanstvima, napisao knjigu u kojoj tvrdi kako družba Bilderberg potječe od jednog srednjovjekovnog okultnog udruženja, i da se na njezinim sastancima kroji globalna politika s konačnim ciljem deindustrijalizacije, depopulacije, bla-bla-bla, itd., itd., klasika.

Nasuprot Estulinovim izvorima, neznanima i neimenovanima (ma nemoj mi reći!), BBC News prikazao je dvije reportaže u kojima ljudi koji su bili na Bilderbergovim sastancima dijele svoja iskustva, pod vlastitim imenima i prezimenima. Martin Wolf, novinar Financial Timesa i sudionik više sastanaka, tvrdi da je ključni element cijele te priče “privatnost, a ne tajnost”. Što nadalje pojašnjava laburist Denis Healey, ujedno i jedan od osnivača družbe: “Nikada nismo tamo pokušavali postići konsenzus oko velikih pitanja, to je samo mjesto za diskusiju. Povjerljivost je omogućila ljudima da pričaju iskreno, bez straha od posljedica. Iz mog iskustva, najkorisniji sastanci su oni u kojima svatko može pričati otvoreno i iskreno. U tome nema ničeg neobičnog. Sastanci vlada se u svim zemljama normalno održavaju iza zatvorenih vrata, bez zapisnika.” Predsjednik družbe Etienne Davignon sumira: “Ono što zna proizaći iz naših nalaženja jest to da se neki problem ne može više ignorirati. A što se tiče nekog konsenzusa, radnog plana po točkama 1, 2, 3? Nema šanse.”

E sad, zovite me naivnim ako hoćete, ali takva objašnjenja ipak su mi nekako uvjerljivija od onih koja traže od mene da povjerujem kako su najmoćniji ljudi svijeta u stanju ne samo potisnuti svoj gigantski ego i partikularne interese u službi zajedničkog cilja, nego i djelovati skroz kontra svojih suštinskih interesa. Mislim, bože mili – bankari koji se bore za deindustrijalizaciju, WTF?!?

… Al’ svi ti ludi sni ne vrijede ni para pet

Taj upitnik-uskličnik-upitnik iznad moje glave Estulin je adresirao prilikom gostovanja u emisiji Na rubu znanosti, kada je ustvrdio da većina bilderbergovaca zapravo uopće nije svjesna krajnjih implikacija svojih dogovora (glede npr. rata u Iraku, uvođenja UN-vojske, povećanja cijene barela nafte…). Okej, dobro, ali tko onda njih pljugere navodi na zlosretni put Novog svjetskog poretka?! Možda dugogodišnji bilderberški rezidenti, Rothschildovi i Rockefellerovi? Estulin kaže da oni nisu uopće tako moćni kao što neki misle. Ovaj… dobro, pa GDJE je onda taj svemoćni Đepeto koji vuče konce? Zar vuče konce i kad za njih nisu pričvršćene lutke?! (Pretpostavljam da i za to postoji neko objašnjenje u Estulinovoj knjizi, koja – sudeći po odlomcima na koje sam naletio – vrvi kazivanjima “prema nekim kazivanjima” i pozivanjima na druge teoretičare zavjera kao izvor informacija. Ono, hvala ali – ne, hvala.)

S druge strane, na optužbe o tome kako Bilderberg promiče političare-ljubimce (Bill Clinton je prisustvovao jednom sastanku dok je još bio guverner Arkansasa, a Tony Blair kao opozicijski parlamentarac), predsjednik družbe odmahuje rukom i tvrdi kako su bilderbergovci jednostavno dobri lovci na talente i da znaju prepoznati buduće lidere, ništa više od toga. E, vidite… to je već recimo trenutak u kojem mi se pali alarm! Jest da ne vjerujem da bilderbergovci pripremaju neki mračni Novi svjetski poredak, ali ne vjerujem ni da su baš tako nedužne dobričine kakvima se vole predstavljati.

Što vrijedi i za političare, i za biznismene, i za bankare općenito. Kao i za mainstream-medije, do kojih katkad, iz mnoštva razloga, ne mogu doprijeti neke jako ružne istine o njihovom djelovanju. A tragedija teorija zavjera je ta što su poprilično dobri izgledi da pokoja kap od tih istina ponekad i uistinu ispliva u domeni Jonesa i Estulina… samo da bi odmah potom potonula, i nestala bez traga u moru paranoičnih trabunjanja koja nemaju veze s mozgom.

(Tonći Rothschild Kožul (ups, skoro sam se odao!), Plan B, 28)