U svojoj knjizi iz 1882. godine, izvjesni Heinrich Gross iskreno je fasciniran ženskim rodom. Impresivno je, kaže, koliko su žene na literarnom planu uspjele postići, a opće je poznato da imaju manje mozgove od muškaraca! Povijest jest ženskog roda, ali samo gramatički gledano – sadržajno je to skup priča s dominantno muškim potpisom, prava hiStory (engleski svi volimo, znamo i razumijemo, pa nema potrebe prevoditi). Iz njegove su tako priče namjerno i slučajno izletjele mnoge genijalne žene od kojih bismo trebali učiti o vrlo suvremenim stvarima, i to već od osnovne škole. U vrijeme kad su razmišljale, obrazovale se, radile i stvarale, ženama ništa od toga nije bilo dopušteno, pa su se služile različitim strategijama da ispričaju svoje priče. Donosimo vam imena za koja niste čuli u situacijama koje ćete sigurno prepoznati – ondašnji modus operandi i alati kojima su se služile aktualni su, u nešto prekrojenom obliku, i danas.
Ninon de Lenclos (1620.-1705.)
Parizom su kružile priče da je dušu prodala vragu, jer kako drukčije objasniti pogibeljnu kombinaciju inteligencije, ljepote, samopouzdanja i talenta? Ninon je bila oličenje poduzetnice: uvidjela da postoji tržište za njezine kvalitete, pa je lansirala salon i ubrzo ga pretvorila u omiljeno okupljalište društvene i intelektualne elite. Zlobni su jezici to nazvali prostitucijom, ali ona se ustvari bavila potrebama ljudi i našla način da te potrebe uz naknadu zadovolji – pothvatu bismo danas dali peticu iz marketinga. Nemalom je broju velikana iz srednjoškolske lektire sjajno odradila PR: sponzorirala je Molièrea i Racinea, a potkraj života fascinirao ju je devetogodišnji François Marie Arouet, pa mu je oporučno ostavila tisuću franaka da si kupi knjige. Dečko je novce pametno utrošio, vrijedno je čitao i pisao i poslije se prozvao Voltaire. Propovijedala je život pun osjetilnih užitka i ostala single cijeli život. Toliko o četvrtom valu feminizma Seksa i grada.
Caroline Herschel (1750.-1848.)
Enciklo- i wikipedije uče nas da je sir Frederick William Herschel astronom poznat po otkriću Urana, da je napravio nekoliko teleskopa, mjerio visine Mjesečevih planina, radio na katalogu zvijezda i otkrio infracrveno zračenje. Ponegdje se spominje i da je imao sestru usidjelicu koja mu je pomagala u kućanstvu. Ne ulazi se dublje u prirodu te pomoći, ali zahvaljujući Carolininim dnevnicima i pismima znamo da je, redom: bilježila i komentirala bratova zapažanja, hranila ga žlicom kad bi zaboravio jesti, pomogla mu da konstruira prvi teleskop, izrađivala detaljne kataloge maglica i zvijezda i otkrila ukupno osam kometa. Uglavnom dok joj je brat bio na putu – jer u muške se posle nije direktno “štela mešat”. I mogla je predahnuti od kućanskih poslova.
Dorothy Wordsworth (1771.-1855.)
U 19. je stoljeću status pjesnika sličan statusu rock-zvijezda u dvadesetom i starleta u dvadeset i prvom: oni su kul, inspiraciju traže u drogama i seksu, žive na rubu i nadahnjuju mase. Za Williama Ljubitelja Narcisa Wordswortha i Samuela Taylora Uživatelja Opijuma Coleridgea čuli su svi, ali ne i za ženu koja im je vodila kućanstvo, prala, kuhala – i uz to nadahnuto pisala. Dorothy Wordsworth je, prema sudu mnogih kritičara, bila nadarenija od brata, a vidi se to i po naknadno objavljenim dnevnicima iz kojih je William izvlačio ne samo inspiraciju, nego i predloške za pjesme koje su mu osigurale mjesto u vrhu svjetske književnosti.
Sophie Germain (1776.-1831.)
U ono malo teksta u udžbenicima iz matematike u osnovnoj i srednjoj školi doznala sam par biografskih crtica o Gaussu, detalje o Arhimedovu kupanju i Descartesovu spavanju i sve o životu face s ondašnje nove HRD novčanice, Ruđera Boškovića. Žene ni za lijek, što navodi na zaključak da njih matematika nije zanimala. Pogrešno. Bilo jest neprilično da se žena bavi znanošću, ali samouka Sophie Germain zaljubila se u matematiku s 13 godina. Fascinirala ju je priča o Arhimedu koji se toliko zadubio u račun da je ignorirao rimskog vojnika koji ga je htio ubiti, i odlučila je da zbog takvog čega vrijedi riskirati dobar glas. Kako bi je ozbiljno shvatili, objavljivala je pod pseudonimom – radovi monsieura Le Blanca izazivali su toliko divljenje da su matematički geniji smogli snage oprostiti joj što je žena.
Nadežda Durova (1783.-1866.)
“Zašto se nisam rodila kao muškarac?”, uzdisala je u privatnosti svojih tekstova, kao i mnoge njezine suvremenice, ali po nečemu je Durova ipak bila posebna: najveća joj je želja bila služiti caru kao vojnik i tako krenuti stopama oca kojega je obožavala. Majku nije voljela, jer ova je činila sve da joj iz glave izbije ideju o vojsci i ratovanju. Silila ju je da plete i hekla, i tukla po prstima kad to Nadeždi ne bi uspjelo. Natjerala ju je na brak, ali ona je brzo zbrisala, ostavila muža i dijete, te prerušena i pod imenom Aleksandar Sokolov postala prva žena u ruskoj vojsci. Kad je nakon 10 godina završila karijeru, posvetila se pisanju i uređivanju svojih dnevničkih zapisa koje je, fasciniran njezinim likom i djelom, objavio Puškin. Toliko se identificirala sa svojom odabranom muškom ulogom da je o sebi govorila u muškom rodu, a pisma Puškinu potpisivala kao Aleksandar.
Caroline Lamb (1785.-1828.)
Još jedna prava zvijezda društvenog neba s prijelaza stoljeća, čiji je imidž ostao uglavnom u znaku skandala. Bila je ljubavnica lorda Byrona i famozno ga opisala kao luđaka, pokvarenjaka i osobu koju je opasno poznavati. Poznato je i da je cijeli život uživala u alkoholu i laudanumu, a manje poznato da je bila spisateljica i umjetnica u pisanju pisama. U najpoznatijem pismu svome je pokvarenjaku i luđaku vrlo damski poslala uvojak – stidnih dlaka. Pisma su za nju bila trodimenzionalna umjetnička djela, koja je personalizirala i ukrašavala odabranim avatarima: posjedovala je zavidnu zbirku pečata, između ostalog sa svojim imenom, motom toujours, s bikom, lavom, tornjem koji prilično falusno zadire u oblake i portretom muškarca koji je mogao biti ili njezin muž ili lord Byron.
Victoria Woodhull (1838.-1927.)
Vrijeme je! Ne, nema veze s geslom lokalnih ogranaka HDZ-a, ni porukama nezavisnih kandidata za gradonačelnike. Mjesto radnje je New York, godina 1872., a poruku šalje netom osnovana Stranka jednakih prava koja nominacijom svoje kandidatkinje Washingtonu daje do znanja da je vrijeme za ženu u Bijeloj kući. Kandidat stranke za potpredsjednika bio je Frederick Douglass, crnac. Zvuči poznato? Zalagala se za legalizaciju prostitucije, slobodnu ljubav, vegetarijanstvo, spiritualizam, i kandidirala se za predsjednicu u doba kad žene nisu imale ni pravo glasa. Bila je vlasnica novina koje su prve objavile Marxov komunistički manifest i prva brokerica na Wall Streetu. Kampanju je pokušala provesti na fer način, ali umjesto debate uslijedili su osobni napadi: prozvana je vješticom, prostitutkom i gđom Sotonom. Znamo da kombinacija onomad nije upalila, ali treba znati i da Hillary i Barack nisu prvi koji su ikad pokušali.
Sofija Andrejevna Tolstoj (1844.-1919.)
Genij je muškog roda, ali vidljivih genijalnih djela umjetnika, znanstvenika i političara ne bi bilo da nije bilo rada u sjeni, koji su obavljale majke, supruge, a katkad i cijele obitelji. Rat i mir je u svojoj konačnoj verziji imao 3.000 stranica, a Sofija Tolstoj prepisala ih je ukupno 7 (slovima: sedam) puta. Komentirala je, dorađivala i prepisivala sve tekstove svoga legendarnog supruga, kojemu je rodila trinaestero djece i s kojim je cijeli život komunicirala izmjenom dnevnika. Angažirala se kao njegova agentica i glasnogovornica, lansirala izdavačku kuću i borila se protiv carskih cenzorskih škara. Potpuno je osijedila s 25 godina i spavala po pet sati dnevno, uvjerena da se vrijedi žrtvovati za genija, a Tolstoj joj je zahvalio Kreutzerovom sonatom (u kojoj je žena izvor svih privatnih i javnih zala i koja na kraju pravedno pogiba od muževljeve ruke) i lišavanjem svih autorskih prava na njegova djela. Kad je on umro, objavila je zbirku pjesama u prozi i potpisala je s Umorna žena.
(Anda Bukvić, Plan B 21)
