Prevođenje u regiji
Internetsko prevođenje je, očito, online priča, a ljudi se povezuju i udružuju po ključu koji ima više veze s jezičnim područjima nego s teritorijima, nacijama ili državama, kao što se dobro vidi na primjeru arapskog i portugalskog, pa i španjolskog. Zanimljiv su primjer i prijevodi na hrvatski i srpski, jer je jasno da ako titlovi postoje na jednom, teško će se dogoditi da netko osjeti potrebu prevoditi s izvorne verzije na onaj drugi; obično se prilagodi postojeća verzija. Titlovi za ovo jezično područje nalaze se i na međunarodnim stranicama kao što su Subscene, a postoje i specijalizirani portali.
Među najstarijima se često navodi Livada, a tu je i www.divx-titlovi.com. Admin Darije objašnjava da je site nastao “kao i golema većina sada ogromnih web communityja, manje-više slučajno”. Nikoli Ristiću, vlasniku i osnivaču sitea, ovaj je u početku poslužio za vježbu web dizajna i programiranja, koje je studirao negdje oko 2002., kad je s jednim prijateljem odlučio krenuti u izradu tog “nečeg”. “Bilo je tu uspona, padova, zatvaranja” – nabraja Darije – “net ‘demonstracija’, ponovnog počinjanja, ‘pučeva’ – baš čudno za Balkan, zar ne?” Nakon pitanja slijedi smajli, a ako vam je lakše, znajte – iste se stvari događaju i u ostatku svijeta. Posao oko sitea nije lagan, puno je toga o čemu treba brinuti, ali prevođenje napreduje – nakupilo se više od 60.000 naslova, a članova više od 75.000.
Neki samo traže titlove, a neki site koriste kao internetski kafić. Darije vidi potencijal u tom aspektu i potiče temu na forumu, gdje prevoditelji najavljuju buduće prijevode. To je korisno, između ostalog i da bi se potaknuo veći interes za manje komercijalne i reklamirane naslove, a i da se dâ podrška “lokalnom” timu prevoditelja. To je bitno jer – kako ističe Sentinel – nije ugodno raditi nešto iz čistog entuzijazma a da te još ne cijene, nego požuruju, gnjave ili sebi pripisuju tvoj rad. Pri boljem shvaćanju ovog dijela prevodilačke “scene” pomogli su mi Fallen66angel, STrider71 i Mladen81, pa im zahvaljujem.
Sve što sam opisala u ovom tekstu tek je mali dio jednog velikog mozaika u stalnoj evoluciji, koji nije ni lako popratiti. Sve više ljudi pronalazi zanimljive sadržaje ponajprije na internetu, a neki televiziju više uopće niti nemaju. “U eri streaminga torrenta više ne moraš niti skidati išta da bi pogledao, samo se ‘uštekati’ i surfati” – primjećuje Velimir Grgić, koji i sam spada u prethodno navedenu skupinu – “tako da će vrlo brzo doći dan kad će i hrvatske televizije morati malo redefinirati svoj položaj u eri interneta. Srećom po njih, mnogo Hrvata i dalje ne govori engleski dovoljno dobro da bi mogli pratiti serije i filmove bez titla, ali kako rastu hrvatske fansubs zajednice, tako i to postaje manje važno…”
Njemu osobno titlovi za engleski ne trebaju, ali je fansubs fenomen stigao i do njega. Kaže: “Kad sam ja prije 10 godina počeo intenzivno pratiti moderni japanski i korejski film, nisu postojala izdanja s bilo kakvim prijevodom, osim fansubsa, koji su upravo i izgradili globalnu scenu te pretvorili ove kinematografije u fenomene.” Spominje i “scanlation (scan + translation), fanovski prijevod i obradu mangi koje nikada nisu službeno objavljene na Zapadu”, a uostalom i sâm fenomen fansubs krenuo je iz Japana, još u vrijeme VHS kaseta, kada su prevođeni anime-crtići.
Često su upravo njihovi amaterski prijevodi poznati i kao čak zanimljiviji od službenih, jer se fanovi trude obogatiti titlove raznim objašnjenjima i verzijama da bi približili sadržaj nejapanskom gledatelju. Meni bi osobno bilo drago da takvih slučajeva ima još i da se stvori što više nepredviđenih prečica među kulturama na ovaj način, ali nema jamstva da će se to i dogoditi. Živimo u složenom svijetu, sa sve kompliciranijim serijama, i možda bi nam pomoglo što više prevođenja, u nadi da možda tako povežemo konce i složimo slagalicu svih tih naracija te shvatimo na kojem smo se to uopće “otoku” svi skupa zatekli.
(Olja Petrović, Plan B 18)
