“Zarazni smijeh”
Kad se osoba u našoj blizini smije, često se i sami počnemo smijati, premda ne znamo čemu se ta osoba smije. Počinjemo se smijati tuđem smijehu. “Zaraznost” smijeha psiholozi su intenzivnije počeli istraživati tek nedavno. Utvrđeno je da smijeh može izazvati smijeh u drugih ljudi aktivacijom zrcalnih neuronskih krugova u mozgu: kada čujemo tuđi smijeh – aktiviraju nam se centri u mozgu koji nas tjeraju na smijeh. U tom smislu smijeh ima ulogu širenja pozitivnih doživljaja na osobe iz okoline. S druge strane, takav smijeh može donijeti neugodnost osobi kojoj se netko smije, a u smijanju mu se pridruže i ostali.
Radost
Uz smijeh često povezujemo emociju radosti ili veselja. Ne ukazuje svaki smijeh na radost. Zamislite da dobijete 1.000 kuna na lotu. Bit ćete radosni, no ne morate se uopće glasno nasmijati. S druge strane, čujete li vic o tri debela Nijemca, prasnut ćete u smijeh, ali vaša radost zbog vica može biti neusporedivo kratkotrajnija nego radost zbog dobitka na lotu.
Emocija radosti, prema većini psihologa, spada u temeljne ljudske emocije, no usprkos tome o njoj je napravljeno daleko manje istraživanja i napisano daleko manje nego o neugodnim emocijama kao što su strah ili tuga. Tek u novije vrijeme, valjda nakon što su se umorili od straha, ljutnje i tuge, znanstvenici su se počeli ozbiljnije baviti radošću. Uglavnom, možemo govoriti o dvije vrste emocije radosti ili veselja. Kod jednog oblika radi se o radosti koju osjećamo kad smo nešto ostvarili, kad je sve u redu, odnosno kad se izvučemo iz neke neugodne situacije. Kad prođete na ispitu koji baš i niste najbolje pripremili, osjećate se radosno, slično kao i kad kupite mobitel koji već neko vrijeme priželjkujete. U obje situacije – iz jednog stanja neravnoteže ulazimo u stanje ravnoteže, reda. Jedina je razlika u tome što je neravnoteža u slučaju ispita u većoj mjeri izazvana nekim vanjskim čimbenicima, a u situaciji kupnje mobitela unutarnjim čimbenicima.
Druga vrsta radosti javlja se kada nam se dogodi nešto neočekivano dobro, primjerice kad sretnemo prijatelja kojeg nismo vidjeli godinama. U toj situaciji dolazi do određene neravnoteže, no budući da je iznenadni događaj ugodan ili povoljan za nas, doživljavamo sreću. Ako naletimo na prijatelja kojem dugujemo neku uslugu, manje je vjerojatno da ćemo biti radosni. Dakle, ako situaciju koja u nama izaziva neravnotežu percipiramo kao ugodnu ili korisnu, doživjet ćemo emociju radosti. A radosnim emocijama težimo: želimo ih doživljavati.
I na kraju – vratimo se opet smijehu. Kao što je već rečeno, smijeh je izuzetno važan za naše odnose s ljudima iz okoline, a i brojna su istraživanja dokazala da smijeh ima povoljan učinak na tjelesno i mentalno zdravlje jer smanjuje tjelesnu i psihičku napetost. Stoga, čim ovo pročitate, trk u kino ili do videoteke po neku komediju.
Sreća ili životno zadovoljstvo
Pojam sreće ili životnog zadovoljstva ne treba miješati s emocijom radosti. Dok je emocija radosti kratkotrajna reakcija na neki događaj (ili osobu) iz okoline, životna sreće povezana je s općim zadovoljstvom vlastitim životom.
Američki znanstvenik David Myers usporedio je rezultate istraživanja o zadovoljstvu životom iz 1957. i 2000. godine. Utvrdio je da je razina zadovoljstva životom danas – jednaka kao i 1957. godine, usprkos tome što su se kupovna moć, životni standard, medicinska skrb i obrazovanje povećali i više puta. Štoviše, prema nekim pokazateljima – razina tjeskobe i depresije u današnje je vrijeme povećana. No to i ne čudi. Današnji svijet u znatno je većoj mjeri nestabilniji i turbulentniji nego nekad. Mnogo više ovisimo o nama samima, o našem trudu, sreći i sposobnostima nego ranije. Dok je ranije bilo dovoljno završiti fakultet i naći posao u kojem bi se dočekala mirovina, danas imamo potrebu za stalnim usavršavanjem u različitim područjima, a karijera je manje vezana uz radno mjesto, a više uz nas same i uz našu volju, trud, mogućnosti i sposobnosti da kroz različite poslove ostvarujemo vlastite ciljeve.
Psiholozi koji se bave srećom ili zadovoljstvom životom, povezivanje (ne)postizanja ciljeva sa srećom vide kao problem. Stručnjaci smatraju da su misli poput “bio bih sretniji kad bih…” – među glavnim ubojicama životnog zadovoljstva. Većina je ljudi sklonija biti nezadovoljnija nerealiziranim ciljevima, nego zadovoljna onim što postigne. Više nas boli poraz nego što nam je slatka pobjeda. I to je, kažu psiholozi, jedan od važnih izvora nezadovoljstva.
Osim toga, mnoge studije pokazuju jaku vezu karakteristika ličnosti sa životnim zadovoljstvom. Ljudi se međusobno razlikuju prema kriterijima zadovoljstva životom. Tako je netko zadovoljan malim postignućem, dok nekome nije dovoljno ni mnogo više, i stalno si postavlja nove, sve zahtjevnije ciljeve.
Anatomija smijeha
Naše lice je poput ekrana s kojega ljudi oko nas mogu vidjeti kako se osjećamo. Naravno, dio se naših emocija i stanja prenosi i ostalim dijelovima tijela, no lice je ipak najveći i najfiniji uređaj za komunikaciju. Lice se sastoji od (oko) 19 mišića, koji nam – osim za žvakanje i govorenje – služe i za neverbalnu komunikaciju. Zanimljivo istraživanje provedeno ove godine u Americi otkrilo je da nekim ljudima manjkaju neki od tih mišića. Dok uglavnom svi na sličan način izražavamo osnovne emocije, neki zbog anatomskih razloga nisu u stanju prenijeti neke suptilne razlike među emocionalnim stanjima.
Prilikom smijanja aktivira se petnaestak mišića lica, od kojih su najznačajniji mišići koji upravljaju gornjom usnom. Osim mišića lica zaposlen je i gornji dio dišnog sustava, a kad nas nešto jako nasmije – i sustav suznih žlijezda.
U smijeh je uključen niz centara u mozgu: od onih dubokih centara koji inače služe u regulaciji emocija, preko različitih dijelova kore mozga koji analiziraju događaje u okolini koje tumačimo kao smiješne, te do centara za pokretanje mišića uključenih u smijeh.
Lingvisti su utvrdili da do smijeha uglavnom dolazi tijekom stanki na kraju fraza, poput točke na kraju rečenice; oni to stoga nazivaju efektom punktuacije. A ako vas na nekom kvizu pitaju što je gelotologija, zadivite gledateljstvo odgovorom – znanstvena disciplina koja istražuje smijeh i humor. (Plan B 15, Gordan Beraković i Nada Bašić)
