Povijest nekih pjesama na “Soli”, kao sto su “Staklo” i “Vozači”, seže u doba Popcyclea. Je li Rebel Star i u nekim drugim aspektima nastavak tvoga prethodnog benda?
- “Staklo” je bilo nagovještaj zrelosti u Popcycleu, neka prijelomna točka… raskid s naivnošću devedesetih. Popcycle je bio višeautorski bend i ne mogu reći kako bi ispala druga ploča. Bilo kako bilo, ja sam tada počeo stvarati glazbu za sebe.
Članovi Rebel Stara žive u različitim mjestima u Mađarskoj i Srbiji. Koliko su kilometri utjecali na tijek snimanja albuma i otežavaju li vam pripreme za nastupe?
- Nije lako, ali bez sadašnjih članova nema benda, oni su oblikovali zvuk više od mene… Okupljamo se tijekom produljenih vikenda, imamo probe i snimamo tri dana. Volio bih da mogu sve te ljude okupljati češće, no ipak napredujemo – nešto sporije, ali ipak uspijevamo postići svoj poseban zvuk. Probe su podijeljene (bubnjar i ja sviramo redovito, a ostatak benda vježba u Srbiji), pa se onda skupimo na “monster” probe.
Što je utjecalo na odluku da “So” učinite dostupnom za besplatno skidanje s weba? Vjeruješ li da će tako tvoja glazba doprijeti do šireg kruga slušatelja?
- Najviše moja odluka da me komercijalni aspekt bavljenja glazbom ne zanima. Nije lako svirati s takvom budalom. Ni moja buduća izdanja neće ići u komercijalnu priču. Ne vjerujem da ćemo preko interneta doći do mnogo većeg broja ljudi… Čak da nam netko moćan pumpa imidž i da se polomimo od pojavljivanja po VIP partijima, možda bismo bili na jednakoj tiraži. Ovako ljudi dođu do moje glazbe i ja se ne trebam brinuti o tome. Ne želim živjeti od glazbe. Prije bih radio kao kuhar, ozbiljno. Ovo možda naljuti moje suborce iz devedesetih, no mislim da imam iskreni kreativni nagon koji ignorira što će biti učinjeno s rezultatom, koji ne zahtijeva da sebe ograničavam profesionalnom posvećenošću kao preduvjetom ili ovisnošću o prodaji i izdavaču kao posljedicom. To ne znači da neću svirati uživo – jer svirati pred ljudima i stvarati glazbu dvije su discipline. Ja volim svirati pred ljudima.
Ukazuje li uvrštavanje na “So” pjesme “Rebelstar” – svijetlog primjera pjevanja na engleskome, kad su izvođači s ovih prostora u pitanju – na postojanje planova za proboj benda na inozemno tržište?
- Namjeravam snimiti “So” na engleskom zato što bih želio svirati izvan Srbije. Ne motivira me ništa više, izražavam se na srpskom (i hrvatskom) i tek trebam dokazati ima li moj engleski snagu… Prvih par tekstova pokazalo se dobrima… Deset godina koristim engleski više nego srpski. No jezik na kraju i nije bitan – ako slušatelj shvati poruku.
Jedna od vrlina tvoje glazbe jest činjenica da ona živi i mijenja se. Što će se u budućnosti događati sa “Solju”?
- Bit će nekoliko obrada i jedna ili dvije pjesme u novim verzijama, da ih stavim na mjesto. To će biti samo na webu. Na kraju će biti ukupno dva web izdanja, singl na vinilu i CD. I onda ćemo ostati bez soli. Dotle ću već imati materijal za novu ploču, on nekontrolirano raste iz dana u dan.
Kako je došlo do prošlogodišnje koncertne suradnje Rebel Stara s Kenom Stringfellowom (The Posies, Big Star, R.E.M.)? Planirate li je ponoviti?
- Ken i Garwood (basist Rebel Stara) poznaju se još s Kenove turneje sa R.E.M.-om 2005. godine. Ken je Garwooda zamolio da mu organizira koncert u Srbiji i odlučili smo da Rebel Star zasviraju Posies i Big Star. Nastup s Kenom bio je veliko otvaranje očiju; nakon rada sa čovjekom koji je osam godina svirao u R.E.M.-u pokupi se barem malo tog profesionalizma.
Posjetitelji i mediji koncerte Rebel Stara opisuju kao prave svetkovine pop-glazbe. Ima li šanse da vas vidimo i u Hrvatskoj?
- Apsolutno, upravo se (dugoročno) dogovaramo za nastupe u Hrvatskoj. Ne namjeravam žuriti jer želim da klubovi u kojima nastupamo budu puni, ma koliki bili. Treba mi pomoć – da hrvatski mediji puštaju moju glazbu i da imam promotora koji će profesionalno odraditi pripremu. Naš zvuk uživo meni se više sviđa nego sama ploča, imamo stare instrumente i sviramo nekoliko fenomenalnih obrada. I ulažemo megavate energije u svaki nastup.
Može li se glazbena scena u Srbiji danas usporediti s onom u doba Eve Braun i Popcyclea? Imaš li na njoj miljenike?
- Ne može se i ne treba uspoređivati. Eva Braun i Popcycle bili su u tom valu gitarske pop-glazbe devedesetih i to je onda bilo OK. Mnogi ljudi su sentimentalni prema tom razdoblju i žarko žele čuti Evu Braun uživo, pa ćemo se okupiti povodom reizdanja “Pop Musica” i izdavanja novog albuma. Ali moje je osobno mišljenje da prošlost ne treba prečesto prizivati i pogotovo se ne treba na nju oslanjati. Ne vidim smisao u novim pločama poput “Pop Musica” ili “Popcyclopedije”. Eva Braun će imati sjajnu novu ploču, koja je odraz naše autorske zrelosti i vremena u kojem živimo, po meni je to moderna ploča. Što se ostatka scene tiče, strahovito sam malo toga čuo; od aktivnih autora koji su sazreli izdvojio bih Iku (op.a. ženski vokal u pjesmi “Rebelstar”), Jarbole i Veliki prezir.
Pratiš li mađarske izvođače i ima li među njima netko koga zaista vrijedi poslušati? Ja sam, primjerice, dosad čuo i vidio samo Heaven Street Seven…
Ne pratim ih više nego izvođače u Srbiji… HSS su power pop-bend i 90-ih bih to slušao… Ima sjajnih blues-bendova u Mađarskoj. Anima Sound System znaju iznenaditi svojim eteričnim zvukom; uživo su izvanredni.
Nedostaje li ti Bečej noću?
- Ne. Noći provodim u podrumskom glazbenom studiju u Sentandriji. Nedostaje mi da češće viđam obitelj i prijatelje, i nedostaje mi bečejska rajčica. (Matko Žurić, Plan B 7)
