Koncentrirane sunčeve elektrane – CSP
Čest nedostatak obnovljivih izvora jest nestalnost njihove prirode (kad nema vjetra, nema ni energije iz vjetroelektrana). To je najbolje osjetila Španjolska u ljeto 2006. godine, kad su zbog toplinskog vala presušile akumulacije hidroelektrana, a od ukupno instaliranih vjetroelektrana radilo je tek 5% njih. Zbog nedostatka električne energije došlo je do pada cjelokupnog elektroenergetskog sustava i potrajalo je nekoliko sati prije nego što je bio ponovno uspostavljen, čime je prouzročena ogromna materijalna šteta. Stoga je Španjolska odlučila povećati pouzdanost poticanjem gradnje drugih obnovljivih izvora, pa danas prednjači u razvoju i gradnji koncentriranih sunčevih elektrana – CSP-a (Concentrated Solar Power). Takve elektrane koncentriraju sunčevu svjetlost na grijani element koji apsorbira primljenu toplinu.
Sličan sistem primijenio je i Arhimed kad je tijekom rimske opsade Sirakuze ogledalima fokusirao sunčevu svjetlost i palio rimske brodove na moru. Kod CSP tehnologije radi se ili o paraboličnim ogledalima u čijem se središtu nalazi apsorber, ili o visokom tornju na vrhu kojeg se nalazi apsorber topline, a koji je okružen stotinama ogledala koja prate kretanje sunca. Za prijenos topline, osim vodene pare koristi se rastopljena sol, koja podnosi temperature više od 500°C. Prednost je ovih elektrana u tome što rastopljena sol pohranjuje toplinu u spremnicima, pa se njezina energija može koristiti i 15 sati dnevno. Time se povećava raspoloživost električne energije na dva i pol puta višu razinu od vjetroelektrana i fotonaponskih panela. U Španjolskoj je do 2010. godine predviđena izgradnja deset ovakvih elektrana po 50 MW (svaka opskrbljuje energijom 45 tisuća domaćinstava), dok se u ostatku svijeta trenutačno gradi ili planira ukupni kapacitet od više od 2.000 MW (većinom u Alžiru, Egiptu, Maroku, Libiji, SAD-u)… Samo u EU predviđa se izgradnja elektrana kapaciteta 30 GW do 2020. godine, a 60 GW do 2030. godine! No, pravi potencijal za Europu nalazi se u sjevernoafričkim pustinjama. Kada bi se koristilo tek dva posto Sahare – to bi pokrilo svjetsku potrebu za energijom!
www.trec-uk.org.uk/csp.htm – inicijativa za izgradnju CSP postrojenja u pustinjama
Geotermalna – deep drill
Više od 99,9% zemljinog volumena dovoljno je vruće da zakuha vodu. Bušenjem površinskog sloja zemljine kore moguće je doprijeti do toplije jezgre i tu toplinu iskoristiti u proizvodnji energije. To je već dugo poznata tehnologija, pa se danas u svijetu tako proizvodi više od 10 GW snage. Gradnja prvih generacija geotermalnih elektrana ovisila je o postojanju izvora vruće vode i pare, no takozvani napredni geotermalni sustavi EGS (Enhanced Geothermal Systems) to mijenjaju. Koristi se na principu bušenja rupe u koju se ubrizgava voda do vrućih stijena, i bušenje druge rupe, iz koje ta ugrijana voda izlazi. Takve elektrane mogu biti sagrađene svugdje gdje se nalaze slojevi vrućih stijena ispod površine. Nove tehnologije bušenja, koje se danas ispituju na Islandu, omogućuju bušenja od 4 do 6 tisuća metara ispod površine, čime se dosežu temperature od 400 do 600°C!
www.google.org/rec.html – inicijativa Googlea za proizvodnju energije iz geotermalnih izvora, koja bi bila jeftinija od one iz elektrana na ugljen
Offshore vjetroelektrane
Danas u svijetu ima više od 100 GW instaliranih vjetroelektrana i cijena proizvedene energije zbog masovne proizvodnje i razvoja tehnologije postaje u nekim slučajevima i konkurentnija od klasičnih elektrana na fosilna goriva. Još 1995. godine snaga najveće jedinice bila je 600 kW, a ukupna visina 100 metara. Deset godina kasnije snaga raste na 5 MW, a visina iznosi 180 metara (za usporedbu, Keopsova piramida visoka je 138 metara). Diljem svijeta grade se ogromna polja vjetroelektrana (snage 500-600 MW, dakle snage nuklearne elektrane Krško), a kao primjer se navodi Danska, koja čak 18% električne energije dobiva iz vjetroelektrana.
No budući da na zapadu Europe ponestaje povoljnih lokacija za gradnju, a i stoga da nas vjetroelektrane ne bi preplavile i uplašile svojom rastućom visinom, njihov daljnji napredak u budućnosti usmjerava se na vjetroelektrane u moru – offshore. Iako je njihova investicija i dvostruko skuplja od vjetroelektrana izgrađenih na kopnu, zbog jačeg i učestalijeg vjetra ukupna proizvedena energija u prosjeku je i dvostruko veća od kopnenih. Osim toga, već se razvijaju ogromne jedinice od 8 do 10 MW, a EU plan predviđa utrostručenje današnje instalirane snage, od čega se polovica očekuje offshore. Za one koji se pitaju kako smjestiti tako ogromnu vjetroelektranu u more: neke su od njih učvršćene u morsko dno, a ima i onih koje plutaju! No većinom se grade u područjima s plitkim morskim dnom (6-20 m), što onda i pojednostavljuje i pojeftinjuje samo postavljanje. I još jedna zanimljivost: kad prelijećete La Manche, obavezno se zagledajte kroz prozor. Možda načas ugledate vjetroelektrane kako vire iz mora!
www.bwea.com/offshore/ – sve što trebate znati o offshore vjetroelektranama
Nova budućnost je pred vratima, a ona neće biti moguća bez obnovljivih izvora energije. Na klimatske promjene najveći utjecaj imaju elektrane na fosilna goriva, a većina ratova danas se vodi zbog energenata. Do 2100. godine očekuje se dvanaest milijarda ljudi na planetu, a još ni danas gotovo dvije milijarde nemaju pristup električnoj energiji. Što kad svi ti ljudi počnu zahtijevati energiju za svoje perilice rublja, laptope, klima-uređaje? Iako danas tek 11% primarne energije dolazi iz obnovljivih izvora, do 2070. godine obnovljivi izvori mogli bi sudjelovati u ukupnoj količini proizvedene energije s više od 60%. A do tada će još mnogo toga što nam je danas poznato samo iz znanstveno-fantastičnih priča – postati realnost. (Robert Pašičko, Plan B 13)
