Synecdoche, New York prikazan je u sarajevskom ljetnom kinu Heineken. Golemo je to kino, broji 2.600 mjesta. Na kraju projekcije sitni se Kaufman brzo popeo na preveliku pozornicu, ovlaš stisnuo ruku direktoru festivala – i u sekundi odjurio. Premda, po vlastitom priznanju, ne pretjerano visokoga samopouzdanja, čvrsto vjeruje u svoj način rada. Dok se dosta autora prilagođava producentskim zahtjevima za komercijalnijim pričama, Kaufman ima drugačiji pogled na uspjeh i neuspjeh: “Ja riskiram dok pišem, biram takav pristup jer mislim da čini priču zanimljivijom. Može mi se dogoditi da se osramotim i da me više nitko ne pozove da režiram. Ako je to najgore što mi se može desiti – i nije tako strašno.” Na vama je da mu vjerujete ili ne, naravno!
Prijatelji, suradnici
Kako ste se dosjetili priče da se u filmu radi predstava, odnosno izgradi grad i krene predstava koja ne prestaje godinama?
- “Sviđala mi se ideja da izgradim identičnu repliku dijela New Yorka. Mislim da to ima veze s tim što jako volim filmske setove i ideju umjetne stvarnosti. Neke stvari vas jednostavno čine sretnima. Premda je to na početku izgledalo nemoguće izvesti, nismo imali dovoljno novca za repliku u punom njezinom sjaju, pa smo morali biti dovitljivi. (Film se vodi kao projekt siromašnijeg budžeta – u produkciju je utrošeno oko 25 milijuna dolara. Primjera radi, budžet domaćeg filma rijetko prelazi 2 milijuna dolara, odnosno desetak milijuna kuna op.a.) Sa snimanjem je također bilo potrebno dodatno pripaziti jer smo snimali vani, a trebalo je dočarati atmosferu interijera. Kada se snimalo na setu, trebalo je dočarati atmosferu New Yorka, ulice, automobile, ljude, gužvu, buku… No uspjeli smo. Naporno se radilo, radni dan je trajao po sedamnaest sati. Snimalo se četrdeset i pet dana, bilo je iznimno, iznimno stresno.”
Uspjehu filma pripomogli su iskusni suradnici. Impozantnu scenografiju osmislio je Mark Friedberg, stalni suradnik Wesa Andersona i Jima Jarmuscha, dok je meštar od kamere bio Frederick Elmes, koji potpisuje gotovo sve filmove Davida Lyncha i spomenutoga Jarmuscha.
Pojam “synecdoche” iz naziva ne objašnjava se u filmu. Značenje joj je najbliže nama poznatoj riječi – sinegdoha. Ili točnije – dio koji stoji namjesto cjeline. Ili kako bi to Kaufman rekao: “Pogledajte i odlučite sami što znači. Najbolje je kada sami nešto zaključite, ja to ne bih radio umjesto vas.”
Charlie Kaufman izbjegava odgovore na glupa pitanja, no nekoliko trivijalnosti ipak mu se omaklo.
Voli votku-martini. Oženjen je, ima kći. Živi u Pasadeni, u Kaliforniji.
Voli životinje.
OSOBNA ISKAZNICA
Charlieja Kaufmana formirao je humor braće Marks i Woodyja Allena, dok se knjiški najradije uzdizao uz Kafku, Becketta, Stanisława Lema i Philipa K. Dicka. U maniri one “to be or not to be” devedesetih – seli u LA. Nakon desetljeća piskaranja za TV, svanuo je scenarij za redateljski prvijenac Spikea Jonzea – Biti John Malkovich i nominacija za Oscara. Uslijedila je fenomenalna Adaptacija i još dva scenarija za redatelje debitante: Georgea Clooneyja (Ispovjedi opasnog uma, ujedno najtraumatičnija Kaufmanova suradnja) i Michela Gondryja (Ljudska priroda). Oscara za scenarij donijela mu je 2004. ponovna suradnja s Gondryjem na filmu Vječni sjaj nepobjedivog uma.
(Inesa Antić, Plan B 13)
