Misija na Sunce
Među ciljeve istraživanja svemira u sljedećih 50 godina spada i detaljnije upoznavanje srca naše galaksije, Sunca. NASA na stolu već ima planove za izgradnju svemirske letjelice koja će krenuti na put prema Suncu, a misija se planira 2015. godine. Cijena misije bit će oko 750 milijuna dolara, a sonda će do Sunca putovati sedam godina.
Ima li života u svemiru?
“Misije koje smo imali u proteklih 50 godina ostavile su mnogo otvorenih pitanja na koja u sljedećih 50 godina moramo odgovoriti”, rekao je Peter Smith iz NASA-e, jedan od istraživača koji sudjeluje u misiji Phoenix, na konferenciji održanoj krajem travnja, u sklopu priprema za slijetanje sonde Phoenix na Mars.
Jedno od tih pitanja glasi: ima li života na Marsu, odnosno je li života na tom planetu ikada bilo? Odgovor na to pitanje možda leži zamrznut u ledu blizu polova Marsa, a letjelice Viking 1 i 2, koje su u 70-im godinama prošloga stoljeća sletjele na Mars, nisu bile dovoljno opremljene za takvo istraživanje. No polovinom svibnja, nakon više od tri desetljeća čekanja, znanstvenici imaju novu priliku, s obzirom na to da je na Marsov sjeverni pol sletjela robotska letjelica Phoenix. Ona će pokušati naći permafrost – stalno zaleđeno tlo, koje će pokušati dosegnuti robotska ruka letjelice. Phoenix je opremljen za analizu vode, sada zamrznute u permafrostu, kako bi provjerio postojanje ugljikovih spojeva (koji su bitan sastojak života), a osposobljen je i za praćenje vremenskih prilika u polarnoj regiji Marsa.
Slične misije u sljedećih 50 godina uputit će se prema ostalim planetima na kojima postoje pretpostavke za neki oblik života. To su prije svega Titan, ali i Enceladus, Saturnov mjesec, na kojem su već otkriveni osnovni elementi potrebni za život – toplina, voda i organske tvari.
Privatnici u svemiru
Sljedećih 50 godina istraživanja i osvajanja svemira bit će drukčije i po još jednom elementu. Naime, države i državne agencije (američka NASA, japanska JAXA), kao i međunarodne organizacije (ESA prije svih), više neće biti jedini osvajači svemira, nego će im se intenzivno i agresivno pridružiti i privatni sektor, putem niza privatno financiranih tvrtki i projekata.
U ovom se trenutku glavni naglasak stavlja na svemirski turizam, u čemu je već postignut velik uspjeh – privatno financiran projekt SpaceShipOne prva je takva ljudskom rukom upravljana letjelica koja je prešla magičnu granicu od 100 kilometara visine (za koju se može reći da predstavlja početak svemira i na kojoj se postaje astronautom), a sve je više privatnih financijera koji se žele ubaciti u ovo financijski vrlo isplativo područje.
Time započinje nova svemirska utrka – ne više samo između država, nego i između javnog i privatnog kapitala. Osim svemirskog turizma, i mjesečev helij-3 sve je zanimljiviji privatnicima, a da ne govorimo o potencijalu spinoff produkata koji mogu nastati u privatnom sektoru.
Uz SpaceShipOne, među javnosti najpoznatije privatne inicijative ubraja se i Mars Direct, iza koje stoji Robert Zubrin, direktor tvrtke Pioneer Astronautics i njegov Mars Society.
Mars Direct predstavlja jednostavan i jeftin način uspostavljanja ljudske baze na Marsu, a nakon teraformiranja Marsa, učiniti će ga pogodnim za kolonizaciju ljudi. Ključni problem leži u tome što bi taj proces trebao trajati tisuću godina (a ne pedeset), barem uz postojeću tehnologiju.
Ipak, radi se o vrlo kvalitetno osmišljenom projektu, koji je moguće ostvariti. Uz ostalo, svjedoci smo činjenice da su mnogi futuristički koncepti nakon izvjesnog vremena postali inspiracijom znanstvenicima – u razvoju novih ideja pri postizanju zacrtanog cilja – pa je i utoliko ova Zubrinova inicijativa vrjednija.
Politika i novac diktiraju budućnost
Već smo istakli da su glavni razlozi zbog kojih većina velikih očekivanja u istraživanju svemira tijekom posljednjih 50 godina nije ispunjena – politički i financijski. Isti razlozi danas su garancija da će sljedećih 50 godina ipak donijeti velike promjene nabolje.
Premda su istraživanje i osvajanje svemira izuzetno skupi, profit koji oni mogu omogućiti višestruko je veći. Prije svega, Mjesec je prebogat izotopom zvanim helij-3, koji je vrlo rijedak na Zemlji, a koji bi se mogao koristiti za proizvodnju “prave” nuklearne fuzije. Podsjetimo, 25 tona helija-3 dostatno je da zadovolji energetske potrebe Amerike i Europe za nekoliko godina – pri čemu je helij-3 idealan za buduće elektrane na nuklearnu fuziju jer nema radioaktivnog otpada, a reakcija fuzije dva atoma helija-3 vrlo je efikasna. Na Mjesecu ga ima u milijunima tona, a na Zemlji gotovo da ga i nema. S druge strane, Mars je bogat deuterijem – izotopom vodika koji je također izuzetno potentan izvor energije. U vrijeme kada cijene energenata strelovito rastu, nacija koja bi uspjela svemirske energetske izvore (helij-3 ili deuterij) dovesti iz svemira – osigurala bi svoje energetske potrebe za dugačak niz godina, a energiju bi mogla prodavati i ostalima.
Također, ulaganja u ostvarivanje ciljeva sa spomenute dvije ključne liste dovest će i do razvoja raznih tehnologija i aplikacija za simuliranje svemirskih misija i raznih istraživanja na Zemlji, od čega bi izravnu korist imala svemirska industrija te njoj prateće industrije (prije svega računalna), a neizravnu korist imalo bi i cjelokupno svjetsko gospodarstvo (rast prihoda industrija, istraživanje novih materijala i izvora energije, spinoff produkti i tako dalje), pa je jasno da je i politika danas, kao nikad prije, zainteresirana za istraživanje i osvajanje svemira.
A nova svemirska politika mogla bi usrećiti i takozvane male ljude. Naime, krajem mjeseca svibnja Europska svemirska agencija objavila je prvi javni natječaj za astronaute. Ova nova politika dat će svima koji zadovoljavaju određene uvjete – priliku da postanu astronauti. Promjena karijere iz snova!
Spin-off
Istraživanje svemira donosi i vrlo konkretne prednosti životu na Zemlji, s obzirom na to da je velik broj uređaja koje koristimo u svakodnevnom životu nastao kao spin-off ili nusprodukt istraživanja svemira. Na svaki dolar uložen u svemirski program zaradilo se 6-7 dolara – i to na uređajima i tehnologijama nastalim kao nusprodukt svemirskih istraživanja a u sljedećih 50 godina taj bi odnos mogao i višestruko porasti.
To je postalo jasno i mnogim državama, zbog čega rastu i politička volja i ulaganja u svemirsku industriju. Dovoljno je samo prisjetiti se svega što danas koristimo a što je poteklo iz svemirskog programa – komunikacijskih satelita (koji su omogućili niz projekata bez kojih je danas život nezamisliv – od televizijskih prijenosa, mobilne i satelitske telefonije, prognoze vremena do GPS sustava), joysticka, LCD monitora i ekrana, CCD čipa, koji je ključan element u popularnim digitalnim fotoaparatima itd.
Teraformiranje Marsa
Plan Roberta Zubrina za teraformiranje Marsa sastoji se od dva dijela – kratkoročnog (koji traje 10-20 godina) i dugoročnog (koji bi mogao trajati tisuću godina).
U prvom dijelu plana na Marsu bi se sagradile baze, prema planu Mars Direct, u kojima bi mogla boraviti ljudska misija. Sljedeći je korak onaj dugoročni – teraformiranje Marsa. Za početak planet treba zagrijati, što bi se postiglo gradnjom velikog ogledala koje bi se nalazilo u orbiti iznad Marsa i navodilo sunčeve zrake prema određenim površinama. Mars bi se mogao zagrijati i usmjeravanjem asteroida na Mars, što bi oslobodilo zamrznute zalihe plinova, ili pak efektom staklenika – na način na koji se danas zagrijava (i uništava) Zemlja. To bi se postiglo kontroliranim ispuštanjem fluormetana, što bi za 30 godina podiglo prosječnu temperaturu za jednako toliko stupnjeva.
Nakon toga bi se krenulo u oslobađanje plinova u tlu planeta, što bi podiglo temperaturu za još nekoliko stupnjeva u daljnjih 20 godina, ali i povećalo atmosferski tlak. Zatim bi se pristupilo sađenju i uzgajanju biljaka koje bi proizvodile kisik. Za otprilike 200 godina atmosferski tlak na Marsu omogućio bi ljudima da hodaju bez svemirskih odijela, ali bi im i dalje bila potrebna boca kisika. Sljedećih 800-injak godina trebalo bi kontrolirati rast i razvoj flore na Marsu, kako bi se osiguralo dovoljno kisika za normalan život na ovom planetu. (Dražen Jurman, Plan B 9)
